Ova hrabra žena, danas sretna majka, otkriva kako je uspjela da se izdigne iz cijele situacije i postane najbolja verzija sebe.
- Ja sam rođena 1994. godine na Kosovu – Gnjilane, i jedino što znam jeste da sam ostavljena po zimi, u kutiji kraj kontejnera. Moja majka me je tamo ostavila i otišla, a potom me je našao neki slučajni prolaznik koji je pozvao policiju. Znam da je bilo jako hladno, ja sam bila u kutiji, bila je subota u Ulici cara Lazara, a ja ostavljena da umrem – započinje svoju priču mlada Milica, danas sretna žena i još sretnija majka.
Tugu su joj nadomjestili roditelji koji su je usvojili i život joj učinili ljepšim. Ipak, ono što je kasnije došlo ostavilo ju je bez teksta.
- Ja sam živjela kao i svako dijete srećna i bezbrižna sam bila, moja porodica koja me je usvojila mi je pružila sve, ali jedan dan mi je promijenio život iz korijena. Naime, tokom rata igrala sam se napolju sa djecom i oni su mi rekli kako sam ja usvojena i da nemam ni oca, ni majku. Tada su počeli da “ratuju” sa mnom jer sam ja neko ko nema nikoga – prisjeća se Milica dana koji je joj preokrenuo život iz korijena.
Kada je malo porasla, Milica se bacila u potragu za biološkim roditeljima, željela je da sazna ko su ljudi koji su je nemilosrdno ostavili da umre.
- Ja sam tragala za njima, ali nije bilo nikakvih dokaza. Rečeno mi je da nema nikakvih papira, jer je Kosovo u pitanju i da su svi ti papiri nestali. Jednom sam slučajno naletjela na neku grupu za druženje ljudi iz Gnjilana, i tada sam njih pitala da li se sjećaju tog slučaja. Ubrzo sam dobila više odgovora i svi su se sjećali djevojčice koja je ostavljena na zimi. Saznala sam ime majke, a onda sam je i kontaktirala – ističe Milica i dodaje:
- Ne pokazuje kajanje, ona ima novu porodicu i izgleda kao žena koja to nikada ne bi uradila. Sve mogu da joj oprostim, razumjela bih da me je dala na usvajanje ili ostavila u bolnici, ali ovako ne mogu.
Milica sada, iz ugla majke, nikako ne može shvatiti da je neko u stanju da učini tako nešto.
- Tragala sam za ocem, takođe, a majka mi je rekla da je to čovjek koji više nije među nama. Ipak, pojedini ljudi pričaju kako je moja biološka majka bila sa nekim uticajnim čovjekom sa Kosova – priča Milica za Telegraf.rs.
Kako navodi, ona je danas sretna žena, koja ima svoju porodicu, koju beskrajno voli.
- Danas ja imam svoju porodicu, a ono što je karakteristično jeste da sam prvu porodicu dobila 18. maja 1994. kada su me usvojili, a drugu porodicu kada sam se udala, što je bilo 18. januara 2020. Ipak, najsrećniji dan u mom životu je 18. septembar 2021. godine, kada sam dobila sina Iliju. Ja sam jedina koja je imala tri prezimena, zavedena sam kao Zorana Lazarević, Milica Nikolić i danas sam Milica Mršilja. Ali, sada nakon svega, mogu da kažem da sam srećna žena i majka i sve se desilo kako je trebalo – priča Milica.
Njenu porodicu ispunjava radost, smijeh, veselje i dječiji osmjeh.
- Oni mene podržavaju u svemu, ja sam, inače, glumica igrala sam u preko 150 predstava, napisala sam i autobiografsku knjigu. Pored toga i dva romana a sada radim na televiziji u Leskovcu. Svekrva mi je sjajna, bavimo se proizvodnjom testa i kolača, a nikada nisam sebe mogla tako da zamislim. Uskoro planiram još jedan roman i nekoliko predstava, vraćam se sa trudničkog bolovanja na put umjetnosti koji me ispunjava i koji volim – dodaje ona.
Milica ističe i da uprkos tome što majka nije željela da je vidi, morala je jer je ona stalno na televiziji zbog posla.
Čak joj je posvetila i jedan video.
- Majka te baci pored kontejnera na ulici 1994. god, a 20 godina kasnije te gleda na svim televizijama – napisala je Milica.
