Prema njemačkom zavodu za zapošljavanje bi u ovu zemlju trebalo svake godine za stalno dolaziti 400.000 stručnjaka kako bi se stabiliziralo tržište rada. A godine 2021. ih je došlo samo 40.000. Kad „baby boom“ naraštaj rođenih šezdesetih godina ode u penziju, problem će biti još gori.
Njemačka vlada zadala je sebi zadaću stvoriti „najmoderniji doseljenički sistem u Evropi“ – kako je još prošlog novembra izjavio ministar rada Hubertus Heil, piše DW.
- Mnoge zemlje su nam konkurencija za pametne glave i vrijedne ruke. Njemačko blagostanje se osigurava tako da dobijemo pravu radnu snagu.
Vlada je sad prihvatila nacrt novog zakona o doseljavanju radne snage. On zapravo spada u reforme koje je prije tri godine pokrenula još prethodna koalicijska vlada kršćanskih demokrata i socijaldemokrata. Ministrica unutrašnjih poslova Nancy Faeser je zadovoljna:
- Danas je dobar dan za privrednu lokaciju Njemačke i u stvaranju suvremene i raznolike zemlju.
I ona je već više puta naglašavala otvorenost prema svijetu i kulturu dobrodošlice u Njemačkoj kako bi se i stručnjaci i njihove porodice osjećali dobro u Njemačkoj.
Najprije se tu radi o stručnoj radnoj snazi za zemlje koje nisu članice EU – za građane Unije ionako nema nikakvih prepreka. Treba biti olakšan postupak u sva tri kriterija: u priznavanju kvalifikacija i diploma, u dolasku stručne radne snage s radnim iskustvom, ali i za one koje još nemaju ugovor o zapošljavanju s nekom kompanijom u Njemačkoj. Bit će izdano i više takozvanih „plavih karti“ Evropske unije, dakle dozvole rada i boravka u trajanju od 10 godina.
No tu je smanjena granica očekivanog godišnjeg bruto-prihoda sa 58.400 eura na 45.552. Za osobe sa završenom visokom školom je dolazak moguć i bez znanja jezika i uobičajene provjere, je li za raspisano radno mjesto ima nekoga iz Njemačke ili EU. Štaviše: informatičari će dobiti „plavu kartu“ čak i prije završenog fakulteta ako već imaju radnog iskustva u svojoj struci.
Osim toga, po novom zakonu će biti moguće doseljenicima promijeniti struku: na primjer automehaničar će moći prijeći u logistiku. Kod šest država zapadnog Balkana je udvostručen kontingent tako da ih od ove godine može dolaziti 50.000 svake godine.
Kod priznavanja diploma i kvalifikacija – koje je obično trajalo veoma dugo nakon podnošenja zahtjeva, zapravo će to biti potpuno ukinuto za osobe koje imaju najmanje dvije godine radnog iskustva i ako je njihova kvalifikacija priznata u zemlji porijekla.
- Ta promjena će značiti manje birokracije i kraću proceduru – rekla je ministrica Faeser.
Ipak, ovo se odnosi samo za stručnu radnu snagu koja ima dohodak iznad određene granice. Ali i za one koji su ispod te granice će moći u Njemačkoj početi raditi još dok se provjerava njihova kvalificiranost.
Prema nacrtu zakona se uvodi i takozvana „karta šansi” u kojoj se sakupljaju određeni bodovi. Njome osobe sa završenom visokom školom mogu doći u Njemačku na godinu dana tražiti posao: kriterij je poznavanje njemačkog, ali to može biti i engleski jezik, starosna dob, radno iskustvo, povezanost s Njemačkom, a lakše će biti i onima koji dolaze i sa životnim partnerom ili partnericom za koju ima radne perspektive u ovoj zemlji. Dapače: bit će im u tom razdoblju dozvoljeno raditi pola radnog vremena – do 20 sati sedmično i potpuno izvan struke kako bi mogli plaćati boravak u ovoj zemlji dok traže pravi posao. I probni rad je dozvoljen.
- Stvorit ćemo Njemačku atraktivnijom za pametne glave iz čitavog svijeta. Posvuda ćemo aktivno predstavljati Njemačku kao useljeničku zemlju – poručila je ministrica Faeser.
O ovom prijedlogu zakona će se još raspravljati u Bundestagu, ali njemačka oporba ipak ima i zamjerki: Susanne Ferschl iz stranke Ljevice osobito prigovara kako se „treba prekinuti, a ne proširiti“ doseljavanje radne snage u problematične i izrabljivačke radne odnose. Hermann Gröhe iz kršćanskih demokrata smatra kako u svemu tome „nema ničeg doista djelotvornog“ da bi se privuklo više dobro obrazovane radne snage, a osobito ukazuje i na problem osoblja u diplomatskim predstavništvima Njemačke koji trebaju odlučivati o vizama. „Ako na tisuće osoba mjesecima čekaju vizu ili priznavanje njihovih kvalifikacija, trebamo konačno dovoljno osoblja, a ne nekakva nova pravila o bodovima.“
Isto upozorava i Gerd Landsberg iz udruge njemačkih gradova i općina: ako neko mora čekati mjesecima uopće na termin u konzulatu, onda će na koncu otići nekamo drugdje. On u listu Rheinischen Post zagovara brzo i digitalno izdavanje viza. I predsjednik Udruženja zanatlija Njemačke upozorava kako i najbolji zakon ništa ne pomaže bez dobre primjene. Čitav postupak dolaska se zato treba „radikalno pojednostaviti“.
I Vanessa Ahuja iz njemačkog Zavoda za zapošljavanje se žali što čitav postupak nije digitaliziran: u korespodenciji s diplomatskim predstavništvima još „u gotovo polovici slučajeva dobivamo faksove i pisma“. Zavod se zato zalaže za „100 posto digitalni put“, a upravo je to i što zamjeraju strani stručnjaci kad krenu u postupak dolaska u Njemačku.
