Razgovarala: Amina Čorbo-Zećo
Advokat Senad Pećanin koji je član pravnog tima prof.dr. Ejupa Ganića prvooptuženog u slučaju Dobrovoljačka otvoreno je u intervjuu za Novinsku agenciju Patria odgovorio v.d. glavnog tužioca Milanku Kajganiću na njegove istupe za medije iz Srbije i Republike Srpske, te pojasnio zloupotrebe Tužilaštva BiH u ovom slučaju.
Kako ste kao dio advokatskog tima gospodina Ejupa Ganića doživjeli prijetnje od strane v.d. glavnog tužioca Milanka Kajganića koji je, prvo za srbijanske, a kasnije i medije iz RS-a, zaprijetio pritvorom za gospodina Ganića ukoliko se, kako je istakao, nastave pritisci na sudije i svjedoke?
Izjave vršioca dužnosti glavnog tužioca Tužilaštva BiH Milanka Kajganića beogradskim i banjalučkim novinama su primjerene taman koliko je i zakonita istraga koju je provodio on i njegovi prethodnici kao i optužnica koja je uslijedila nakon njegove istrage. Dakle, radi se o kontinuitetu rada glavnih tužilaca zbog kojih je, velikim dijelom, kompletno pravosuđe u Bosni i Hercegovini već godinama prepoznato u svim međunarodnim i domaćim analizama kao najkrupniji problem i prepreka vladavini prava u našoj zemlji.
Nije slučajno što nijedan glavni tužilac Tužilaštva BiH od njegovog osnivanja nije dočekao kraj svog mandata, već je zbog nezakonitosti smijenjen. Izjavama koje pominjete tužilac Kajganić je otišao i korak dalje: on sada otvoreno prijeti profesoru Ganiću! Ove prijetnje zaslužuju detaljniju analizu, a ja ću se zadržati samo na pravnom aspektu. Naime, tužitelj Kajganić nije naveo niti jednu radnju profesora Ganića, a ni ostalih optuženih u predmetu 'Dobrovoljačka', kojom se vrši pritisak na sud, tužilaštvo ili svjedoke.
Ukoliko takve radnje postoje, onda je njegova dužnost bila da postupi u skladu sa zakonom, što on nije učinio. Ako, pak, ne postoje, a on upozorava da će postupiti u skladu sa zakonom ako takvih pritisaka bude onda je takvo upozorenje ne samo nekorektno već i besmisleno: prvo, zbog toga što profesor Ganić ničim nije dao povoda za takvu prijetnju i, drugo, on nema pravo bilo kome prijetiti na bazi neosnovane pretpostavke o nečijem ponašanju u budućnosti.
Simptomatično je da je prvu prijetnju tužilac Kajganić uputio sa stranica beogradske 'Politike'. Moguće je i zato što je beogradska politika vrelo inspiracije za optužnicu koju je potpisao Kajganić. Uostalom, o kakvoj se optužnici radi možda dovoljno svjedoči i jedna nevjerovatno bizarna činjenica: dijelovi optužnice koju potpisuje Kajganić su pisani ijekavicom, a dijelovi ekavicom. No, možda je za ovo kriva programska funkcija 'copy-paste' koja nije baš idealna u verziji za srpski jezik: kad njome kopirate dijelove teksta pisanog ekavicom u tekst pisan ijekavicom ti dijelovi ostaju u originalnoj, ekavskoj varijanti.
Tužilac Kajganić o ovome nije vodio računa. Moguće je da ekavica potiče upravo iz onih dijelova optužnice zbog kojih je sud u Londonu 2010. ne samo odbio već i ismijao zahtjev Srbije za ekstradicijom profesora Ganića.
Koliko je realno očekivati da zbog ovakvih istupa Kajganića reagira Visoko sudsko i tužilačko vijeće?
