Njeno tijelo nađeno je 5. februara 1933. godine, a policija je tada prvi put zvanično angažovala telepatu u pokušaju da riješi slučaj.
Draga Dimitrijević-Mitrićević, početkom prošlog vijeka bilo je jedno od poznatijih imena u Beogradu. Otac joj je bio državni savjetnik, a suprug upravitelj dvora Karađorđevića, držala se dostojanstveno i sa stilom, a sugrađani su je prepoznavali po otmjenosti i ljepoti, sve do trenutka kad je doznala za muževljevo nevjerstvo.
Kada je bivši suprug preminuo još više se osamila. Niti ju je ko posjećivao, niti je ona kome išla u kuću. Čak je i drva sama cijepala. Uz ušteđevinu od 3 miliona dinara i dragocjenosti u banci, bivša gospođa upraviteljeva sada je prihodovala od rentiranja.
Doktor Vojislav Rašiću, pravnik i diplomata takođe blizak dvoru bio je jedan od rijetkih prijatelja. Djece nije imala, a jedva da je govorila i s rodbinom. Beograđani su je na ulici poznali po dugom, crnom štapu, a za pojasom je uvijek nosila revolver.
Iako su joj mnogi nalazili mane, niko nije slutio da se nekome mogla zamjeriti.
- U podrumu te prazne i zloslutne zgrade, u prašini i memli, nađeno je tijelo pokojne Drage. Ispod gomile nabacanih sanduka, ispod isječenih drva i letava, nađen je juče u podne njeno tijelo – stajalo je u izvještaju.
Peto februarsko jutro godine 1933. osvanulo je uz dotad rijetko zaprepaštenje na licima Beograđana. Ovaj zločin postao je jedan od najzagonetnijih koje Beograd pamti. Kada je dobio zadatak da riješi misteriju, Rada Popović, načelnik Odjeljenja beogradske kriminalističke policije, čupao je sebi kosu od muke.
Draga je “nađena kako leži postrance, sa lijevom rukom ispod slabine, dok je desna bila stegnute šake ispružena ispred lica. Držala je čvrsto jedan pramen iščupane kose, što svjedoči da je u borbi sa napadačem pokušala da se odbrani…”
Dr Milovan Milovanović, prvi profesor sudske medicine beogradskog Medicinskog fakulteta, radio je obdukciju tijela preminule Drage. Nalaz te obdukcije nikada nije saopšten javnosti. Uz fotografije sačinjene pri uviđaju, sačuvan je na Institutu za sudsku medicinu. Jednu stvar, međutim, javnost nije mogla da shvati: kako je moguće da nadležni već ranije nisu pronašli tijelo, kada je nestanak Dragin prijavljen nekoliko dana prije toga?
Kome to gospođa Mitrićević nije bila tako draga?
31. januara 1933. u novinama se pojavila vijest: “Bogata rentijerka Draga Dimitrijević-Mitrićević je nestala!” Dr Rašić bi je ponekad viđao iza kapije njene vile, ali mu je prazno dvorište susjetke nakon nekoliko dana pobudilo sumnju, piše Mondo.
Po prijavi nestanka, nadležni se odmah daju u potragu. Sumnjajući na otmicu, kriminalistička policija u tri maha pretresa Draginu kuću. Nedostatak dokaza ostavio ih je u još većoj nevjerici: ni jedan jedini trag nije pronađen, ništa što bi ih odvelo do usamljene udovice.
Vijest o njenom nestanku za to vrijeme postaje senzacija koja puni stupce dnevne štampe. Pronalazak njenog tijela prilično je uzdrmao prijestolnicu, iako će to, kako će se pokazati, samo produbiti misteriju njenog nestanka.
- Nepoznati ubica morao je biti veoma hladnokrvan kad je svoje gnusno djelo izvršio i dok se pripremao da ga izvede. Jer nije jedanput policija bila u podrumu, nisu jedanput detektivi i žandarmi razgledali ne bi li što našli što pada u oči. Sve je to on izveo sa takvom umjetnošću da nikome ne bi ni moglo pasti na pamet da su grede i sanduci ispred tog dijela podruma namjerno tako nabacani da predstavljaju nemarnost.
Način na koji je ubijena je bio pod velom misterije. Jedina logična pretpostavka odnosila se na motiv zločina: to je svakako morao biti novac. Među osumnjičenima se u jednom navratu našao Dragin nećak Vojislav Jovanović, a isljednici su, uz sve raspoložive resurse, pomno provjeravali svaki naredni trag. Istraga je, međutim, tapkala u mjestu, sve dok se tri godine kasnije, augusta 1936., istražitelji nisu odlučili na nesvakidašnji potez. U policijsku stanicu pozvan je gospodin po imenu Luj Rozenštajn, po zanimanju grafolog i telepata.
Nekoliko dana prije nego što joj se gubi svaki trag, Draga Mitrićević se na dvoru sastala sa kraljem Aleksandrom i direktorom banke. Razlog njene posjete nikada nije objelodanjen, ali ono što se zna jeste da je njena ušteđevina od 3 miliona dinara neposredno prije toga ukradena.
Da li je stoga Dragino ubistvo tek puka slučajnost, budući da se dogodilo ubrzo nakon posjete dvoru? I da li je, shodno tome, moglo biti počinjeno po nalogu nekih uticajnih ljudi, koji su za cilj imali da namjerno ometaju istragu?
Ubica je imao dosta sreće, jer DNK analize, koje su danas nezaobilazni saveznik istražitelja 30-tih godina u Beogradu nije bilo ni u najavi. Stoga i mnoga pitanja u vezi zločina do dana današnjeg ostaju bez odgovora, ostavljajući beskrajan prostor za nagađanja i varijacije na temu.
84 godine kasnije, originalna dokumentacija i dalje se čuva u Institutu za sudsku medicinu “Dr Milovan Milovanović”. Na mjestu nekadašnjeg zločina, u kući gdje je Draga provodila dane, danas je zgrada Poreske uprave.
Koliko je zapravo Draga bila bogata, govori i to što je u svojoj kući imala 16 štednih knjižica, koliko je banaka tada bilo u Beogradu, toliko je knjižica imala, a u njima upisani milionski iznosi. Najveći sef u Izvoznoj banci na Terazijama bio je njen.
O bogatoj starici i njenom misterioznom ubistvu Živojin Žika Petrović napisao je knjigu “Do viđenja“ koja govori o prvom najvećem neriješenom slučaju beogradske policije, ali i po tome što je to prvi slučaj kada je policija zvanično angažovala telepatu u pokušaju da pomogne.