Usnija Redžepova bila je jedna od najraskošnijih pojava na muzičkoj i kazališnoj sceni bivše Jugoslavije, žena čiji je glas spajao emociju sevdaha s vatrenim ritmom romske i makedonske glazbe.
Osim muzikom, bavila se i plesom, a mnogi ne znaju i da je studirala arapski i perzijski jezik na Filozofskom fakultetu, iako ga nikada nije završila.
Muzičku karijeru započela je upravo tijekom studija u Beogradu, a prekretnica je uslijedila kada je u kazalištu dobila ulogu Koštane u kultnoj predstavi Bore Stankovića.
Njezina scenska energija, strastven ples i emotivno pjevanje učinili su da ulogu Koštane na sceni Narodnog pozorišta u Beogradu igra dulje od 25 godina, odnosno preko 500 puta, postavši sinonim za ovaj lik.
Zbog svoje ljepote, elegancije i iznimnog talenta, Usnija je bila čest gost na prijamima koje je organizirao predsjednik SFRJ Josip Broz Tito koji je obožavao njezine nastupe.
Usnija je na Brijunima i u Karađorđevu pjevala za Tita i njegove goste iz cijelog svijeta više od 30 puta, a njezinom pojavom bio je fasciniran i sam Fidel Castro.
Međutim, iako je Usnija bila san snova mnogih muškaraca tog doba, njezino srce pripadalo je samo jednom čovjeku — Slavoljubu Šešiću Šeletu, aranžeru i uredniku na Radio Beogradu, kojeg je upoznala na jednoj od pokusa “Koštane”.
Oni su najprije bili dobri prijatelji, a onda su se rodile emocije. Vjenčali su se 1978. godine, a cijeli radni vijek proveli su u središtu Beograda, da bi potom devedesetih gradsku gužvu zamijenili vikendicom u Moštanici.
U jednom intervjuu koji je dala 2006. godine izjavila je da je njezin brak divan i da jedino što joj u životu nedostaje jesu djeca. Njezina tuga za potomstvom bila je opće poznata stvar.
Svi koji su poznavali Slavoljuba i Usniju znali su koliko su njih dvoje bili nerazdvojni. Stoga i ne čudi što ju je njegova smrt 2013. godine veoma pogodila. A stvari su se ubrzo i dodatno pogoršale, jer je čuvena pjevačica uskoro saznala da i sama boluje od raka pluća.
Međutim, kasnije se saznalo da je navodno pjevačica tri godine prije smrti bila užasno razočarana u supruga.
-Zbog toga je tražila da je pokopaju odvojeno od njega – govorila je jedna njezina kolegica.
Kolege su kasnije otkrile da su upravo sporovi oko imovine i kuće na Dušanovcu doveli do njezina sloma.
-Ona je mnogo propatila prije odlaska s ovog svijeta. Šele je bio njezin partner toliko dugo, sve su zajedno stjecali, ali Usnija je bila ta koja je bila velika zvijezda, ona je ipak imala mnogo i prije njega, a i tijekom braka s njim više je zarađivala… Čim je preminuo, njegovi su upali kod Usnije, koja je već tada bolovala od raka pluća, da traže da im potpiše papire da je sve njihovo. I kuća i sve što je u njoj. To ju je slomilo. Doživjela je tako razočaranje od muža… Mogu reći da je to i ubrzalo da njezin rak na plućima napreduje. Nije joj bilo do života. Samo joj je u glavi bila ta izdaja koju je od njega doživjela – ispričala je pjevačicina bliska prijateljica.
Prema pisanju tadašnjeg tiska, Usnija se pred kraj izuzetno mučila. Bila je u bolovima i teško je disala, a kako su kasnije govorili susjedi, posljednje dane provela je ležeći, vezana za krevet. Zbog bolesti je izuzetno smršavjela, do neprepoznatljivosti, jer nije mogla ništa jesti, samo piti vodu.
Na posljednjem ispraćaju Usnije nije bilo njezinih kolega iz Makedonije. Došli su samo njezini najbliži: brat Reško, šogorica Emira, rodbina iz Skoplja, pjevačice Esma Redžepova, Vaska Jankovska… Od dužnosnika na pogreb je stigao Nedžad Mustafa, ministar bez portfelja u Vladi Makedonije iz redova Romske stranke.
S.M
Titova miljenica umrla u jezivim mukama: Bila vezana za krevet, tražila da je nipošto ne sahranjuju kraj muža Express.
