Direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, Šejla Šehabović, gostovala je u emisiji “Špica” , gdje je govorila o najnovijim projektima ove važne institucije, izazovima s kojima se svakodnevno susreću te o krucijalnoj ulozi kulture u bosanskohercegovačkom društvu. Jedan od najznačajnijih novih poduhvata je pokretanje videoarhiva pod simboličnim nazivom “Svjedoci”, koji ima za cilj sačuvati svjedočanstva ljudi koji su učestvovali u kulturnoj produkciji, poput onih vezanih za nezavisni “Radio Zid” ili Kamerni teatar 55.
“Mi smo odlučili tada da, ako nema stvari, onda ima ljudi. Želimo pitati ljude koji učestvuju u kulturnoj produkciji šta je to što žele da iza njih ostane u našem muzeju, dok su živi.”
Ovaj projekat, kao i mnogi drugi u Muzeju, realizira se uz veliku pomoć volontera i donatora. Šehabović je posebno istakla entuzijazam studenata s Filozofskog fakulteta u Sarajevu, ali i podršku poznatog umjetnika Zorana Lešića, koji je donirao svoju opremu i vrijeme kako bi se visokokvalitetni videomaterijali snimili u muzejskoj Kranjčevićevoj sobi. Pored arhiviranja i digitalizacije, Muzej priprema i bogat ljetni program, nastojeći svoje zbirke približiti građanima i izmjestiti ih iz tradicionalnih okvira.
“Malo bi trebalo, mi imamo tako malo mogućnosti da naši arhivi izađu iz podruma, izađu nekako van. Vrlo je važno da to nešto bude ponuđeno tamo gdje ima najviše ljudi.”
U skladu s tom vizijom, za 3. august najavljena je velika izložba na otvorenom, na sarajevskom Vilsonovom šetalištu. U saradnji s Narodnim pozorištem Sarajevo, građani će imati priliku šetati kroz svojevrsnu umjetničku obradu historijskih pozorišnih kostima. Cilj je da muzej postane dio grada i da se umiješa u svakodnevni život publike. Ipak, realizacija ovakvih inovativnih projekata redovno se odvija u sjeni decenijski neriješenog pravnog i finansijskog statusa sedam institucija kulture od državnog značaja.
“Naš najveći problem je ono što mi u teoriji zovemo prekarnost – to je kada je neko u stalnoj opasnosti. Mnogo je manje značajno za vaš život, razvoj i rad da dobijete ne znam ni ja koliku sumu novca ove godine, a da u sljedećih pet ne znate da li ćete išta imati, nego da znate svake godine istu cifru.”
Iako suštinskog pravnog pomaka na državnom nivou i dalje nema, Šehabović je pohvalila potez Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo, koje je obezbijedilo garantirani grant za ove institucije. Iako ta sredstva nisu dovoljna za puni razvoj i radikalne infrastrukturne zahvate, ona donose prijeko potrebnu dozu sigurnosti koja omogućava osnovno planiranje i preživljavanje. Direktorica je kritikovala cjelokupan državni sistem dodjele sredstava putem jednogodišnjih projekata, ističući da su muzejskim institucijama, zbog njihove prirode posla, potrebni budžeti planirani na najmanje pet godina.
“Kultura je ovu zemlju odbranila u ratu i kultura ovu zemlju i dan-danas održava nekako na životu. Po tome smo jedino važni. Ako vi znate za neki naš proizvod koji je svjetski važan, osim kulture, recite mi. Ja ne znam.”
Na kraju razgovora, direktorica Muzeja osvrnula se i na generalni odnos kreatora politika prema kulturnom naslijeđu. Iako je stalno prisutan problem nedostatka novca, Šehabović smatra da je mnogo veći problem njegova neadekvatna raspodjela i nedostatak sistemskog razumijevanja specifičnih potreba baštinskih institucija. Uprkos svim birokratskim i finansijskim preprekama, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH nastavlja svoju misiju punim kapacitetom, čuvajući ono najvrednije i najprepoznatljivije što naša zemlja ima – svoje kulturno pamćenje.
Gostovanje pogledajte na linku ispod: