back to top

OSUĐIVAO SAM SEBE KAD BIH SE NASMIJAO: ISPOVIJEST OCA DJEČAKA KOJI JE IZVRŠIO SAMOUBISTVO ZBOG MALTRETIRANJA VRŠNJAKA

Ovo su riječi Bojana Jankovića, oca Alekse Jankovića, koji je sa 14 godina izvršio samoubistvo 10. maja 2011. zbog višemjesečnog vršnjačkog nasilja i maltretiranja u školi.

  • Oko 90 posto roditelja odustane od borbe protiv nasilja, a pet odsto ispiše djecu iz škole – dodao je.

Dragana i Bojan Janković, Aleksini roditelji, govorili su za Nedeljnik, podijelili svoju borbu i priču, ali se osvrnuli i na problem nasilja u školama, koje je u prethodnom periodu eskaliralo.

Kažu da im se mnogi roditelji i dalje obraćaju za pomoć i pored svih državnih institucija:

  • Kako odbiti te ljude, ne možemo da okrenemo glavu i zato nam stvarno nije jasan fenomen zataškavanja nasilja u školama. Vršnjačko nasilje je postalo samo blagi izraz za ozbiljna krivična djela.

Osuđivao sam sebe kad bih se nasmijao

Bojan kaže i da njegova i Draganina rana nikada ne može da se zatvori.

  • Niti mi želimo da je zatvorimo. Ali svaki put je više otvaramo poslije izlaska u javnost, i time povređujemo svoju djecu, roditelje, prijatelje, sebe. Mi smo učili da hodamo, da pričamo, sjećam se kad sam se prvi put nasmijao poslie Aleksine smrti ili kad sam prvi put pustio muziku u autu zbog djece. Pamtim to jer sam danima nakon toga osuđivao sebe – da li ja nemam prava da se smijem ili pustim muziku djeci? Toliko odricanja i dođeš u fazu da nešto kažeš, a izlože te šamaranju u nekoj kritici kad hoćeš da pomogneš i riješiš problem. A mnogima smo pomogli.

Jankovići su napomenuli i da su počeli da se povlače zbog “efekta” borbe protiv nasilja, koje u ime Ministarstva prosvjete vode ljudi koji su već decenijama u ovoj problematici i koji su napravili prosvjetni lavirint u kojem lutaju roditelji s decom, a da su se u tom lavirintu sada izgubili i nastavnici.

Upitani da prokomentarišu roditelje koji uzimaju stvari u svoje ruke i sami se obračunavaju s počiniocima, Aleksin otac Bojan odgovara da su i njega kao oca neki osuđivali što nije uradio ovo ili ono, ili šta bi drugi uradili na njegovom mjestu.

Aleksin zakon prevaziđen

Da se ovakva tragedija ne bi ponovila, napisan je nacrt Aleksinog zakona – set zakona koji predviđa strože kazne za nasilnike i one koji nasilje zataškavaju.

Neke prijedloge Aleksinog zakona prihvatio je Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, ali nije usvojen kompletan nacrt ovog zakona.

  • Mnogi su stvorili pogrešnu sliku da je Aleksin zakon mogao da bude spas i neko epohalno rješenje, ali je te 2016/17. godine mogao da promijeni ove slike koje sada gledamo, pošto je već 2020. zakon gotovo bio prevaziđen jer je nasilje u školama eksaliralo, preraslo u teža krivična djela – rekla je Dragana Janković, Aleksina mama.
  • Zar je trebalo da zakopam porodicu još više? Padalo mi je na pamet i to – nije da nije. Ja sam službeni pištolj vratio. Tu sam imao nevjerovatnu podršku i pomoć kolega s posla, koji su svaki dan dolazili da me obilaze, kao i porodicu. Shvatio sam šta bih uradio porodici da sam učinio nešto drugačije. A mi smo bili sravnjeni sa zemljom. Prošli smo i kroz to da nam na vrata dolazi policija jer su nas iz straha prijavljivali. Vidimo ih (izvršioce nasilja nad Aleksom) u gradu, pogledamo se, oni saviju glavu, a poslije pola sata nam dođe policija na vrata.

Rekli su i da, bez obzira na sve, podržavaju protest prosvjetnih radnika zbog nasilja u školama, iako su u nekoj mjeri i sami krivi, prenosi Blic.

Šta je sve trpio Aleksa osam mjeseci

  • Učenik sačekuje Aleksu ispred škole, obara ga na zemlju i šutira
  • Isti učenik ga izvodi iz svlačionice i brutalno prebija ispred škole. Šutira ga i udara u glavu, Aleksa završava na infuziji u Vojnoj bolnici
  • Drugi učenik fizički napada Aleksu i prijeti mu. I mlađi učenici iz šestog razreda pokušavaju da ga biju “po nagovoru starijih”. On se sakriva u automobil nastavnika, oni ga opkoljavaju i “ljuljaju”
  • Treći učenik Aleksu hvata za vrat, šamara ga i pljuje
  • Taj isti treći učenik s članom porodice ulazi u odjeljenje i verbalno nasrće na Aleksu, a fizički sukob sprječava Aleksina razredna. Aleksa traži pomoć psihologa i neuropsihijatra u Kliničkom centru u Nišu
  • Nekoliko učenika prijeti Aleksi na Fejsbuku da će patrolirati krajem i da niko neće moći da mu pomogne
  • Grupa sa “prvim učenikom” na čelu brutalno prebija Aleksu ispred restorana gdje je igrao fudbal. Aleksa završava u Vojnoj bolnici i na Neurohirurškoj klinici KC Niš s potresom mozga, podlivima, modricama, gipsom na nozi, vrtoglavicom i povraćanjem
  • Prijetili su mu da nikome ništa ne kaže jer njihovi roditelji imaju veze u policiji i sudu
  • Spomenuti “drugi učenik” ga tuče ispred škole, a on udara glavom u drvo. Ponovo završava u Vojnoj bolnici, s modricama i ogrebotinama
  • Pojedini učenici jure Aleksu niz ulicu, ali on uspijeva da pobjegne. Neki mu govore “p***o cinkaroška”, vrijeđaju ga, gestikuliraju da će ga silovati
  • Aleksa je izvršio samoubistvo 10. maja 2011. skočivši s trećeg sprata zgrade u kojoj je živio.

hayat.ba

drugi upravo čitaju