Srbijanski rukometaš Petar Đorđić jesenas je pojačao momčad Partizana.
Crno-bijeli imaju savršen početak sezone. Neporaženi su u svim natjecanjima.
Sin slavnog Zorana, dao je intervju za klupsku stranicu. Gdje je govorio o raznim temama. Prije svega o trenutku potpisa za crno-bijele.
–Bio je to poseban trenutak za mene. Kada sam u prostorijama kluba vidio stare fotografije na kojima je moj otac, bile su mi pomiješane emocije. Osjećao sam veliki ponos, sreću, odgovornost i dobio novu motivaciju. Sve oko mog potpisa s Partizanom dogodilo se vrlo brzo, bukvalno u jednom danu, a kada sam rekao tati, bio je iznenađen, ali me podržao. Nikada se nije miješao u moju karijeru, niti je volio govoriti o sebi. Vrlo je skroman i kada je postigao veliki uspjeh, radovao se tako da to nisu svi vidjeli. Kada sam kao dete sa strane gledao njegovu karijeru, to sam želeo za sebe i sigurno znam, a potvrdila je i moja mama, da mu je drago što sam deo Partizana.istaknuo je Đorđić.
Zatim se osvrnuo na ulogu roditelja u odabiru sporta kojim će se baviti:
–Tata nije volio pričati o rukometu, niti me tjerao da treniram. Jedina dodirna točka s rukometom bile su video kasete. Kao vratar gledao je snimke nakon treninga i volio sam gledati s njim. Kad je završio s kasetom, on i ja smo cijeli dan gledali te snimke na mom malom televizoru. Imao sam stvarno ludu želju za rukometom, molio sam ga da me vodi na treninge kad god može. Moj brat i ja smo se stalno igrali loptom po kući i jedva smo čekali da završimo zadaću da izađemo van igrati rukomet ili nogomet. Počeo sam trenirati sa sedam godina, a mama je bila luda za školom jer sam imao 2-3 treninga, igrao i sa svojom generacijom i s mlađima. Učio sam da bih prošao nastavu, ali to uopće nije bilo moje polje interesa.., rekao je Petar.
Na kraju je istaknuo želju da nakon utakmica u inozemstvu živi u Srbiji.
– Život u Srbiji je bio moja velika želja. Željela sam da moja djeca odrastaju ovdje, da imaju mjesto koje mogu zvati domom. To se obistinilo kad sam iz Benfice prešao u Vojvodinu, ali na ljudskoj razini stvari nisu išle u smjeru u kojem su trebale. Možda sam ja odrastao u drugom sustavu, odgajan na drugačiji način, s drugačijim vrijednostima i mislim da je bolje da smo se razišli i otišli svatko svojim putem. Naravno, priča se da sam zbog Partizana otišao iz Vojvodine, ali to nije istina. Dobio sam poziv kluba tek nakon što sam raskinuo suradnju s Novim Sadomzaključuje crno-bijeli rukometaš.