Ejla Bavčić, renomirana prvakinja drame i uspješna glumica, godinama oduševljava publiku na scenama domaćih i regionalnih pozorišta. Osim živih uloga, njena glumačka ostvarenja prepoznata su i u televizijskim i filmskim projektima, iako je u posljednje vrijeme nešto manje prisutna u toj sferi. Ipak, njen talenat i posvećenost glumi ostavili su neizbrisiv trag u glumačkoj industriji Bosne i Hercegovine, što potvrđuju brojna priznanja i ostvareni uspjesi tokom višegodišnjeg rada.

O svim izazovima i granicama u svijetu glume, povratku na male i velike ekrane, interesovanjima i budućim planovima, Bavčić je govorila za “Azru”.

Već dugi niz godina igrate na pozorišnoj sceni. Kako je izgledao Vaš put u svijet glume? 

– Možda će zvučati kao floskula, ali nije, meni je gluma zaista poziv, a ne profesija. Poziv ili uloga kroz koju učim o i u životu. Kada sam kao djevojčica prvi put razmišljala šta želim biti kada porastem, znala sam da želim biti glumica. Nikada se nisam predomislila. Tako da je moj put u svijet glume bio naprosto prirodan tok stvari.

Kako provodite jedan svoj dan i gdje pronalazite inspiraciju?

– Inspiraciju pronalazim u životu i svijetu koji me okružuje, volim provoditi koji sat sama u miru i tišini. Dani uglavnom protiču u okvirima posla, porodice i prijatelja. Nekada više vremena provodim u pozorištu, a nekada pretresajući tajne svemira sa djecom, ali kada se podvuče crta živim prilično izbalansiran život.

Van okvira

Osim pozorišta, ostvarili ste brojne uloge u filmovima i serijama, kako se razlikuju svi ti projekti? 

– Svaki projekat je priča za sebe, ali postoje opće zakonitosti uslovljene medijem u kojem se kao glumci i glumice pojavljujemo. Filmska i televizijska snimanja su, po mome iskustvu, brza – kao neka kondenzirana verzija pozorišta. Izazivaju vas da u svijest prizovete publiku iza objektiva kamere. U pozorištu udišete isti zrak kao publika, direktnije ste izloženi i na licu mjesta dobivate reakciju gledališta.

Koji su najveći izazovi sa kojima se susrećete?

– Puno je izazova sa kojima se svi mi koji živimo u Bosni i Hercegovini suočavamo, među kojima je i manjak prilika da u zemlji radimo “velike” stvari. Brojna su produkcijska, finansijska ograničenja koja direktno utječu na živote glumaca i glumica. Ali, gdje ima želje ima i načina, izlazimo van okvira države, upoznajemo se sa kolegama, učestvujemo u međunarodnim produkcijama. Svaki izazov je ujedno i prilika.

Koji su vaši budući planovi u karijeri i postoji li neka uloga koju posebno želite odigrati? Može li publika očekivati povratak na male ekrane? 

– Kratkotrajni planovi uključuju nekoliko evropskih turneja sa koprodukcijiskim predstavama nastalim pod vodstvom Qendra Multimedia sa Kosova, sa kojima sarađujem proteklih godina, novi projekat u Narodnom pozorištu Sarajevo, uz redovne nastupe u predstavama koje igram u svojoj matičnoj kući i Kamernom Teatru 55. Što se tiče povratka na male ekrane, teško je reći u trenutku kada se smanjuje finansijska podrška umjetnosti i kulturi, a naročito filmskim i televizijskim produkcijama. Ali svakako bih se radovala takvom povratku.

Ključne stavke

Publika pamti i Vašu ulogu u poznatoj TV seriji “Žene s broja 13”, kako Vi danas gledate na taj projekat? 

– “Žene s broja 13” su došle iznenada, trajale relativno kratko i ostale upamćene kao lijepo iskustvo. Zanimljivo mi je kada sada, godinama kasnije, na TV ekranu vidim tu seriju. Mimi je imala zanimljiv život, dobre drugarice, bila mi je neizmjerno zabavna, žao mi je što nismo ostarile i omudrile zajedno. Ali, c’est la vie.

Predstava “Sve se nekako preživi osim smrti” gdje igrate glavnu junakinju, uspješna je već nekoliko godina. Što vam je bilo najizazovnije u pripremi za ovu ulogu? 

– “Sve se nekako preživi osim smrti”, meni vrlo draga predstava, djelomično i zato jer smo Emilija i ja skoro pa ista generacija, a to da smo lik koji igram i ja sličnih godina rijetko se dešava.

Radili ste i sa studentima i početnicima. Što biste poručili mladim glumcima i što mislite da je ključno za uspjeh u ovoj profesiji?

– Rekla bih da je ključno da volite to što radite jer puno je izazova, puno spoticanja. Puno smijeha, ali i suza – uslovno rečeno. U životu, kao i u poslu, ne treba biti arogantan, morate se objektivno sagledati, suočiti se sa strahovima i izazovima, biti spremni da učite od drugih. I sve to tako da ostanete vjerni sebi.

Ejla Bavčić za “Azru”: Važno je ostati vjeran sebi Azra Magazin.

azra.ba