Istina svetih knjiga. Ivan Panjin je još prije stotinjak godina nepobitno dokazao da Sveto pismo nije nastala ljudskom inteligencijom – ali zašto se o tome šuti? …

New York Sun je krajem 19. stoljeća dao dosta prostora raspravi o istinitosti kršćanstva, pa je objavio članak potpisan inicijalima VRL koji je osudio kršćanstvo i na kraju osporavao “jednog od prvaka kršćanstva” ponuditi činjenice u obranu te vjere.

Taj broj novina slučajno je dospio u ruke Ivana Panina, Rusa koji živi u Kanadi i bivšeg anarhista koji je postao pravi vjernik. Posvetio se otkrivanju numeričkih karakteristika Biblije, pateći od siromaštva.

Bio je doktor matematike, a jedino sredstvo bili su mu u to vrijeme olovka i papir

Panin je izvorne tekstove Starog zavjeta – na hebrejskom i Novog zavjeta – na grčkom danonoćno podvrgavao proračunima i otkrio da postoje matematički zakoni koji su dosljedno izraženi kroz cijelu Bibliju, u svakom njezinom dijelu i u cijelosti, i toliko su savršeno uklopljeni da, očito, ni najveći ljudski um, ni najmoćnija računala današnjice to ne bi mogli učiniti.!

Panin je zaključio da je Biblija plod Božanskog Duha koji je izražen kroz pisce – od starozavjetnih do Isusovih apostola – te da je cjelina izgrađena tako da svaki dio ima svoje mjesto određeno onim što mu prethodi i što ga prati. O svemu tome napisao je nekoliko knjiga.

No, pustimo Panninu da vam sam ispriča dio svog otkrića, zapravo onog kojega je otkrio čitateljima New York Suna. Naime, poslao je uredništvu pismo sljedećeg sadržaja, koje je objavljeno u studenom 1899. godine.

“Gospodine, u današnjem izdanju časopisa “San” gospodin VRL poziva da mu se iznesu neke činjenice o ispravnosti kršćanstva. Samo iznosim neke činjenice:

1. Prvih 17 stihova Novog zavjeta sadrži Kristovo rodoslovlje. Sastoji se od dva glavna dijela: stihovi 1-11 pokrivaju razdoblje od Abrahama, oca izabranog naroda, do ROPSTVA, kada su nestali kao neovisna nacija. Stihovi 12-17 pokrivaju razdoblje od ropstva do obećanog Spasitelja, Krista.

Pogledajmo prvi dio ove genealogije.

Njegov vokabular ima 49 riječi ili 7×7. Sam taj broj iznosi sedam (svojstvo 1) tjedana (svojstvo 2), a zbroj njegovih faktora je 2 tjedna (svojstvo 3). Od ovih 49 riječi, 28 ili 4 tjedna počinju samoglasnikom, 21 ili 3 tjedna počinju suglasnikom (značajka 4).

Opet: ovih 49 riječi tog rječnika ima 266 slova, odnosno 7x2x19. Sam taj broj iznosi 38 tjedana (svojstvo 5), a zbroj njegovih faktora je 28, odnosno 4 tjedna (svojstvo 6), dok je zbroj njegovih znamenki 14, odnosno 2 tjedna (svojstvo 7). Štoviše, od tih 266 slova 140 ili 20 tjedana su samoglasnici, a 126 ili 18 tjedana suglasnici (značajka 8).

Odnosno: kao što je broj riječi u tom rječniku dio broja 7, tako je i broj njegovih slova dio broja 7, kao što je zbroj faktora broja riječi dio broja 7. broj 7, tako je i zbroj faktora broja njegovih slova dio broja 7 I kao što je broj riječi podijeljen između samoglasnika i suglasnika brojem 7, tako je i njihov broj slova podijeljen između samoglasnika a suglasnici po sedam.

Opet, od ovih 49 riječi, 35 ili 5 tjedana pojavljuje se više puta u tom odlomku; i 14 ili 2 tjedna, pojavljuju se samo jednom (značajka 9); njih sedam javlja se u više od jednog oblika, a 42 ili 6 tjedana javlja se samo u jednom obliku (osobina 10). A među dijelovima teksta, 49 riječi podijeljeno je na sljedeći način: 42 ili 6 tjedana su imenice, 7 nisu imenice (značajka 11).

