Veće plate su najavljene za januar, a dio cijena već je skočio. Upozorenje Evropske komisije otvara pitanje koje je moralo prethoditi obećanju: koliko će od većih primanja ostati građanima kada se plate svi računi reforme premijera Spajića?
U Crnoj Gori čovjek, izgleda, mora početi da štedi čim mu najave povećanje plate. Dok novac stigne na račun, pojedini trgovci su već preračunali koliko bi mogli da uzmu od novog prihoda.
To je, zasad, najopipljivija ironija Euro modela. Za najavljene veće minimalce treba sačekati januar. Za pojedina poskupljenja nije bilo potrebno toliko strpljenja. Buduća primanja već učestvuju u današnjim cjenovnicima, iako ih u novčanicima još nema.
Premijer Milojko Spajić je u septembru najavio minimalne neto zarade od 1.000, 1.250 i 1.400 eura, zavisno od zahtjeva radnog mjesta u pogledu obrazovanja, uz početak primjene od januara 2027. godine. To su iznosi koji mnogim domaćinstvima obećavaju stvarno olakšanje. Upravo zato zaslužuju ozbiljniju ekonomsku podlogu od poruke da će, kada se zakoni promijene, sve ostalo pronaći svoje mjesto.
Sada se oglasila i Evropska komisija. Prema izvještaju u koji su Vijesti imale uvid, Komisija upozorava da Euro model može predstavljati značajan rizik po održivost javnih finansija i spoljnu ravnotežu, uz potrebu detaljnije procjene i konsultacija. Ukazuje i na postojeće fiskalne slabosti, visoke obavezne rashode i velike potrebe za refinansiranjem duga.
Takvo upozorenje jeste razlog da se od Vlade uporno traži računica prije samog izglasavanja, a ne dodatna doza samopouzdanja kojim nas “doje” i pojedini mediji – vidljivo je, prilično usiljeno i neuvjerljivo.
Javne finansije i privatni džep
Građaninu koji razmišlja o računu za struju ili kupovini namirnica javne finansije mogu zvučati kao tuđi problem. Nijesu. Budžet se puni iz ekonomije u kojoj taj isti građanin radi, kupuje i plaća poreze. Ako reforma napravi trajan manjak prihoda, taj manjak neko mora pokriti: drugim prihodima, manjom potrošnjom ili zaduživanjem. Svaka od tih mogućnosti ima cijenu.
Ukidanje doprinosa može povećati neto primanja, ali ne ukida obavezu isplate penzija. Novac koji se više ne prikuplja na jednom mjestu moraće da se obezbijedi na drugom. Zato je pitanje održivog finansiranja sastavni dio obećanja o većim platama, a ne sitno slovo ispod njega.
U međuvremenu, tržište pokazuje znatno manje strpljenja od institucija.
Mediji su objavili da su domaće mljekare najavile prosječno poskupljenje jogurta, kiselog mlijeka i pavlake od oko 8,5 odsto, uz primjenu novih cjenovnika od ponedjeljka, 9. novembra. Pobjeda je već 7. novembra zabilježila više cijene u pojedinim marketima. U jednoj prodavnici domaći jogurt od litar i po koštao je 1,95 eura, dok se takvo pakovanje donedavno uglavnom prodavalo za 1,69 do 1,75 eura. U istom marketu Imlekov „Balans“ koštao je 2,55 eura.
Udruženje mljekara Crne Gore kazalo je da je to prva korekcija cijena tih proizvoda od 2022. godine. Poskupljenje objašnjavaju, međutim, rastom troškova i odbacuju vezu sa Euro modelom. Sve da je tako, nemoguće je ne primjetiti poklapanje sa najavom većih zarada.
Za kupca je redosljed sasvim konkretan. Veću cijenu jogurta plaća iz sadašnje plate, dok je povećanje minimalca najavljeno za januar. RTCG je ranije zabilježio poskupljenja i kod pojedinih vrsta mesa, kafe i ulja. Riječ je o namirnicama koje se kupuju iz sedmice u sedmicu, pa i male razlike na polici brzo postaju osjetljive po kućni račun.
Postoje i najave budućih poskupljenja. Portal ETV je objavio dopis agencije za održavanje zgrada sa predlogom da mjesečna cijena održavanja i čišćenja jednog ulaza od januara poraste sa 150 na 242 eura sa PDV-om.
Nije sve do euro modela
Ne bi bilo pošteno svako poskupljenje pripisati Euro modelu. Energenti, nabavne cijene i drugi troškovi imaju sopstvenu dinamiku. Iz nekoliko primjera ne može se izračunati koliki dio rasta cijena izaziva najava većih minimalaca.
Jednako bi neozbiljno bilo pretvarati se da očekivanja nemaju nikakav uticaj. Preduzeće koje očekuje veće troškove rada može pokušati da ih unaprijed ugradi u cijenu. Prodavac koji očekuje više novca kod kupaca može procijeniti da će viša cijena lakše proći.
Vlast mora objasniti i šta se dešava tamo gdje veći minimalac zaista znatno povećava trošak poslovanja. Ukidanje doprinosa i povećanje minimalne neto zarade djeluju zajedno; njihov konačan efekat zavisi od dosadašnjih plata i strukture zaposlenih. Jedna optimistična prosječna računica ne može zamijeniti procjenu za malu prodavnicu, servis ili proizvodnu firmu.
Vlada je najavila ograničavanje trgovačkih marži na osnovne proizvode od 1. januara. Mediji su još u oktobru javili da dio dobavljača najavljuje više cijene, a neki ih već podižu, pozivajući se na postojeće i očekivane troškove.
Tu nastaje nezgodan problem sa kalendarom: zaštita standarda najavljuje se za januar, dok se udar na standard već događa.
Plate neće svima rasti
Uz to, ograničena marža ne garantuje nepromijenjenu cijenu ako raste nabavna cijena. A porodični budžet ne troši se samo na proizvode obuhvaćene mjerom. U njemu su i kirija, popravke, održavanje zgrade i brojne druge usluge.
Posebno su izloženi oni kojima primanja neće rasti, ili neće rasti istom brzinom. Za njih poskupljenje nije umanjenje budućeg dobitka, već neposredan gubitak. Čak i uspješna reforma mora imati odgovor za te ljude.
Zato se uspjeh Euro modela mora mjeriti onim što ostane poslije kupovine i plaćanja računa. Veća neto zarada jeste važna. Njena kupovna moć je ono zbog čega se zarada povećava.
Podjednako je važno šta ostaje državi poslije finansiranja reforme. Ministarstvo finansija najavljuje dostavljanje budžeta u roku, ali javnosti još nije preciziralo godišnji trošak Euro modela i njegov uticaj na deficit i dug.
Dok se približava najavljeni početak primjene, građani zaslužuju javne projekcije prihoda i rashoda, procjenu uticaja na cijene i zaposlenost i odgovor šta slijedi ako rezultati budu slabiji od očekivanih.
Veće plate su svakako potreba i društva i države. Upravo zato reforma mora izdržati provjeru prije nego što građani budu morali da izdrže njene posljedice.
Bilo bi dobro da u januaru zaista imamo razlog za zadovoljstvo. Da povećanje zarade znači puniji frižider, lakše plaćenu kiriju i nešto novca sa strane.
Jer ako od cijelog povećanja najbrže porastu računi, pitanje iz naslova prestaće da bude ironija. Postaće kućna ekonomija.
