Sjedinjene Američke Države i Kina 23. septembra u Washingtonu produžile su primirje u trgovinskom ratu do 10. januara naredne godine. Dok Washington i Peking privremeno smanjuju napetosti, Evropska unija sve teže izlazi na kraj s rastućom trgovinskom neravnotežom s Kinom.
Evropski komesar za trgovinu Maroš Šefčovič u četvrtak i petak u Pekingu razgovara s kineskim ministrom trgovine Wangom Wentaoom. Ti razgovori trebali bi pokazati može li dijalog s Kinom uopće donijeti konkretne rezultate, prenosi Jutarnji list.
Ako Peking ne popusti, lideri Evropske unije na samitu u Bruxellesu 15. i 16. oktobra razmatrat će hoće li nastaviti pregovore ili uzvratiti konkretnim mjerama.
EU svakog dana bilježi trgovinski deficit s Kinom od približno milijardu eura. Prema podacima Eurostata, deficit je prošle godine dostigao 359,8 milijardi eura, što je 15 posto više nego 2024. godine.
Uvoz iz Kine porastao je za 6,4 posto, na 559,4 milijarde eura, dok je izvoz iz EU u Kinu pao za 6,5 posto, na 199,6 milijardi eura. Dio kineske robe koja zbog američkih carina teže dolazi na američko tržište preusmjerava se prema Evropi.
Kina je pala na četvrto mjesto među izvoznim tržištima EU, iza SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva i Švicarske. Na nju otpada samo 7,5 posto evropskog izvoza. Istovremeno, s udjelom većim od 22 posto, Kina je uvjerljivo najveći izvor uvoza u Evropsku uniju.
„Kineski izvoz u EU nastavlja rasti, dok se naš tržišni udio u Kini smanjuje. Ovaj trend nije održiv i zadržavanje postojećeg stanja nije opcija“, rekao je jedan evropski zvaničnik za AFP.
Njemačka se suočava s posljedicama dugogodišnje politike prema Kini
Evropa je Kinu dugo posmatrala prvenstveno kao ogromno tržište. To se posebno odnosilo na Njemačku, čija je kancelarka Angela Merkel ekonomskoj saradnji s Pekingom pridavala strateški značaj. Evropska komisija tek je 2019. godine Kinu zvanično definirala i kao sistemskog rivala.
U međuvremenu je Peking iskoristio saradnju sa zapadnim proizvođačima za razvoj vlastite industrije. Kineski automobili danas konkurišu evropskim ne samo zahvaljujući državnim subvencijama i nižim cijenama nego i sve izraženijim tehnološkim prednostima.
Evropska automobilska industrija, decenijama jedan od temelja ekonomske moći kontinenta, sada se suočava s konkurentom koji je nekada bio njen kupac.
Njemačka je prošle godine u Poljsku izvezla više robe nego u Kinu: u Poljsku oko 100 milijardi eura, a u Kinu približno 81 milijardu eura. Ipak, Kina je ponovo najveći ukupni trgovinski partner Njemačke, s robnom razmjenom vrijednom 252 milijarde eura, jer je njemački uvoz iz Kine dostigao 170,6 milijardi eura.
Promjena njemačke politike ipak je značajnija od samih trgovinskih podataka. Prije dvije godine, 4. oktobra 2024, vlada Olafa Scholza glasala je protiv evropskih carina na kineske električne automobile.
Dok je Angela Merkel u saradnji s Kinom vidjela veliku priliku za njemačku industriju, Friedrich Merz sada zajedno s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom traži odlučniji evropski odgovor.
Upravo velika izloženost Njemačke kineskom tržištu pokazuje koliko je teško uskladiti ekonomske interese s potrebom zaštite evropske industrije.
„Kineski šok 2.0“ prijeti evropskoj industriji
Izraz „kineski šok“ ustalio se nakon istraživanja ekonomista Davida Autora, Davida Dorna i Gordona Hansona o posljedicama kineskog uvoza na američku industriju. Početkom 2000-ih jeftiniji kineski proizvodi pogodili su i tradicionalne evropske industrije, doprinoseći gubitku proizvodnih radnih mjesta u pojedinim sektorima i regijama.
Evropski lideri i analitičari sada sve češće upozoravaju na „kineski šok 2.0“. Kineske kompanije prešle su na proizvodnju visokotehnoloških proizvoda i tako ugrozile brojne tradicionalne industrije Evropske unije.
Šefčovič je prije puta u Peking poručio da EU želi ostvariti tri cilja: zaustaviti nagli rast kineskog izvoza na tržište Unije, posebno u ključnim sektorima, povećati evropski izvoz u Kinu i olakšati evropskim kompanijama dobijanje kineskih izvoznih dozvola za rijetke zemne elemente, nakon što je Kina prošle godine uvela ograničenja.
Riječ je o nastavku razgovora koje je Šefčovič s Wangom vodio u Bruxellesu krajem juna. Tada je slovački komesar poručio da do oktobra očekuje opipljive rezultate.
Ipak, nije izvjesno da će ih dobiti.
Denis Redonnet, glavni službenik Evropske komisije zadužen za provođenje trgovinskih pravila, rekao je prošlog četvrtka pred Odborom za trgovinu Evropskog parlamenta da postoje „potencijalno zabrinjavajući trendovi kod gotovo četvrtine ukupnog uvoza u EU“, prvenstveno zbog kineske robe.
Evropska komisija ove je godine već pokrenula 27 novih postupaka trgovinske zaštite, nakon 32 prošle godine. Historijski prosjek iznosi 12 takvih postupaka godišnje.