Ja ću već danas podnijeti pritužbu Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine zbog neprimjerenih i nedopuštenih prijetnji koje je iznio tužilac Kajganić. Ali, ne samo iz ovog razloga, već i zbog nezakonitosti u vođenju istrage u predmetu 'Dobrovoljačka'. Ali, ne samo protiv njega, već i protiv njegovih prethodnika Gorana Salihovića i Gordane Tadić.
Predali ste krivičnu prijavu ne samo protiv Kajganića, već i bivših glavnih tužilaca Salihovića i Tadić, šta očekujete od Kantonalnog tužilaštva Sarajevo i na šta se konkretno odnosi prijava?
Od nadležnog Kantonalnog tužilaštva očekujem da postupi po zakonu, te da nakon provedene istrage, na osnovu prikupljenih dokaza, podnese sudu optužnicu protiv Gorana Salihovića, Gordane Tadić i Milanka Kajganića zbog počinjenja krivičnih djela Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. i Nesavjestan rad u službi iz člana 387. Krivičnog zakona FBiH. Oni su, u svojstvu tužilaca Tužilaštva BiH, zloupotrijebili svoju funkciju i svjesno opstruirali istragu u predmetu 'Dobrovoljačka', odnosno krivičnom predmetu 'Ejup Ganić i dr.', preduzimajući službene radnje suprotne vršenju tužilačke funkcije iskorištavanjem svog službenog položaja.
Tužiteljica Tužilaštva Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju Carla Del Ponte je 17. 02. 2003. godine donijela odluku kojom je saopćila da nema dokaza da je Ejup Ganić počinio djela koja mu se stavljaju na teret.
Sud u londonskom Westminsteru je 27. 07. 2010. godine, u obrazloženju odluke kojom se odbija zahtjev Srbije za izručenjem Ganića, naveo da je došao do istog zaključka kao i Tužilaštvo Tribunala u Haagu.
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je, nakon opsežne istrage koju su vodili međunarodni tužitelji Philip Alcock i Jude Romano, u Naredbi o obustavi istrage protiv osumnjičenih ( među kojima je bio i Ganić) naveo: 'Nema dokaza da je ijedan od osumnjičenih lično i direktno počinio ijedno od utvrđenih nezakonitih djela… Takođe, ne postoje dokazi da bi se utvrdilo da bi ijedan od od osumnjičenih mogao biti odgovoran za bilo koje od ovih nezakonitih djela po osnovu bilo koje vrste odgovornosti propisane članom 180. KZ BiH, tj. njegovim stavom 1. (planiranje, naređivanje, činjenje, podstrekavanje ili pomaganje) i stavom 2. ( komandna odgovornost).'
Nakon donošenja pomenute Naredbe o obustavi istrage, porodice oštećenih su podnijele pritužbu u zakonskom roku. U vrijeme podnošenja pritužbe u toku 2012. godine, glavni tužilac je bio Goran Salihović koji je trebao donijeti odluku po pritužbi oštećenih. Suprotno tome, tužilac Salihović nije postupio u skladu sa svojim zakonom propisanim obavezama i sve do njegove smjene sa te funkcije, u septembru 2016. godine, nije riješio po pritužbi oštećenih.
Indikativno je da tužilac nije postupio u skladu sa zakonom i svjesno ili nesvjesno duže od četiri godine nije donio odluku po takvoj pritužbi. Ovo naročito kad se ima u vidu da se pritužbe na odluke o neprovođenju istrage rješavaju u periodu od nekoliko mjeseci, zavisno od složenosti predmeta.
Prije nekoliko mjeseci u medijima je objavljen nacrt Rješenja broj AP- 4/12 od 12.07.2016. godine koje je, prema natpisima medija, sačinio tužilac Tužilaštva BiH Mirza Hukeljić. Tim rješenjem je tužilac Hukeljić odbacio, odnosno odbio kao neosnovane, pritužbe oštećenih na odluku međunarodnog tužioca o neprovođenju istrage. U potpisu rješenja stoji ime tadašnjeg glavnog tužioca, ali nema potpisa, barem prema primjerku koji je objavljen u medijima.
