Kada dete pokaže crtež roditelju, mi često kažemo „kako lijepo” i idemo dalje. Ali psiholozi vjeruju da u tom crtežu mogu biti važne poruke koje se tiču vašeg djeteta, kako se osjeća, a vi se s njim možete povezati na dubljem nivou.
Ako se dijete osjeća udobno kod kuće, crtat će se sa svojom porodicom, najčešće u centru, između mame i tate ili pored brata i sestre. Neophodno je obratiti pažnju i na izraze lica koje pokazuje mlada umhetnica – tužna, ljuta ili sretna lica također mogu mnogo reći o atmosferi u kući i o tome kako se dijete osjeća u njoj. Djeca uglavnom počinju da crtaju praveći razne linije i oblike, ali do pete godine obično su u stanju da nacrtaju prepoznatljive figure, najčešće ljudska tijela ili lica, cvijeće, kuće, životinje itd.
Do sedme godine dolazi do skoka u razvoju sposobnosti crtanja. Mnogi detalji se pojavljuju na crtežima, odjeća se pojavljuje na ljudima, slike životinja postaju detaljnije. Djeca više ne crtaju samo ono što je oko njih, već na crtežima pokazuju svoje znanje, kao i ono što se krije u svijetu njihove mašte.
Ako ne razumijete šta je prikazano na crtežu djeteta, obavezno ga pitajte o tome. Djeca obično vole da pričaju o onome što su nacrtala, i upuštaju se u duga objašnjenja, koja samo podstiču njihovu maštu i umjetničke sklonosti, i samim tim podstičete međusobnu komunikaciju, dajete djetetu do znanja da vam je stalo do toga šta voli, o čemu misli. itd. Budite spremni da na ovaj način naučite mnogo novih stvari, i ono što je djetetu u glavi i ono što ga okružuje.
Koji crteži mogu izazvati zabrinutost i ukazivati na to da bi trebalo da zakažete sastanak sa psihologom?
1. Ako se na dječijim slikama stalno pojavljuju strašna čudovišta, vatra, eksplozije, ljudi sa zlim i strašnim izrazima lica i druge „mračne stvari“.
2. Ako se dijete uvijek pokazuje kao veoma malo u odnosu na sve ostalo što je nacrtano na slikama.
3. Ako dete na svojim crtežima stalno koristi samo „agresivne” boje, poput crne ili crvene.
4. Obratite pažnju na to kako dijete prikazuje ljudske figure. Ako udovi nisu uvijek tamo gdje bi trebalo da budu, to može biti znak da je važno razgovarati sa psihologom. Ipak, važno je ne donositi ishitrene zaključke, već pitati dijete šta je nacrtalo. Možda su neke od stvari koje crta, a koje vam se čine zastrašujuće, zapravo simboli iz priče ili crtanog filma. Važno je razgovarati s njim o tome kako se osjeća, koji sadržaji nisu dobri, a koji su dobri. Ako se strašni i neprijatni motivi ponavljaju iz crteža u crtež, neophodna je konsultacija sa psihologom.
