Prije 12 godina Jasmin Smajlović je iz Srebrenika zaputio se u bijeli svijet kako bi radio i zaradio za sebe i svoju porodicu. Danas ima kćerku, sina i suprugu koja brine o njima.

Odluka da vozi kamion je, kaže, u porodičnim genima. Za Hayat.ba je govorio o trenutnom statusu vozača iz Bosne i Hercegovine, izazovima ali i lijepim stvarima s kojim se susreću.

• Moj rahmetli otac, moj amidža, moj djed, moj dajdža… mogu do sutra nabrajati svi su bili vozači kamiona, tako sam i ja to postao, počinje priču.

Radni dan jednog vozača počinje uglavnom u ranim jutarnjim satima kako bi stigli do mjesta istovara, a zatim opet nastavljaju putovanje.

• Svaki dan je veoma ispunjen do maksimuma od stresnih situacija do lijepih stvari. Sve to proživi vozač za jedan dan. Mora se mnogo obraćati pažnja na saobraćaj, na bezbjednost, pa onda na mjesta i firme za utovar i istovare, puteve kojim je  najbezbjednije doći, kaže Smajlović.

Dodaje da mnogo neljubaznosti doživljavaju od ljudi na istovaru, ali da toga ima i na utovarima te traženje od vozača putničkih automobila mjesto za parkiranje.

• Ima svega, šta da vam kažem, ali danas veoma malo naroda razumije, to je tačno. Stresa mnogo mnogo ima jer sa autom kad se pogriješi ili dođeš u neku usku ulicu uvijek se možeš okrenut i hajd nazad, a Boga mi, mi veliki kad pogriješimo… e onda je problem. Sve to utiče na zdravlje, vjerujte mi.

Kako smo u uvodu napisali, Jasmin je bogat skladnom porodicom ali koju zbog vrste posla ne viđa često. Kako nam je kazao, od 30 dana u mjesecu od toga je 23 dana na cestama Evropske unije dok je samo sedam dana kući s porodicom. Na mjestu gdje je „duša na mjestu“, kaže sa uzdahom.

• Vozim po zemljama Evropske unije gdje je velika prednost, nema granica i nema zadržavanja nego samo gas. Posao je tu da bi se radilo i hajd da kažemo zaradilo nešto. Od toga najmanje nažalost tog vremena se provede s najmilijim, porodicom.

S tužnim pogledom i čežnjom ponavlja da je veliki nedostatak posla upravo to što trpi porodica.

• Cijena koju mi vozači u međunarodnoj špediciji plaćamo je ogromna jer evo ja sam ostavio sina sa dvije godine i otišao u Sloveniju da radim. Sad moj sin Rijad ima 14 godina i ja ga vidim sedam dana u mjesecu. Mom sinu ništa ne znači to što on ima od stvari šta god poželi ali million puta je rekao babo zašto ideš na posao?

„BABO, ZAŠTO SI POBJEGAO – TO JE DA SRCE PUCA“

To je da srce puca – kaže Jasmin, a onda je kazao koliko teško podnosi rastanak i sa kćerkom.

• Sad imam kćerku Rijaldu koja ima četiri godine. Kad krećem od kuće ona me hvata za noge i plače. Većinom kad trebam da krenem čekam da ona zaspi pa da odem i onda me zove i kaže zašto si pobjegao? Kako ja njoj da kažem da ja moram da živio ovako da bi oni imali sve, baš sve osim oca. Teško je to za objasniti. Samo jedan video mog dolaska je imao preko 600 hiljada pregleda gdje me kćerka čeka. Ta njena radost i taj njen uzvuk “Babo!” – i najveću stijenu će da otopi.

MLADI VOZAČI U NEPOVOLJNOM POLOŽAJU

Kroz razgovor o poslovnim prilikama za nove mlade vozače Smajlović kaže da mnogo mladih ga kontaktira kako bi im pomogao u pronalasku neke firme za zaposlenje, posebno kako bi im pronašao, kako kaže, „normalne firme“.

• Nekad ostanem bez teksta koliko ima loših poslodavaca po Evropskoj uniji, koliko iskorištavaju mlade i neiskusne vozače da ni sam ne znam šta i kako da im savjetujem. Niko se nije rodio da je odmah znao voziti kamion, snalaziti se u stresnim situacijama, kad pogriješiš, zalutaš ispravit situaciju i  tako dalje. U suštini ovo je veoma težak posao za omladinu pogotovo one koji još nisu stekli porodicu. Po Evropskoj uniji postoje propisi oko vožnje koji se moraju poštovati jer su zakoni veoma strogi tako da se vikendom ne vozi. Tad su parkinzi, autohofovi, benzinske pumpe sa raznim kamionima iz raznih zemalja. Tu se većinom druže ljudi iz svojih govornih područja. Ja sam osoba koja baš nikog ne mrzi i uvijek gledam da imam u blizini vozače sa ex-yu područja.

MEĐU NAMA NEMA ‘ZLE KRVI’

• Dok razgovaramo vikend je, nalazim se u Austriji u mjestu Megenhofen na autophofu i već  dva dana družim se sa ljudim iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine s tim što osim mene iz Federacije BiH pokraj sebe imam i kolegu iz Repubilke Srpske koji se zove Miroslav i apsolutno nikakve zle krvi između nas šest ne postoji. Super društvo, super teme za razgovor – govori nam jasmin.

„DŽESI ZEMO“

Mnogo je dobrih i loših situacija s kojima se susreću tokom putovanja a za Hayat.ba je podijelio jednu smiješnu scenu.  

• Vozim se kroz Švicarsku i idem iz Njemačke prema Italiji. Svi vozači znaju da je u mjestu San Gothard obavezan parking kroz koji kamioni moraju proći jer tu je policijska kontrola koja non stop radi. Zaustavljaju me i nakon kontrole ustanove da imam neki problem oko tehničke ispravnosti i kažu  mi da s kamionom krenem za njima u servis negdje u nekom mjestu. Kad smo sve završili i servis ustanovio da nema problema prilazi mi policajac i na Francuskom nešto govori a ja nemam pojma ha ha ha. Ponovo on po svom, ja po svom. Poslije nekog vremena nerazumijevanja šta mi želi reći ovaj drugi policajac ugleda u mom kamionu zastavu BiH na kojoj je napisano Zmajevi, fudbalska lopta i zmaj. Priđe i kaže: “Bolan jarane hoćeš da te mi vratimo na autoput ili ti znaš sam“. Pa bolan reko Zemo ja sat vremena rukama i nogama  objašnjavam se sa tvojim kolegom a ti ništa. Uglavnom, zemo da svoj broj, kaže ako ikad šta treba javi se.

Pogledajte video OVDJE.

(E.Fejzović)

The post ŠOFERSKA PRIČA JASMINA SMAJLOVIĆA IZ SREBRENIKA: KAD KREĆEM OD KUĆE KĆERKA ME HVATA ZA NOGE I PLAČE first appeared on Hayat.ba.

hayat.ba