Duška Ristić, mlada bh. autorica rođena 7. jula 1992. u Milićima, svoj je put obrazovanja započela i završila u Šekovićima, nakon čega je diplomirala na Fakultetu u Bijeljini kao ekonomistica. Trenutno živi u Bijeljini te svoju strast prema pisanju pretvorila u stvarnost objavljivanjem prvog djela pod nazivom “Nevidljiva ruka spasa”.
“Nevidljiva ruka spasa” predstavlja zbirku pjesama koje odražavaju dubinu Duškinog duha i njezinu osobnu borbu. Pjesme izražavaju emotivne i duhovne izazove s kojima se suočavala, od tuge i očaja do snage i nade koju je pronašla u vjeri i duhovnosti. Kroz stihove, ona dijeli intimne trenutke iz svog života, ističući važnost vjere i Božje podrške kao ključnih elemenata koji su je dizali u najtežim trenucima.
Pjesma “Nevidljiva ruka spasa”, koja simbolizira vjeru u Božju prisutnost i pomoć kroz životne izazove. Svaka strofa odražava unutarnju snagu i odlučnost autorice da se uz Božju pomoć suoči sa svim životnim iskušenjima.
Osim toga, pjesma “Ljubav za sva vremena” duboko oslikava njezinu introspektivnu stranu i emotivnu dubinu, opisujući ljubavnu priču koja je ostavila trajan trag. Autoričina sposobnost da kroz riječi prenese duboke osjećaje čitatelju jasno je izražena u ovoj pjesmi.
U drugim pjesmama poput “Hijena” i “Brak”, Duška dotiče teme društvenih izazova i univerzalnih ljudskih iskustava, prikazujući svojstvenu oštroumnost i introspekciju.
Njezino pisanje nije samo izraz osobne priče već i univerzalnih istina koje dotiču srca i duše čitatelja. Duška Ristić svojim djelom pokazuje dubinu svoje misli i osjećaja, te nas uvodi u svijet snage vjere i nepresušne ljudske otpornosti.
NEVIDLJIVA RUKA SPASA
Bilo je dana kada dalje nisam mogla,
Kada sam osjecala da sam do kraja dosla.
Bilo je noci
Kada sam mislila
Da iz njih ziva izaci necu moci.
Bilo je suza, jecaja i ocaja,
Bilo je mnogo razocaranja.
Ali, sve sto sam prosla,
Prosla sam sa njim
Zato ja ne zalim.
Sto sam vise padala
Vise sam se molila
Jedino sam Boga
Sebi dozivala.
Nevidljiva ruka spasa uvjek me je dizala,
Kada mi je bilo najteze u pomoc mi je stizala.
Nevidljiva ruka snagu mi je davala,
I nikad od mene nije odustala.
Zato,
U sreci i tuzi,
U ljubavi, brizi i slozi
Iskreno reci Boze ti pomozi.
Ruke svoje sklopi
U nebo gledaj,
I nikad nikome na Boga nedaj.
LJUBAV ZA SVA VREMENA
Bjese to ljubav za sva vremena,
Ljubav koja bodri
I snagu daje
Ljubav od koje dah zastaje.
Voljese se oni kao nikad niko,
Voljese da drugi nisu mogli zamislit koliko.
Jedno drugo bodrise,
Svoje snove ostvarise,
Djecu svoju dobise.
Voljese se oni
Sve do jednog dana,
Kad na njenom srcu
Otvori se rana.
Pozvonise i rekose
Da on vise ne dise.
Kako joj suze na lice krenuse,
Tako je preko praga da ne padne uhvatise.
Isprati ona svog dragog,
Na pocinak vjecni,
A u njenim grudima
Uzdah teski.
Ide ona na grob svakog dana,
Dok na njenom srcu krvari rana,
I tako bjese sve do 40 dana.
Taj dan ona njemu podje,
Podje,
Ali zaista njemu i dodje.
Pade ona pored pored samog njega,
Tu pade,
Tu i ostade.
Djeca njihova punoljetna bise,
U bijeli svjet odose,
A njih dvoje zajedno ostase.
HIJENA
Postoje oni koji ce da te bodre
I da te brane,
Nekad ako treba i od sebe same.
A, postoje i oni koji te mrze,
Koji bi sve da ti u zivotu uzme.
Neki ne vide dobro ni u sebi,
A da ga mogu vidjeti u tebi.
Neki ne mogu ni sebe da smisle,
A da mogu tobom da se dice.
Neki bi samo kafu da piju,
I tako tobom usta ispiraju.
I ako si cist kao suza,
Jak kao stijena,
U nekima postoji ta hijena.
Ta hijena,
Koja ih na lose tjera.
Kada prodjes zlim pogledom te prate,
Kao da ce u kandze da te uhvate.
Ali,
Ti zivi,
Zivi svaki dan,
I nikom ne dopusti da rusi tvoj san.
BRAK
Kazu treba da trpis,
Treba da cutis,
Da bi sacuvao brak
Sve moras da izdrzis.
Da,
Brak je danas tesko sacuvati,
Tesko je do kraja ostati.
Za brak se treba boriti,
I treba se sto-sta uraditi.
Kazu djeca trpe,
A zar ne misle da su djeci vece muke
Kad se roditelji ne drze za ruke?
Kad stalno jedno drugo za nesto krive,
Pa zbog cega onda zajedno da zive?
Kad jedno drugom
Greske traze,
Tu vise nista ne pomaze.
Svadja stalna djecu muci,
U njima nemir stvara,
Zar mislis da to djecu ne razara?
Zato,
Ako moze normalno da se zivi,
Ako priznaju da su oboje krivi,
Ako u njima ljubav i postovanje zivi,
Brak neka se zadrzi.
Ali,
Ako ce se stalno svadjati,
Sve na svoju ruku raditi,
U odvojenim sobama spavati,
Cemu se onda nadati.
Samo ti najbolje znas
Da li tome braku pripadas.