Nije jasno zbog čega glavni tužilac u to vrijeme Goran Salihović nije potpisao ovu odluku, odnosno zašto je to rješenje ostalo samo u formi nacrta. Indikativno je da se radi o vrlo detaljnom nacrtu odluke sačinjenom na preko stotinu stranica koje je ostalo nepotpisano. Očigledno je da je tužilac Hukeljić, kao jedan od ravnopravnih tužilaca Tužilaštva BiH, bio zadužen da sačini ovakvu odluku. Međutim, nije jasno zbog čega je nacrt takve odluke odbačen iako ga je sačinio tužilac Tužilaštva BiH.
Ove činjenice jasno ukazuju na potrebu ispitivanja rada Tužilaštva BiH u to vrijeme, odnosno rada tužioca Salihovića, gdje se postavlja pitanje zbog čega nije postupao u skladu sa Zakonom i njegovim ovlaštenjima i nije riješio po pritužbi oštećenih u Zakonom predviđenom roku. Pored toga, moraće odgovoriti na pitanje zbog čega nije potpisao odluku čiji je nacrt sačinio tužilac Hukeljić, te zašto je zanemario svoje dužnosti i ovlaštenja.
Dana 28.09.2016. godine tužiteljica Tužilaštva BiH, Gordana Tadić je imenovana za vršiteljicu dužnosti glavnog tužioca, nakon što je Salihović smijenjen sa te pozicije. Njeno imenovanje se dešava samo dva mjeseca nakon izrade nacrta odluke o odbacivanju/odbijanju pritužbi oštećenih.
Nije jasno da li je taj nacrt dostavljen na potpis tužiteljici Tadić, a ukoliko jeste, koji su bili njeni razlozi da ga ne potpiše.
U medijima su objavljene informacije da je Gordana Tadić, stupanjem na dužnost v.d. glavnog tužioca, formirala komisiju za razmatranje pritužbe oštećenih. Ukoliko su ovi podaci tačni, indikativno je njeno formiranje u situaciji kada je već postojala odluka tužioca Hukeljića kojom se pritužbe oštećenih odbacuju/odbijaju kao neosnovane, sa čim je ona bila upoznata.
Ovo također ukazuje na moguću zloupotrebu procesa koji smatramo da je neophodno detaljno ispitati. Čak i ako je komisija formirana, postavlja se pitanje da li je ta komisija zasjedala, da li je donosila bilo kakve odluke i kakav je bio način glasanja unutar nje. Na koji način je komisija formirana i koji su tužioci bili njeni članovi? Nije jasno da li je komisija uopšte razmatrala nacrt odluke tužioca Hukeljića.
Početkom 2018. godine u medijima je objavljeno i da je Tužilaštvo BiH donijelo odluku kojom je uvažilo pritužbe oštećenih i stavilo van snage Naredbu o obustavi istrage iz 2012. godine. Indikativno je da se stav Tužilaštva BiH o osnovanosti pritužbi dijametralno mijenja nakon dvije godine i nije jasno kako je Tužilaštvo uopšte došlo do takvog zaključka. Naročito je upitno zbog čega se istraga nastavila samo u odnosu na pet osumnjičenih koji su bili obuhvaćeni istragom, dok je ona obustavljena u odnosu na nekoliko od ostalih osumnjičenih. Sve ove činjenice su poznate vršiteljici dužnosti glavnog tužioca u to vrijeme Gordani Tadić, jer je vrlo upitno da ni ona, identično kao i tužilac Salihović, svjesno ne prihvata odluku tužioca koji je zadužen za predmet (tužioca Hukeljića), što je vrlo neuobičajeno i očigledno nedopušteno.
