On je naveo da je dječak sa biciklom bio u njegovom vidnom polju sve vrijeme, te da bi bio u vidnom polju čak i da se kretao. On je istakao da je vozač imao mogućnosti da ga vidi nezavisno od toga da li je stajao pored bicikla ili je bio na njemu.
– Imajući u vidu lice mjesta, vozač je imao tehničkih mogućnosti da uoči Edina neposredno prije saobraćajne nesreće, odnosno u trenutku silaska sa kolovoza Željezničke ulice na travnato zemljanu površinu bez obzira da li je bio pored bicikla ili na biciklu, a što se jasno vidi na fotografijama koje su u prilogu nalaza. Sa pozicije vozača “citroena” prilikom isključivanja iz saobraćaja nije bilo prepreke koja bi smanjivala preglednost vozača da blagovremeno uoči Edina Krstića na mjestu nesreće – rekao je Bogićević.
On je objasnio da je uzeo u obzir sve propračune i elemente koji utiču na vidljivost iz vozila, uključujući i visinu “sitroena”, položaj oka vozača tokom prethodnog kretanja kolovozom, dužinu puta potrebnu za zaustavljanje “citroena” kao i visinu dječaka.
– Nalazim da je vozač “citroena” na raspoloživom zaustavnom putu od 5,8 metara a prije isključenja sa kolovoza Željezničke ulice, imao tehničkih mogućnosti da na mjestu nesreće, na zemljano travnatoj površini, uoči Edina. Kada je započeo skretanje imao je tehničkih mogućnosti da ga vidi. Nisam se bavio propračunom u kom je momentu je dječak izašao iz njegovog vidnog polja jer smatram da to nije od značaja. Ako sud smatra da je to bitno, primjenom softvera moguće je utvrditi i to – objasnio je Bogićević. On je naglasio da je vozaču dijete bilo sve vrijeme u vidnom polju i da bi mu dječak bilo u vidnom polju i da se kretao.
– Radi se o periodu od dvije sekunde, dijete staro četiri godine nije moglo za tako kratko vrijeme da se nađe van vidnog polja vozača “citroena” – rekao je vještak.
Bogićević je pojasnio da u svom nalazu nije naveo da je vozač “mogao” da vidi dječaka, jer to zavisi od vidnih sposobnosti vozača, već da je “imao tehničke mogućnosti da ga vidi”.
Na današnjem suđenju se nije pojavio jedan od svjedoka koji bi trebalo da bude saslušan, kao ni vještak sudske medicine, koji je odsustvo opravdao hitnom obdukcijom. Oni će biti saslušani na narednom ročištu.
Jocić je optužen da je počinio teško djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja za koje je Osnovno javno tužilaštvo u Nišu zatražilo kaznu od šest godina zatvora i zabranu upravljanja motornim vozilom u trajanju od tri godine. Njemu je stavljeno na teret da je kombijem započeo radnju isključivanja iz saobraćaja “prije nego što se uvjerio da tu radnju može da da izvrši na bezbjedan i propisan način”.
– Sa kolovoza Željezničke ulice u smjeru Ulice Dragoljuba Đorđevića, skrenuo je u desno na travnatu zemljanu površinu iako ista nije namijenjena za saobraćajna vozila pa je desnim bokom svog vozila udario u zadnji dio bicikla Edina Krstića koji je stajao na navedenoj površini nakon čega je došlo do obaranja oštećenog. Poslije toga je zadnjim desnim točkom, pregazio gornji lijevi dio tijela i glave oštećenog, te je oštećeni zadobio tešku tjelesnu povredu opasnu po život na granici sa bezuslovno smrtonosnom povredom, uslijed koje je preminuo na licu mjesta – stoji u optužnici.
Jocić je pred sudom ranije negirao krivicu za tešku saobraćajnu nesreću. On se branio da se kretao propisanom brzinom i da nije vidio nikoga kada je krenuo da se okreće kombijem.
– Kada sam skretao udesno, nikoga nije bilo u ulici. Čovjek koji je bio na ulici sa kolicima, počeo je da viče: „Stani, stani“. Rekao mi je: „Kreni nazad“. Krenuo sam metar unazad i stao sam. Palo mi je na pamet da sam nagazio kabl ili crijevo. Izašao sam iz kombija, ljudi su prilazili. Majka je naišla, nosila je dijete u rukama, tražila je da je odvezem do Hitne pomoći. Ja sam je pitao gdje ti je dijete bilo. Kaže, igralo se u travi – ispričao je Jocić ranije pred sudom. On je naveo da je smatrao da je bezbjednije da napravi polukružno okretanje nego da se vraća u rikverc, jer je onda slabija preglednost.
– Dok sam skretao udesno nisam vidio dijete, iako sam gledao kroz retrovizor i kroz staklo. Nisam osjetio ni udarac, ni dijete da sam udario jer na tom dijelu put nije asfaltiran već je zemljani. Kada sam htio da napravim polukružno okretanje ulica je bila čista, nikog nije bilo – rekao je Jocić pred sudom, piše Blic.
Svjedokinja D. A. koja je u momentu nesreće bila sa majkom nastradalog dječaka Kristinom Krstić, svjedočila je pred sudom ranije o ponašanju Jocića poslije nesreće. Ona je rekla da je Jocić samo izašao iz kombija, da ih je pogledao i da je otišao da plati račune. On je kasnije došao i ponudio da ih poveze do ljekara, ali je već za dječaka bilo kasno.
The post NA ŠTA UKAZUJE VJEŠTAK NA SUĐENJU VOZAČU KOJI JE KOMBIJEM PREGAZIO 4-GODIŠNJEG EDINA first appeared on Hayat.ba.