RENE Bitorajac kaže da je 16-godišnjeg sina Gabrijela ispisao iz Prve ekonomske škole u Zagrebu zbog profesora tjelesnog odgoja.

Glumac tvrdi da je profesor gurnuo i nogom udario njegova sina jer je žvakao žvakaću gumu. 

Obitelj Bitorajac je o tome, kaže, informirala ravnateljicu, razrednicu, Agenciju za obrazovanje i pravobraniteljicu za djecu. Nakon tri mjeseca, nezadovoljni postupanjem škole, ispisali su dijete iz škole. Poručuju da trom sustav štiti profesora.

“Da je profesor tjelesnog fizički kontaktirao moje dijete odgurivanjem, udaranjem u guzicu u nekoj pubertetskoj dobi u odgojno obrazovnoj ustanovi kao profesor… Dijete je pravilno postupilo, iako bi se neko drugo dijete možda išlo braniti u takvoj situaciji pa je moje pitanje što bi bilo onda? Ali najviše me zabrinjava u cijeloj toj situaciji trajanje tog procesa jer se u 3 mjeseca nije dogodilo ništa”, rekao je Rene Bitorajac za RTL Danas.

Državna tajnica: Inspekcija istražuje Prvu ekonomsku školu u Zagrebu

RTL je o ovome slučaju razgovarao s Ivom Ivanković, državnom tajnicom u Ministarstvu znanosti i obrazovanja. Ona je rekla da joj je žao što cijeli proces traje tako dugo i što se dogodilo da se učenik iz javne srednje škole prebacuje u privatnu.

Na pitanje zašto su roditelji morali čekati toliko dugo, Ivanković je rekla da očito u školi nisu napravljene sve mjere koje su propisane, a koje su trebale biti napravljene prema zakonu, pravilnicima i propisima.

Napomenula je da prosvjetna inspekcija istražuje Prvu ekonomsku školu u Zagrebu.

Bitorajac je jučer na Facebooku objavio poduži status u kojem je opisao što se sve događalo.

Bitorajac se oglasio nakon slučaja u jednog zagrebačkoj školi gdje se profesor potukao s učenicima.

“Potaknut ovim događajem koji možda i nema puno dodirnih točaka s mojim, podijelio bih s onima koje zanima i kojima se da čitati, jedno vlastito iskustvo po istinitom događaju. Prije puna tri mjeseca, (nije lik iz Naše male klinike), kao prof. tjelesne kulture u Prvoj ekonomskoj školi, traži od mog sina da ispljune žvakaću. 

Kada ju on bespogovorno kreće ispljunuti, ovaj ga odguruje rukom u leđa, međutim, nezadovoljan valjda inercijom kojom je moj sin pruživši blagi otpor poletio, ponižavajuće ga još udara nogom u stražnjicu i to prilično jako. Pred cijelim razredom.

U trećem srednje, u pubertetskoj dobi kad se mladić razvija u muškarca, ‘profesor’ u odgojno obrazovnoj ustanovi, ponižavajuće te nakon odgurivanja napucava nogom u guzicu. Sin, da zadrži barem malo dostojanstva nakon takvog poniženja jedino što može je zadržati žvaku, nakon čega biva prijavljen. Dolazi doma ljut, krvavih očiju i ispriča kako mu je prvi nagon bio vratiti profesoru istom mjerom.

Ne, bravo sine da nisi! Prvi nagon roditelja i razmišljanje zadržat ću za sebe, ali bijes koji osjetiš kad čuješ da ti je dijete neki profesor napucao nogom u guzicu kao profesor u školskoj ustanovi, pogotovo kad znaš da ti se dijete stalno žali na istog jer ga ovaj pika rečenicama od kad mu je profesor, teško je opisati. Prijavljujemo slučaj razrednici i ravnatelju.