Od imenica, 35 ili 5 tjedana su vlastite imenice, a 7 su zajedničke imenice (značajka 12). Od vlastitih imenica, 28 su Kristovi muški preci, a 7 nisu (karakteristika 13). Ovo nabrajanje brojčanih pojava ovih 11 stihova ne počinje biti iscrpno, ali dovoljno je pokazano da objasni da je ovaj dio genealogije je izgrađen prema razrađenom planu tjedana.

Osvrnimo se sada na genealogiju u cjelini. Neću se zamarati pričanjem o svim njegovim numeričkim fenomenima – trebale bi cijele stranice. Istaknut ću samo jednu osobinu. Novi zavjet je napisan na grčkom jeziku. Grci nisu imali posebne simbole za izražavanje brojeva, koji bi odgovarali našim arapskim brojevima, već su umjesto toga koristili slova svoje abecede: baš kao što su Židovi, na čijem je jeziku napisan Stari zavjet, koristili svoja za istu svrhu. Dakle, 24 grčka slova predstavljaju sljedeće brojeve: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 20, 30, 40, 50, 60, 70, 80, 90, 100, 200 , 300, 400, 500, 600, 700, 800.

Svaki je grčki tako aritmetički zbroj, dobiven zbrajanjem brojeva predstavljenih tim slovima ili njihovih numeričkih vrijednosti. Sada rječnik cijele genealogije ima 72 riječi. Napišemo li njegove brojčane vrijednosti preko svake od te 72 riječi i zbrojimo ih, dobit ćemo njihov zbroj od 42.364 ili 6052 tjedna, raspoređenih samo u sljedeće abecedne skupine:

– alfa-beta imaju 9.821 ili 1.403 tjedna
– gama-delte imaju 1.904 ili 272 tjedna
– eta-zeta imaju 3.703 ili 529 tjedana
– theta-ro imaju 19.264 ili 2.752 tjedna
– sigma-xi imaju 7672 ili 1096 tjedana

Ali numerička vrijednost 10 slova korištenih za izradu ovih grupa je 931, ili 7x7x19, koja sadrži ne samo broj 7, već i 7 tjedana.

Neka gospodin VRL počne pisati nekih 300 riječi tako inteligentno kao što to radi ovo rodoslovlje i reproducirati neke numeričke fenomene slične vrste. Ako to učini za šest mjeseci, stvarno će napraviti čudo. Pretpostavimo da je Matthew postigao taj podvig u mjesec dana.

2. Drugi dio ovog poglavlja, stihovi 18-25, odnosi se na Kristovo rođenjea. Sastoji se od 161 riječi, ili 23 tjedna, koji se pojavljuju u 105 oblika ili 15 tjedana, s vokabularom od 77 riječi ili 11 tjedana. Ovdje anđeo govori Josipu.

Prema tome, od tih 77 riječi, anđeo koristi 28 ili 4 tjedna. Od 105 obrazaca koristi 35 ili 5 tjedana. Brojčana vrijednost vokabulara (različitih riječi) je 52 605 ili 7 515 tjedana, a oblika (ukupnih riječi) 65 249 ili 9 347 tjedana.
Ovo nabrajanje tek počinje doticati površinu numerologije ovog poglavlja, takoreći. Ali ovdje je posebno vrijedno pažnje da anđeoov govor također ima obrazac tjedana, što ga čini svojevrsnim prstenom unutar prstena, krugom unutar kruga.

Ako gospodin VRL može napisati sličan odlomak od 161 riječi s istom shemom u samo tjedan dana (iako ih ovdje ima nekoliko), za neke tri godine, napravio bi još veće čudo. Pretpostavimo da je Matthew taj podvig postigao za samo šest mjeseci.

3. Drugo poglavlje Evanđelja po Mateju govori o Isusovu djetinjstvu. Njegov vokabular ima 161 riječ ili 23 tjedna, s 896 slova ili 128 tjedana i 238 oblika ili 34 tjedna. Brojčana vrijednost vokabulara je 123.529 ili 17.647 tjedana, oblika 166.985 ili 23.855 tjedana, i tako redom kroz stranice nabrajanja.