Pored svega toga, nakon stavljanja van snage Naredbe o obustavi istrage, tužiteljica Tadić, bez odabira putem CMS sistema, predmet dodjeljuje u rad tadašnjem tužiocu Tužilaštva BiH, Stanku Blagiću, koji nastavlja da vodi istragu. Nakon njegovog imenovanja na funkciju sudije Suda BiH, tadašnja v.d. tužiteljica glavnog tužioca Gordana Tadić, ponovo bez odabira putem CMS sistema, predmet dodjeljuje u rad tužiocu Tužilaštva BiH Milanku Kajganiću.
Iako svjestan činjenice da mu je predmet protiv Ganića i drugih dodijeljen bez odabira putem CMS sistema, tužilac Kajganić prihvata rad na tom predmetu, bez obavještenja Visokog sudskog i tužilačkog vijeća o nepravilnostima u radu tužiteljice Tadić, što je bio dužan učiniti imajući u vidu funkciju koju obavlja.
Nadalje, tužilac Kajganić je, nakon zaduženja predmeta, također dobio na uvid nacrt Odluke tužioca Hukeljića o odbacivanju/odbijanju pritužbi oštećenih i nije jasno da li je on u takvoj situaciji ispitao zbog čega ona nije prihvaćena. Indikativno je da tužilac Kajganić prihvata sve odluke svojih prethodnika i zanemaruje činjenicu dugotrajnog procesa istrage, nerješavanja po pritužbi i neprihvatanje odluke tužioca Hukeljića.
Nesporno je da je on, imajući u vidu funkciju koju obavlja, bio dužan da prijavi takvo postupanje VSTV-u, a sve kako bi ono ispitalo različite indikativne okolnosti ovog predmeta.
Osim toga, u intervjuu banjalučkim Nezavisnim novinama od 22. 06. 2022. godine tužilac Kajganić obmanjuje javnost. Naime, on tvrdi da 'nisu utemeljene i tačne tvrdnje Ganićevog pravnog tima' da on, Salihović i Tadićka nisu uzeli u obzir odluku koju je svojevremeno sačinio tužilac Mirza Hukeljić jer je 'prilikom razmatranja pritužbe odbrane stručni tim koji je tom prilikom formiran donio odluku da ima dovoljno dokaza da se protiv osumnjičenih podigne tužba'. Međutim, tužilac Kajganić će tokom istrage morati da odgovori na niz pitanja: zašto je formiran stručni tim da se bavi preispitivanjem odluke koju je donio tužilac kojem je dodijeljena analiza pritužbi oštećenih; da li je formiran stručni tim da analizira njegovu tužilačku odluku u predmetu 'Ganić i dr.' kako je izabran 'stučni tim', ko ga je sačinjavao i kako je donio odluku kojom je derogiran rad tužioca Hukelića…
Imajući u vidu sve prezentirane činjenice, jasno je da je postojalo niz nepravilnosti u radu Tužilaštva BiH u krivičnom predmetu protiv Ganića i drugih, u koje su očigledno bili uključeni tužioci tužilaštva BiH: Goran Salihović, Gordana Tadić i Milanko Kajganić.
Iz navedenog jasno proizilazi da postoji dovoljno indicija koje ukazuju na moguće opstrukcije u provođenju istrage u navedenom krivičnom predmetu od strane prijavljenih lica, koje ukazuju na izvršenje navedenih krivičnih djela.
Slučaj Dobrovoljačka okončan je vše puta pred više tužilaštava i više sudova. Uvažavajući činjenicu da ne možete govoriti o dokazima i sadržajima iskaza svjedoka, da li ste mogli prepoznati šta su to zapravo novi dokazi u ovom slučaju, pa se ponovno otvara?
Radi interesa zakonitosti eventualnog sudskog postupka neću govoriti detaljnije o 'dokazima' na kojima se temelji Kajganićeva optužnica. O kakvim se dokazima radi svjedoči činjenica da su i Tužilaštvo Tribunala u Haagu i sud u Londonu i strani tužioci Tužilaštva BiH i sud u Beču ( povodom zahtjeva Srbije za izručenje Jovana Divjaka) i bh. tužilac Tužilaštva BiH nedvosmisleno zaključili isto: nema dokaza za djela koja se Ganiću i ostalima stavljaju na teret.