“Razrednica nam je rekla da se profesor – šalio”

Razrednica kaže da joj je profesor rekao da je pretjerao i da mu je žao. Ravnatelj je zgrožen, kaže da na svakoj sjednici o našem sinu čuje samo riječi hvale i mijenja profesora njihovom razredu te prijavljuje slučaj ministarstvu. Sve zvuči kako treba biti, međutim nakon toga 40 dana tišine.

U međuvremenu prijavljujemo slučaj i policiji, udaranje maloljetnog djeteta trebalo bi evidentirati. Nakon toga i mi prijavljujemo slučaj Agenciji za odgoj i obrazovanje te dječjoj pravobraniteljici. Ona se javlja nakon više od 40 dana s dopisom da od škole traži izvješće i tako valjda opravdava svoje postojanje jer otada se više ni ne javlja.

Doma počinjemo sumnjati u ažurnost i volju sustava. Guglamo njegovo ime, na što se otvara naslov na Iskonu: ‘Sumrak hrvatskog školstva’ u kojem piše kako je profesorov otac kao glavni prosvjetni inspektor nakon otkaza jednom profesoru, sredio isti svom sinu. Kasnije je otišao i za pomoćnika ministra…

Ne moramo vjerovati, na internetu piše svašta, a i teško je povjerovati da je to kod nas moguće. Od toga trenutka pale nam se lampice. Razrednica sada kaže da je profesor nakon incidenta rekao da se šalio, a ne da je pretjerao. Krivo smo čuli.

Glavna pedagogica je već i drugi dan nakon događaja čvrsto vjerovala da ga je profesor sigurno udario slučajno, ali toga se sad ni ravnatelj ne sjeća na razgovoru s savjetnicom AZOO koja se nakon naše prijave odmah pojavila u školi ustvrdivši da škola nije ispravno prijavila događaj, već su profesoru poslali u inspekciju višeg savjetnika za tjelesni odgoj.

‘Bok, bok, došao sam u kontrolu na tvoju nastavu kako bih se uvjerio da udaraš klince nogom u stražnjicu!’ Hahaha, pa kog vi j…? 

“Što bi se dogodilo da je moj sin odgurnuo profesora?”

Razrednica ide korak dalje te u odsustvu mog sina, za vrijeme sata matematike razgovara s razredom namačući im svoje mišljenje u smislu da je sve otišlo predaleko i da, je l’ tako djeco, nije trebalo slučaj prijavljivati na toliko strana, jer sada vi, ja i jadni vaši roditelji morate davati izjave, pokušavajući i njegove prijatelje okrenuti protiv njega.

Pedagoški i odgojno, nema što. Uglavnom, točno je tri mjeseca trebalo proći da se ne dogodi ništa. Moj sin i dalje ovog namaza za ćevape susreće po hodniku i okreće glavu uz osjećaj neugode, straha i poniženja i nikom ništa! Roditelji i dijete pretjeruju, je l’?

Moje pitanje glasi: Što bi se dogodilo da je moj sin odgurnuo profesora tjelesnog i udario ga nogom u stražnjicu? Što bi se dogodilo? Pa taman i da je onako, iz zafrkancije!? Što bi se dogodilo da mu je vratio, za čim je onako ponižen mahinalno imao i potrebu. Kaj da ja danas kažem svom sinu? Sad kužim. Da sine, trebao si mu vratiti! 

Netko drugi bude, a onda ćemo se jako čuditi, ne daj vragu i nekom hrvatskom Kosti! Koju ste nam poruku poslali!? Ja sam ju pročitao kao, ‘ako ti ne paše da ti sina netko od profesora udara nogom u guzicu, preseli si ga u privatnu školu’. Ok. Jedan nula za vas! Selimo se! Jedan moji lik bi rekao: Fakat sam pretolerantan! Ipak se nadam da je barem nekom malo neugodno.

Daj zaštitite one vrijedne i dobre profesore od ovih idiota koji drugima kvare ugled, zaštitite profesore od neodgojenih učenika delinkvenata, ali brate, zaštitite više i učenike od pokvarenih, nadrkanih pa i ovih iskompleksiranih profesora”, napisao je Rene Bitorajac.