Ko nije iz Bosne, kao ja, teže može primijetiti različitost bosanskih žena u odnosu na ostale. Možda zato što ih svakodnevno vidi. I u svakoj traži nešto drugačije, a ne vidi šta ih sve, u osnovi, spaja.
Ali ko povremeno dođe, kao ja, i ko je volio Bosanku, a zagledao se u nekoliko, reći će vam da postoji razlika i da će biti mnogo više fasciniran od onih koji su stalno tamo.
Bosanske žene se razlikuju po govoru, što nama, sa strane, prvo upada u oči. Kada ga tako razvuku, odmah nam razvuče osmijeh. Milica nije Milica nego Mil’ca, naglašavajući neka potpuno druga slova pri izgovoru.
Zatim, njihova toplina u pristupu, kao da bi vas odmah odvele kući, ne u krevet, već da vas zbrinu, nahrane. Mnogo više radi srcem nego glavom i ako neka žena zna kako ušuškati muškarca, onda je to bosanska.
Imaju tu nešto brižno i kućno što, koliko god se trudile da budu moderne, ih izdvaja. Ta pojačana emocionalnost za muškarca i emocionalnost uopšte koja meni posebno prija. To neko drugarstvo, prijateljstvo, povjerenje koje nije baš tako primjetno na drugim mjestima.
Bosanske žene često nemaju tu otmenu eleganciju Zagreba, mada ne zaostaju puno, ili prepotentnost Beograda tj. Beograđanki, ali imaju svoju posebnu toplinu kojoj je teško odoljeti. Kada se nađu negdje, gdje su ljudi sa svih strana svijeta, izgovore sa posebnim naglaskom da su – iz Bosne, kao da to treba nešto da znači i koliko god da im je zemlja podijeljena, one se ponose njome.
Bosanske žene su jako seksualne, ali najmanje feminističke u odnosu na ostale, kao da u njima ima najmanje frigidnosti. Nigdje, kao tamo, nisam sretao prirodnije žene i tu glad za muškarcem – iskonsku, pravu, bez foliranja, pretvaranja. Koliko god da znaju živjeti i za sebe, kao da najmanje od svih mogu bez drugih, društvenije su, povezanije i lakše se uklapaju. U njima ne samo da ima nečeg prkosnog, što ne popušta, nego i želja da se mnoge stare vrijednosti održe ni približno kao u drugim zemljama, kao da su korjeni nekih prošlih vremena i uticaja mnogo dublji, samim tim i toplina, nježnost.
Niko me nije volio kao bosanske žene. I nigdje se nisam osjećao tako važan kao muškarac kao u Bosni. Ne znam zašto. Kao da one imaju nešto što druge nemaju i kao da znaju nešto što druge ne znaju. Da ti priđu, ugode i podare tu toplinu koja na drugim mjestima nedostaje.
Zato posebno volim bosanske žene. Prepoznam ih na ulici čak i ako ih ne poznajem. Neke čak po crtama lica, nečemu, jednostavno imaju nešto što druge nemaju.
Ko nije volio Bosanku, kao da nije volio uopšte. I koga nije voljela Bosanka, kao da nije bio voljen uopšte. Pitaš me kako znam? Jednostavno znam!
I da, nevažno da li se zvala Sandra ili Emina, Marija ili Erna, Sanja ili Lejla, Esma, Asja – bosanska žena je bosanska žena. I ko nije volio i upoznao bosansku ženu kao da nije volio ni Bosnu ni ono najljepše od Bosne. Žene. Bosanske žene.
Izvor: Srefan Simić
Izvor: ( www.minimagazin.info / Javno.ba )