Na udaljenom otoku Campbell, koji se nalazi više od 600 km južno od novozelandskog kopna, raste usamljena Sitka smreka koja je zaslužila titulu najusamljenijeg stabla na svijetu. ….

Njegov najbliži susjed udaljen je više od 220 km, na Aucklandskom otočju, dok je najbliži pripadnik vlastite vrste na drugoj hemisferi, preko Pacifika. Pa kako je ova usamljena Sitka smreka dospjela tu gdje jest?

Otok Campbell jedan je od najjužnijih otoka Novog Zelanda. Nalazi se u regiji kojom dominiraju jaki zapadni vjetrovi koji mu ne dopuštaju da naraste više od nekoliko stopa. Vrijeme, iako nije hladno, daleko je od ugodnog. Temperature se rijetko penju iznad 10 Celzijevih stupnjeva. Svaki dan je oblačan i većina dana je kišna.

Na otoku Campbell ima samo 40 dana bez kiše i jedva 600 sunčanih sati godišnje – to je u prosjeku manje od dva sata dnevno. Jedine biljke koje prežive ove uvjete su vrste trajnica koje se zovu megaherbs. Nazivaju se tako jer narastu neuobičajeno veliki s lišćem velikim poput lista papira za pisač – strategija koju su usvojili kako bi maksimalno iskoristili malo sunčeve svjetlosti koju dobivaju.

Sitka smreka ne raste nigdje u ovoj regiji. Zapravo, Sitkin smreke nema nigdje na južnoj hemisferi. Jedino mjesto gdje drvo raste je uski pojas na zapadnoj obali Sjeverne Amerike, koji se proteže od južne Aljaske i Britanske Kolumbije do sjeverne Kalifornije.

Vjeruje se da je smreku s otoka Campbell posadio lord Ranfurly, koji je bio generalni guverner Novog Zelanda od 1897. do 1904. Ranfurly je posadio stablo dok je bio na ekspediciji na udaljenim otocima Novog Zelanda kako bi prikupio uzorke ptica za British Museum, negdje između 1901. i 1907.

Iako je drvo preživjelo zahvaljujući svojoj prirodnoj sklonosti hladnoj i vlažnoj klimi, nije baš procvjetalo. Nakon svih ovih godina, prema posljednjem mjerenju iz 2011. godine, visoko je jedva 10 metara. Dok su u prirodnom staništu, visina ovih stabala iznosi najmanje 60 metara. Drvo, iako staro više od stotinu godina, nikada nije imalo češer, što sugerira da je ostalo u trajnom mladom stanju.

Spori rast stabla dijelom je posljedica oceanske klime, a dijelom činjenice da je njegovo deblo rutinski sjeklo osoblje meteorološke stanice koja je tamo radila do 1958. Na otoku Campbell nema prirodne šume i sitke smreke bio njihov jedini izvor božićnih drvaca.

Izvor: Zanimljivosti dana