Piše: A. Čorbo-Zećo
Ne možete tražiti u dijalogu stvari koje niste voljni da zamislite da implementirate u svom domu. Politika je ozbiljna profesija, razgovori i pregovori također, racionalan je Albin Kurti, premijer Kosova.
Ali, na Zapadnom Balkanu već odavno, posebno u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Kosovu prestaje svaka logika i pobjeđuje sila. Prije svih ona srbijanska, a poduprta nekim zapadnim silama.
Kurti je vrlo mudar, a to je i javno rekao 'na Kosovu ne želimo novu Republiku Srpsku', jer ukoliko prihvati prijedlog Gabriela Escobara i Miroslava Lajčaka to će rješenje značiti odgođeni rat. U to se najbolje može uvjeriti na primjerima BiH i Crne i Gore. A, pametni crpe znanje iz iskustva drugih.
Kosovski premijer Albin Kurti baš zato ističe da zbog “gorkog iskustva” iz Bosne i Hercegovine neće dopustiti formiranje Zajednice srpskih općina jer Priština ne želi da Srbija “kopira model” Republike Srpske.
I to baš danas, simbolično 14. decembra kada je 1995. godine oružani oblik agresije na međunarodno priznatu državu BiH zvanično zamijenjen političko-pravnim sredstvima agresije najbolje je vidljivo gdje smo stigli kada se postigne nepravedan mir.
„To je dan kada je oružana agresija, kao jedan od oblika užasa doživio svoj kraj, ali i kada je istovremeno stvoren novi oblik užasa kojemu se još uvijek ne nazire kraj. Tog dana zlo nije poraženo, niti su pravo i pravda pobijedili.
Svijet, onakav kakav je tada bio, nije dopuštao da se postigne pravedan mir. Taj Svijet se nije promijenio. On do danas nije postao nimalo bolji, ali to nas ne smije pokolebati u našoj borbi za Bosnu i Hercegovinu, pravdu, slobodu i naše dostojanstvo“, kazao je Sifet Kukuruz, pravni ekspert.
Borba traje i danas, na način da se država suočava s najtežim oblicima secesionizma i željama za podjelom BiH.
I upravo zbog nastojanja određenih pojedinaca iz SAD-a kao što je Escobar da se realiziraju i ispune želje Aleksandra Vučića Kosovari moraju biti duplo na oprezu. Jasno je da Srbiju i Vučića niko ne podržava osim Vladimira Putina i proruskih igrača u EU i pojedinaca iz SAD-a. Sada bi zvanična administracija trebala pojasniti da li onda napravljen neki dogovor s Rusijom kada je u pitanju Balkan, ako se uzme u obzir ponašanje njihovih dužnosnika.
Zastupnik DF-a Zlatan Begić vrlo jasno će reći da je 'i budalama jasno da se regionalna politika i odnosi na Balkanu upravo pokušavaju riješiti u kontekstu interesa SAD i Rusije preko leđa Crne Gore i Bosne i Hercegovine, favoriti su očigledno Srbija i Hrvatska.
„Ne bi bio prvi put da se velike sile u jednom dijelu svijeta politički ne slažu ili sukobljavaju (otvoreno ili prikriveno), a da u drugom perfidno i neprincipijelno (nekada i prećutno) kolaboriraju i dijele interesne zone uticaja preko leđa treće strane.
Još od embarga na oružje, zatvaranja puteva od strane Hrvatske da nas se umori glađu, genocida u zaštićenim zonama UN-a uz direktan prenos preko američkih satelita, zatim Vašingtona i Dejtona, instaliranja entiteta u BiH – preko kršenja vladavine prava, ignorisanja presuda Evropskog suda i Ustavnog suda, tolerisanja kršenja Dejtonskog sporazuma, tolerisanja blokada i rušenja državnih BH institucija u postdejtonskom periodu od strane ruskih političkih satelita u BiH uz potporu USA tim faktorima (nekada prećutnu – uz blage reakcije i izražavanje zabrinutosti, a nekada otvorenu – kao u slučaju HDZ-a i njihovih zahtjeva), pa sve do nesretnika Šmita koji je samo američki i britanski egzekutor u BiH. Sada i uz pomoć domaćih korisnih idiota kako u BiH tako i u CG“, istakao je Begić.
I tako se polako razbija mit da sve što dolazi sa Zapada je ispravno i ma koliko se pojedinci i u samoj BiH trudili protivnike pogubnih politika predstaviti kao remetilački faktor i svađalice sa zapadom u javnosti se sve češće čuje da je neophodno pouzdati se u vlastite odluke i ispravnu politiku onih snaga kojima je BiH na prvom mjestu, a nikako interesi viših sila.
Dejton je jedini mirovni sporazum u historiji međunarodnog prava koji pokazuje da se nasilno agresivno osvajanje teritorija isplati, da se tako pokorene teritorije legalizuju i legitimiraju i da se genocid isplati.
Udovoljavanje HDZ-u i njihovim zahtjevima za legitimnim predstavljanjem, nakon blokada i utjecaja Hrvatske u EU, dokazalo se da se u miru blokade isplate. Čak i odlazak Marinka Čavare na crnu listu nije nanio štetu ni njemu samom, a ni HDZ-u.
Koji je krajnji cilj ovakve politike na zapadnom Balkanu može se naslutiti, a i prepoznati u djelovanju Escobara za kojeg se više ne zna da li slijedi zvaničnu politiku SAD-a ili djeluje kao slobodni strijelac!
