Jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih glumaca, pisaca i kulturnih radnika Josip Pejaković preminuo je sinoć u 78. godini života, ostavivši za sobom neizbrisiv trag u teatru, filmu i književnosti. Tužnu vijest potvrdio je njegov sin Dejan Pejaković. Brojni umjetnici i intelektualci oprostili su se od ovog velikana – među njima Nihad Kreševljaković, Lana Zablocki i mnogi drugi.
Život u znaku pozornice i borbe
Josip Pejaković rođen je 1948. godine u Travniku, gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje. Umjetnički put nastavlja u Sarajevu, gdje upisuje Dramski studio u klasi legendi pozorišta Kaće Dorić i Josipa Lešića. Diplomirao je nezaboravnim ulogama Tuzenbaha u “Tri sestre” A. P. Čehova te Filtosa u predstavi “Koncert u jajetu” F. Arabala.
Njegova karijera obuhvata više od 50 premijernih uloga u Narodnom pozorištu Sarajevo, brojne filmske nastupe i autorske monodrame koje su ostavile dubok dojam na publiku širom bivše Jugoslavije. Među najznačajnijim predstavama u kojima je igrao izdvajaju se: “Hamlet u selu Mrduša Donja”, “Kralj Lear”, “Legenda o Ali-paši”, “Hasanaginica”, “Divlje meso”, “Princip Gavrilo”, “Višnjik”, “Braća Karamazovi”, te mnoge druge.
Nezaustavljiv i u najtežim trenucima
U posljednjoj deceniji života Pejaković je vodio tešku borbu s nizom bolesti, prošavši kroz čak 17 operacija. Ipak, nikada nije odustajao. 2019. godine javno je izjavio da je bio “otpisan”, ali je uspio da se oporavi i nastavi stvarati.
Njegova snaga volje, životna energija i ljubav prema umjetnosti inspirisali su mnoge, a njegovo prisustvo na sceni i u medijima uvijek je donosilo dozu iskrenosti, humora i mudrosti.
Pisac duše naroda
Pored glumačkog rada, Josip Pejaković ostavio je i značajan književni trag. Autor je više monodrama i filmskih scenarija, od kojih se ističu: “Oj živote”, “On meni nema Bosne”, “Ljudski faktor”, “Kuća pored puta”.
Njegove monodrame bile su autentičan izraz savremenog bosanskohercegovačkog društva, prožete ironijom, tugom, ali i neizostavnom dozom humora.
Čuvar sevdalinke i bosanske duše
U maju 2022. godine, objavio je knjigu “Sevdalinka”, u kojoj je produbio svoje viđenje tradicionalne bosanske pjesme. Zajedno s muzičarem Rambom Amadeusom, podnio je inicijativu UNESCO-u da sevdalinka postane dio nematerijalne svjetske kulturne baštine – još jedna potvrda koliko mu je bilo stalo do očuvanja identiteta i kulturne baštine BiH.
Od Vezira do velikana
Zanimljivo je da je u mladosti bio i pjevač travničke rock grupe Veziri, gdje ga je kasnije zamijenio Seid Memić Vajta. No, njegov pravi poziv bio je u teatru. Nakon što je zaigrao u amaterskom pozorištu u Travniku, preselio je u Sarajevo i ubrzo postao omiljen među publikom i kritikom.
U periodu od 2001. do 2003. godine obavljao je funkciju direktora Drame Narodnog pozorišta Sarajevo, gdje je ostavio snažan organizacijski i umjetnički pečat.
Istaknute nagrade
Za svoj rad Pejaković je nagrađivan najvišim priznanjima:
Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva (1974)
Nagrada ZAVNOBiH-a za životno djelo (1991)
Nagrada Udruženja dramskih umjetnika BiH
Bolan odlazak
Odlazak Josipa Pejakovića ostavlja prazninu na sceni, ali i u srcima svih onih koji su cijenili njegovu riječ, glumu, stav i ljubav prema Bosni i Hercegovini. Bio je glas naroda, kritičar vremena i čuvar duše jednog prostora.
Njegovo djelo živjet će i dalje – na pozornicama, u knjigama, na ekranima i u sjećanjima svih onih koji znaju da kultura bez Josipa nikada više neće biti ista.
Preminuo Josip Pejaković: Otišao je bard bh. pozorišta i glumišta Azra Magazin.