Ovo poglavlje ima najmanje četiri logična dijela, a svaki dio za sebe pokazuje iste fenomene koji se nalaze u poglavlju kao cjelini. Dakle, prvih šest stihova ima fond od 56 riječi, odnosno 8 tjedana i tako dalje, sve po istoj shemi sastavljenoj od sjemenki. Postoje neki govori. Herod govori, mudraci govore, anđeo govori. Ali ovdje su numerički fenomeni izraženi na takav način da, iako postoje, takoreći, brojni prstenovi unutar prstenova i krugova, unutar krugova je svaki savršen za sebe iako oni cijelo vrijeme čine samo dio odmor.

Ako g. VRL može napisati ovakvo poglavlje, tako prirodno kao što Matthew piše, ali koje sadrži u nekih 500 riječi toliko isprepletenih, ali skladnih numeričkih značajki, u, recimo, ostatku svog života – koliko god sada bio star, ili do kakvom se nada, ako ga uopće ovako ostvari, bit će to uistinu čudo nad čudima. Recimo da je Matej taj pothvat napravio u tri godine.

4. Ne postoji, međutim, niti jedan dio od stotina onih u Evanđelju po Mateju koji nije konstruiran na potpuno isti način. Samo sa svakim dodanim odlomkom težina takve konstrukcije raste ne aritmetičkom nego geometrijskom progresijom, jer on uspijeva sve dijelove napisati tako da razvija stalno čvrste veze s onim prije i s onim što dolazi poslije.

Stoga bi bilo lako pokazati da bi gospodinu VRL-u trebalo nekoliko stoljeća da napiše knjigu poput Mateja. Koliko je vremena trebalo Mateju, pisac ne zna, ali kako mu je to pošlo za rukom između Kristova raspeća, 30. godine naše ere (njegovo evanđelje nije moglo biti napisano ranije), i uništenja Jeruzalema 19. godine 70. (a evanđelje nije moglo biti kasnije napisano), neka to objasni g. VRL i njegovi suradnici.

Bilo kako bilo, Matej je to uspio i tako imamo čudesnog, nečuvenog književnog, matematičkog umjetnika, bez premca, kakvog se teško može zamisliti. Ovo je prva činjenica o kojoj bi gospodin VRL trebao razmisliti

Još je važnija jedna druga činjenica. U samom prvom odjeljku, genealogiji o kojoj smo govorili, riječi koje se ne nalaze nigdje drugdje u Novom zavjetu pojavljuju se 42 puta ili šest tjedana i imaju 126 slova, što je 7x6x3, gdje oba ova broja sadrže ne samo tjedne, već i 6 tjedan – da spomenemo samo dvije od brojnih numeričkih karakteristika ovih riječi.

Ali kao što je Matej znao kada je planirao ovu shemu za ove riječi (čija je jedina karakteristika da se ne pojavljuju nigdje drugdje u Novom zavjetu), da se one neće naći u ostalih 26 knjiga. Da ih ne bi koristilo ostalih sedam novozavjetnih pisaca, osim ako pretpostavimo nemoguću hipotezu da se on s njima složio u tom smislu, morao je imati ostatak Novog zavjeta pred sobom kada je pisao svoju knjigu. Po svemu tome Evanđelje po Mateju napisano je posljednje.

Panin zatim pokazuje da su sve knjige i njihovi dijelovi i Starog i Novog zavjeta napisani prema istom principu, te da je stoga svaka od njih morala biti napisana nakon ostalih 65 knjiga (što je, naravno, apsurdno) u kako bi mogli ispuniti brojčane zahtjeve Zahtjevi takve strukture

Iz svega toga, kao i iz bezbrojnih drugih numeričkih fenomena koji se na nevjerojatan način provlače kroz Bibliju, Panin prirodno zaključuje da Sveto pismo ne može biti rezultat ljudskog uma, te poziva najeminentnije znanstvenike svoga vremena da opovrgnuti ga, čak i pred građanskim sudom koji bi utvrdio može li itko napisati takvu knjigu.

Pogađate, ponestalo mu je protivnika, a nakon toga VRL ga više nikada nije kontaktirao. A, pogledamo li danas – zašto se o tome toliko šuti, možemo samo nagađati.

izvor: conopljanews.net