- Zbogom dušo moja, jedino moje – čekaj me – napisala je na društvenoj mreži Facebook Sašina supruga, modna agentica Tihana Harapin Zalepugin (71).
Saša Zalepugin bio je u induciranoj komi.
O svom životnom putu govorio je za 24 sata, u jednom od njegovih zadnjih, opširnih životnih intervjua. Najviše je, s čežnjom i ljubavi, pričao o Sarajevu svog djetinjstva. Tamo je doživio ranu mladost, stekao prve prijatelje. Pamtio je i ružne dane Drugog svjetskog rata u Sarajevu, pucnjave po ulicama, policijskog sata, odvođenja ljudi u lancima…, sve je to Saša kao dječak gledao s prozora. Mama mu, naime, nije dala izaći iz kuće jer je to bilo opasno po život.
Gledao je savezničke avione koji su prelijetali grad. Znao je koji je koji jer je imao knjigu s naslikanim tipovima aviona. Razlikovao je bombardere, lovce… U sjećanje mu se usjekla scena iz 1941. Imao je 10 godina, stanovao na Marindvoru, igrali su se na livadi iza kuće, a jedan od njegovih prijatelja bio je Židov.
- U jednom trenutku čuli smo gužvu s druge strane kuće. Obišli smo je i vidjeli ustaše kako hapse Židove i guraju ih u kamion. Moj prijatelj je stao i gledao, među njima je bila i njegova mama. Počela je vikati iz kamiona “Leo, odi, odi, bježi”, Leo je skočio za mamom u kamion i bilo je gotovo. Odveli su ih u Auschwitz. Pred našim očima. Da nismo obišli zgradu možda bi ostao živ, možda bi ga netko sklonio. Ostalo je to veliko možda i sjećanje na prijatelja koje ne blijedi niz godina – govorio je Saša prije dvije godine.