KAKO je nastala drvena grafitna olovka i tko je izumio olovku?!

Iako je 21. stoljeće, drvene grafitne olovke još uvijek se koriste! Želite li saznati kako je nastala grafitna olovka i tko je izumio prvu drvenu grafitnu olovku, sada imate tu priliku.

Modernu olovku izumio je 1795. godine Nicolas-Jacques Conte, znanstvenik koji je služio u vojsci Napoleona Bonapartea. Čarobni materijal koji je bio tako prikladan za ovu svrhu bio je oblik čistog ugljika koji danas nazivamo grafit.

Prvi put je otkriven u Europi, u Bavarskoj početkom petnaestog stoljeća; iako su ga Asteci koristili kao oznaku nekoliko stotina godina ranije.

U početku se vjerovalo da je to oblik olova i nazivali su ga “plumbago” ili crni olov, tako da je ovo pogrešan naziv koji još uvijek odzvanja u našem govoru o “olovkama”. Grafit je nazvan tek 1789. godine, koristeći grčku riječ “graphein” što znači “pisati”.

Pero je stara riječ, izvedena iz latinskog “pencillus”, što znači “mali rep”, za opisivanje malih kistova za tintu korištenih za pisanje u srednjem vijeku.

Ali povijest olovke, kao i povijest mnogih temeljnih inovacija, ima tamnu stranu:

Najčišće naslage grumenastog grafita pronađene su u Borrowdaleu blizu Keswicka u Lake Districtu u Engleskoj 1564. godine i dovele su do velike krijumčarske industrije i povezane crne ekonomije u tom području. Tijekom devetnaestog stoljeća velika industrija proizvodnje olovaka razvila se oko Keswicka kako bi se iskoristila visoka kvaliteta grafita.

Prva tvornica drvenih olovaka otvorena je 1832. godine, a tvrtka Cumberland Pencil Company upravo je proslavila svoju 175. obljetnicu; iako su lokalni rudnici odavno zatvoreni, a zalihe grafita koje se sada koriste dolaze iz Šri Lanke i drugih udaljenih mjesta. Cumberland olovke su bile vrhunske kvalitete jer korišteni grafit ne baca prašinu i jako dobro obilježava papir.

Međutim, olovka kakva je nekad bila znatno je evoluirala od svog izuma….

Conteov izvorni proces proizvodnje olovaka uključivao je pečenje mješavine vode, gline i grafita u peći na 1037,78 stupnjeva Celzijusa (1900 °F) prije stavljanja dobivene mekane tvari u drveni okvir.

Oblik olovke može biti različit kvadratni, poligonalni ili okrugli, ovisno o namjeni olovke – stolari ne žele okrugle olovke koje će se otkotrljati s radnog stola. Tvrdoća ili mekoća konačne “olovke” može se odrediti podešavanjem relativnih udjela gline i grafita u smjesi za pečenje.

Proizvođači komercijalnih olovaka obično prodaju 20 razreda olovaka, u rasponu od najmekše, 9B, do najtvrđe, 9H, s najpopularnijim srednjim razredom, HB, koji se nalazi na sredini između H i B. “H” znači tvrda, a “B” znači crna . Što je broj B veći, to više grafita ostaje na papiru. Tu je i ‘F’ ili fine point, što je tvrda olovka za pisanje, a ne za crtanje.

Tvornica olovaka Staedtler vlasnika Johanna Staedtlera 1662. godine stvorila je prve masovno proizvedene olovke u Nürnbergu u Njemačkoj. Njihove jednostavne drvene olovke s vremenom su se proširile Europom i popularne su i danas. Dok je Eberhard Faber otvorio prvu tvornicu olovaka u SAD-u 1861., otprilike 100 godina nakon one u Njemačkoj

Za kraj da dodamo jednu zanimljivost za vas… Neobična stvar kod grafita je da je to oblik čistog ugljika koji je jedna od najmekših poznatih čvrstih tvari. Također je jedno od najboljih maziva jer šest atoma ugljika koji se vežu u prsten mogu lako kliziti preko susjednih prstenova. Međutim, ako se atomska struktura promijeni, postoji još jedan kristalni oblik čistog ugljika, dijamant, koji je jedna od najtvrđih poznatih čvrstih tvari. Zanimljivo zar ne?

Izvor: Zanimljivosti dana