Iz istog razloga neću govoriti ni o novim 'dokazima', među kojima se ističe 'Nalaz sa mišljenjem o interdisciplinarnom vještačenju Centra za vještačenje i procjenjivanje 'Zenit' Banja Luka koji tužitelj Kajganić naziva 'nalazom vještaka'. O kakvoj se optužnici radi najbolje svjedoči sljedeći navod: 'Bez obzira kako se Izetbegović osećao u Lukavici i na činjenicu da je on vrhovni komandant oružanih snaga koje su napale JNA u Sarajevu, on nije bio ratni zarobljenik nego pregovarač u pregovorima ( boldirao tužilac Kajganić, op. S.P.)…'
Dakle, kako nazvati optužnicu koja tvrdi da predsjedavajući Predsjedništva RBiH nije 2. maja 1992. godine na sarajevskom aerodromu zarobljen od JNA i da je u Lukavicu 'otišao svojom voljom' da je u Sarajevu napadnuta JNA a da je Izetbegović ( a ne Predsjedništvo RBiH ) vrhovni komandant oružanih snaga Armije RBiH?
Imate li odgovor na pitanje: zašto je tužilac Kajganić podnio sudu takvu optužnicu?
Bojao sam se da ćete mi postaviti teže pitanje na koje nemam odgovor: zašto je sudija za prethodno saslušanje Stupar potvrdio ovakvu optužnicu? Zaključak koji se meni nameće, a koji se odnosi ne samo na tužioca Kajganića već i na njegove prethodnika Salihovića i Tadićku glasi: radi se o pokušaju pravljenja nasilne, vještačke simetrije u etničkoj pripadnosti optuženih za ratne zločine pred Sudom Bosne i Hercegovine. Ono što srpska i hrvatska politika, unatoč svim ogromnim nastojanjima, nije uspjela u Haagu uspjela je u bh. pravosuđu: da stvori privid jednakosti u broju i vrsti zločina za koje su odgovorne 'sve tri strane'.
Zato ni nakon 27 godine od kraja rata Tužilaštvo BiH nije podiglo niti jednu – naglašavam: niti jednu – optužnicu za masovne zločine nad stotinama hiljada građana Sarajeva! Tu nema razlike između Kajganića, Tadićke i Salihovića. Ja pouzdano znam da tužilac Kajganić zna da će eventualni sudski postupak po njegovoj optužnici završiti jednako kako su završile istrage i sudski postupci u ovom predmetu i u Haagu i u Londonu i u Beču i od stranih tužilaca i od domaćeg tužioca u Sarajevu.
No, to njega nije briga, jer je cilj, ukoliko do sudskog postupka dođe, postigao: narednih sedam, osam godina Ganić i ostali će se braniti od apsurdne, očito neutemeljene optužnice; on će i dalje odbijati pozive medija u Sarajevu za argumentiranu raspravu sa oponentima optužnice, pokušavajući obmanuti javnost putem beogradskih i banjolučkih medija; a kada svoj mandat okonča na način na koji su okončali svi glavni tužitelji Tužilaštva BiH završiće, u skladu sa zaslugama, kao i 'visoko profesionalni' doskorašnji čelnik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH Milan Tegeltija, koji je nakon odlaska sa funkcije – od tada i zvanično – savjetnik Milorada Dodika.
Tužilaštvo tvrdi da je optužnica potvrđena i da nema povratka kada je riječ o tome. No, mogu li poslani prethodni prigovori na optužnicu učiniti stvari drugačijima?
U skladu sa članom 228. Zakona o krivičnom postupku BiH, svi optuženi su podnijeli prethodne prigovore na optužnicu. U skladu sa istim članom, sudija Suda BiH Braco Stupar odlučuje o prigovorima. Mislim da mu neće biti nimalo teško da donese odluku, za razliku od odabira kriterija po kojem će odluku donijeti.
