back to top

I PALESTINCI SU LJUDI. ZAŠTO JE SVIJETU TO TAKO TEŠKO PRIHVATITI?

Arwa Mahdawi / kolumnistica Guardiana

Ne želim više ikada čuti kako zapadne demokratije ostatku svijeta drže predavanja o ljudskim pravima. Dok ovo pišem, više od 10.000 Palestinaca ubijeno je u izraelskom bombardiranju Gaze – gotovo polovina njih su djeca. Svakih 10 minuta u Gazi pogine jedno dijete. Ti brojevi, treba napomenuti, računaju samo djecu koja su ubijena u izraelskom neselektivnom bombardiranju. Djeca koja su imala “sreću” da poginu trenutno u zračnom napadu. I oni ne baš “sretni”: nevina djeca zatrpana pod ruševinama, koja umiru bolnom i dugotrajnom smrću dok ih guše ostaci iznutrice njihovog doma.

U te brojke nisu uračunata djeca koja polako umiru od gladi i žeđi. Djeca se razboljevaju jer piju kanalizaciju i morsku vodu. U tim brojkama nisu uračunata djeca oboljela od raka koja neće moći dobiti nikakvu njegu sada kada je izraelska opsada prisilila jedinu bolnicu za rak u Gazi da obustavi rad. Ne računaju djecu koja će umrijeti od bolesti koje se mogu izbjeći jer bolnice u Gazi prestaju raditi.

Ti se brojevi jednostavno ne računaju, kao što je proteklih nekoliko sedmica postalo posve jasno da se palestinski životi ne broje. Oni se ne računaju za mnoge u medijima, koji koriste pasiv kako bi opisali palestinsku smrt. Koji su jako zainteresirani za međunarodno pravo kada ga krše zemlje poput Rusije, ali nisu toliko zainteresirani kada je Izrael prekršitelj. Koji odmah prijavljuju sve što kaže izraelska vlada, dok palestinske glasove promatraju kroz trajnu sumnjičavost. Bolje ih sve pobiti, samo da budemo sigurni.

Te se brojke sigurno ne računaju predsjedniku Sjedinjenih Država. Joe Biden je odmah izišao i rekao: Ne vjerujemo Palestincima u pogledu broja mrtvih.

Bilo bi smiješno da nije tako j.. o užasno, tako j… o uvredljivo. Žao mi je… Šta Biden tačno misli da se događa? On vrlo dobro zna da su se brojke ministarstva zdravstva Gaze uvijek iznova pokazale tačnima.

Potvrđivanje naše smrti postaje sve teže. Jedan po jedan, novinari u Gazi bivaju ubijeni ili im se prijeti smrću. I, umjesto da zagovaraju važnost štampe, SAD aktivno pokušava spriječiti izvještavanje o živom paklu u Gazi. Prošlog mjeseca američki državni sekretar Antony Blinken zatražio je od Katara da moderira Al Jazeerino izvještavanje o ratu Izraela protiv Hamasa. Ne može previše istine izaći na vidjelo.

Ali, Arwa, zar nećeš osuditi Hamas, možda ćete reći. Naravno da ću apsolutno osuditi Hamasovo masakriranje nedužnih izraelskih civila sedmog oktobra i uzimanje talaca. I budimo vrlo jasni: iako se ništa što je Hamas učinio sedmog oktobra ne može oprostiti, njihove akcije nisu se dogodile u vakuumu. Ovaj sukob nije počeo sedmog oktobra. Palestinci su desetljećima nezakonito ubijani, raseljavani, ponižavani, zatvarani. Zapitajte se ovo: znate li koliko su Palestinaca prošle godine ubile izraelske snage i doseljenici? Znate li koliko je Palestinaca istjerano iz svojih domova od strane doseljenika na Zapadnoj obali – gdje Hamas ne vlada? Znate li koliko je palestinske djece zatvoreno bez suđenja ili optuženo za “zločine” kao što je mahanje palestinskom zastavom?

Apsolutno ću osuditi Hamas, ali tražim da apsolutna osuda ide u oba smjera. Ljudi zahtijevaju od Palestinaca da osude nasilje dok iz sve snage vrište da Izrael ima pravo braniti se. Sve što radi IDF ima neko opravdanje, objašnjenje; nasilje od strane Palestinca nikada nije opravdano. Dakle, šta bi Palestinci trebali učiniti? To je retoričko pitanje jer je proteklih sedmica odgovor na ovo postao kristalno jasan: trebali bismo šutjeti i umrijeti.

Uistinu, Izrael trenutno čak i ne skriva svoje namjere kada su Palestinci u pitanju. Craig Mokhiber, visoki zvaničnik Ujedinjenih naroda za ljudska prava koji je podnio ostavku ranije ovog mjeseca, napisao je u svojoj ostavci da je ono što se događa “genocid iz udžbenika”.

Recite to američkoj vladi. Recite to kukavičkim i licemjernim američkim medijima. Za dvadeset godina neko će dobiti Pulitzera jer je rekao istinu o ovom trenutku. Bit će slavljeni zbog korištenja riječi da ljudi trenutno gube posao ili su na meti kampanja mržnje jer govore: okupacija, genocid, etničko čišćenje. Tek kada svaki Palestinac bude mrtav ili raseljen, bit će prihvatljivo tretirati nas kao ljude. Arwa Mahdawi je kolumnistica Guardiana.

(E.F. / Stav)

The post I PALESTINCI SU LJUDI. ZAŠTO JE SVIJETU TO TAKO TEŠKO PRIHVATITI? first appeared on Hayat.ba.

hayat.ba

drugi upravo čitaju