Odnosi s Pekingom „dostigli su kritičnu tačku, prije svega zbog nepoštenih kineskih ekonomskih praksi, kao što su damping i špijunaža“, ali i zbog kineskog stava prema ruskom ratu protiv Ukrajine, navodi se u izvještaju koji je Evropski parlament usvojio u srijedu.
Evropske investicije u Kini iznose oko 230 milijardi eura. Istovremeno, pravna sigurnost za evropske kompanije slabi, dok kineske investicije u Evropi sve češće prate pokušaji političkog utjecaja.
Ova netransparentna isprepletenost ekonomije i politike zahtijeva jasnu strategiju prema Kini, upozorava Evropski parlament.
Bruxelles priprema odgovor, Macron i Merz traže oštrije mjere
Evropska komisija svjesna je da pregovori neće riješiti sve probleme. Zato paralelno radi na novim instrumentima zaštite evropske industrije, koje bi liderima trebala predstaviti u decembru, piše AFP.
Među mogućim mjerama je finansijska pomoć kompanijama u ključnim sektorima kako bi diversificirale dobavljače i smanjile zavisnost od Kine.
Macron i Merz u ponedjeljak su poslali pismo predsjednici Evropske komisije Ursuli von der Leyen, tražeći „uvjerljiv instrument u rukama Komisije“, koji bi uključivao i mogućnost trenutnog isključivanja s jedinstvenog tržišta.
Mjera se ne bi odnosila na određenu zemlju. Kao mogući razlozi za njenu primjenu navode se damping, raširene subvencije i ograničavanje konvertibilnosti valute.
Prijedlog se tumači kao evropski ekvivalent američkom odjeljku 301, odredbi Zakona o trgovini iz 1974. godine kojom Washington istražuje strane prakse koje smatra diskriminatornim i uzvraća carinama.
Bruxelles pritom želi pažljivo odmjeriti poteze kako ne bi izazvao odmazdu Pekinga.
Kinesko ministarstvo trgovine u utorak je pozvalo Francusku i Njemačku da se „uzdrže od pritiska na EU da pribjegne protekcionističkim instrumentima“ i da „izbjegnu pogrešan put i pogrešna sredstva koja će im se na kraju obiti o glavu“.
Prošle subote Kina je pokrenula i antidampinšku istragu o uvozu paranitrotoluena iz EU, hemikalije koja se koristi u proizvodnji boja, pesticida i lijekova. Taj potez uslijedio je nakon evropskih istraga o kineskim hemijskim proizvodima. U kineskoj prijavi kao proizvođač izričito se navodi njemačka kompanija Lanxess.
Peking odbija ograničiti izvoz
Istovremeno, Kina ne pristaje na dogovor. Bruxelles je predložio da se kineski izvoz ograniči dobrovoljnim mjerama, naprimjer u slučaju hibridnih automobila, čiji je izvoz naglo porastao nakon što je EU uvela carine na kineske električne automobile.
Međutim, Peking je, prema pisanju lista Financial Times, odbio smanjenje izvoza.
Japan je 1981. godine pristao ograničiti izvoz automobila u SAD, ali je tada zavisio od američke sigurnosne zaštite.
Ima li EU dovoljno hrabrosti da se suprotstavi Kini?
Još nije jasno koliko bi daleko Evropska unija kao cjelina bila spremna ići u sukobu s Kinom, ocjenjuje AFP.
„Odvraćanje zavisi od toga vjeruje li Peking da je Evropa spremna povući okidač, a dosadašnji evropski rezultati u tom pogledu veoma su loši“, objašnjava Sari Arho Havrén, saradnica londonskog instituta RUSI specijalizirana za kinesku vanjsku politiku.
Thomas Schelling ukazao bi i na dodatnu poteškoću za Bruxelles. Od Pekinga se ne traži da nešto ne uradi, nego da nešto uradi – da sam smanji izvoz. To više nije odvraćanje, već prinuda, a nju je, kako je Schelling pokazao u knjizi „Arms and Influence“, u pravilu teže provesti.
Ni Kina nema neograničen manevarski prostor. Domaća potražnja je slaba, pa se vlada oslanja na izvoz kako bi održala privredni rast. Zbog toga ograničavanje izvoza za Peking nije samo trgovinski ustupak Evropi nego i potencijalni udar na model rasta koji ne uspijeva promijeniti.
U slučaju ozbiljnijih poremećaja Peking uvijek može posegnuti za ograničavanjem izvoza rijetkih zemnih elemenata, što predstavlja klasičnu tačku pritiska u onome što Henry Farrell i Abraham Newman nazivaju pretvaranjem međuzavisnosti u oružje.
Bez zaliha i alternativnih izvora snabdijevanja, to je prijetnja koju Evropa ne može sebi priuštiti, upozorila je Arho Havrén za Bloomberg.
Ishod dvodnevnih razgovora vjerovatno će biti skroman. Moglo bi doći do „sporazuma o pojedinim pitanjima, umjesto sveobuhvatnog rješenja trgovinskih odnosa“, rekao je Zhu Tian, profesor ekonomije na poslovnoj školi China Europe International Business School (CEIBS) u Šangaju.
Primirje s Washingtonom Pekingu barem privremeno smanjuje pritisak na drugoj strani trgovinskog sukoba i ostavlja mu više prostora za čvrste pregovore s Bruxellesom.
Prema riječima Arho Havrén, Pekingu je u interesu da „kupi vrijeme, a ne da mijenja model rasta“.
Objava EU bilježi deficit s Kinom od 359,8 milijardi eura pojavila se prvi puta na Business Magazine.
