Na njen život mnogo je uticalo i odrastanje, odnos s ocem, traumatična iskustva s očuhom i diskriminacija sa kojom se susretala od malih nogu. Odrasla je preko noći, a bila je tek sedmogodišnja djevojčica kojoj su se vratila pisma koja je pisala ocu koji ih je napustio.
- U prvom razredu osnovne škole naučila sam šta je diskriminacija jer sam bila jedino dijete bez oca, djeca su me ponižavala i tukla. Međutim, shvatila sam da će to jedino prestati onda kada se ja počnem boriti za sebe jer se niko drugi neće zauzeti. Moja mama u to vrijeme nije živjela sa mnom, ja sam bila sa bakom, ali ja sam se počela boriti. Taj nedostatak oca koji je ostavio jednu strašnu prazninu u meni do današnjeg dana me je silio da budem bolja. Nastojala sam kao dijete i kao gimnazijalka dokazivati da sam jednako dobra kao i ona djeca koja imaju podršku porodice, a onda se pokazalo da sam bolja i od njih u mnogim segmentima. Dobijala sam posvuda prve nagrade na brojnim natječajima, tako da sam rano shvatila da mogu sve što hoću. Rano sam se naučila boriti protiv diskriminacije, protiv seksualnog nasilja i svih nedaća. Nastojala sam sva ta svoja negativna iskustva kao zastupnica ugrađivati u zakone, kao ministrica kroz različite projekte borbe protiv nasilja nad ženama i tim dijelom svog rada sam zaista zadovoljna.
Uprkos svemu što je doživjela i preživjela, ništa je nije promijenilo kao ženu, kaže da je ista kakva je i rođena. Nasuprot tome mnogo je onoga što je Jadranka Kosor kao žena promijenila i na šta je ostavila dubok trag.
- Jednog trenutka sam mislila u svojoj borbi protiv korupcije da uspješno počinjem mijenjati Hrvatsku baš kao žena, ali nakon mog odlaska, pogotovo nakon ulaska Hrvatske u EU, vidim da smo jako popustili i išli unatrag, ali svakako mislim da sam u krugu ljudi sa kojima sam sarađivala uspjela ipak u jednom dijelu Hrvatske javnosti promijeniti percepciju o ženama, u smislu da neki poslovi nisu za žene. Danas mi ljudi na ulici, u dućanu, poznati i nepoznati govore da su bili protiv mene upravo zbog toga što sam žena. To mi zapravo mnoge žene kažu, a onda naglase da su uvidjeli grešku i da sam bila najbolja premijerka. Ponosna sam što sam uspjela mijenjati percepciju da premijer ne može biti žena, piše Oslobođenje.
hayat.ba
