Bivši komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) i pravosnažno osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić preminuo je u Hagu, gdje je izdržavao kaznu doživotnog zatvora na koju ga je osudio Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove.
Mladić je bio jedan od glavnih arhitekata ratnih strahota u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine, a njegova presuda ostaje historijski pečat na najteže zločine počinjene na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata.
Žalbeno vijeće u Hagu 2021. godine u potpunosti je potvrdilo prvostepenu presudu iz novembra 2017. godine, kojom je Mladić proglašen krivim po 10 od ukupno 11 tačaka optužnice. Sud je utvrdio njegovu direktnu komandnu i individualnu krivičnu odgovornost za genocid, zločine protiv čovječnosti te kršenje zakona i običaja ratovanja.
– Tačka 1: Genocid u bh. općinama (Jedina tačka po kojoj je oslobođen)
Optužnica je teretila Mladića za genocid nad Bošnjacima i Hrvatima u šest općina tokom 1992. godine: Prijedoru, Sanskom Mostu, Ključu, Kotor Varošu, Foči i Vlasenici. Iako je Sudsko vijeće potvrdilo da su na tim područjima počinjeni masovni progoni, istrijebljenja, ubistva i stravični zločini u logorima (poput Omarske, Keraterma i Trnopolja), sudije su većinom glasova zaključile da prikupljeni dokazi nisu dokazali specifičnu genocidnu namjeru (dolus specialis) — odnosno namjeru da se ta stanovništva unište u potpunosti ili djelimično kao nacionalna, etnička ili vjerska grupa.
– Tačka 2: Genocid u Srebrenici (Osuđen)
Mladić je proglašen krivim za genocid počinjen u julu 1995. godine u Srebrenici. Sud je utvrdio da je bio ključni pokretač i komandant operacije u kojoj je sistematski pogubljeno više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Dokazi su pokazali da je Mladić lično koordinirao snage VRS-a, prisustvovao odvajanju muškaraca od žena i djece u Potočarima te direktno izdao naredbe za masovne egzekucije na lokacijama poput Kravice, Orahovca, Branjeva i Petkovaca. Ovaj zločin definisan je kao udruženi zločinački poduhvat s ciljem potpunog uništenja bošnjačkog stanovništva Srebrenice.
– Tačka 3: Progoni kao zločin protiv čovječnosti (Osuđen)
Ova tačka obuhvata široku i sistematsku kampanju protjerivanja nesrpskog stanovništva s velikih dijelova teritorije Bosne i Hercegovine od 1992. do 1995. godine. Mladić je osuđen jer je rukovodio vojnim operacijama čiji je cilj bio etničko čišćenje općina širom BiH. Progoni su sprovođeni kroz deportacije, prisilna zatvaranja u logorima, fizička i psihička zlostavljanja, silovanja, prisilni rad te namjerno uništavanje vjerskih i kulturnih objekata, poput džamija i katoličkih crkava.
– Tačka 4: Istrijebljenje kao zločin protiv čovječnosti (Osuđen)
Osuđen je za zločin istrijebljenja koji podrazumijeva masovna ubistva nesrpskog stanovništva velikih razmjera. Sud je utvrdio da su snage pod Mladićevom komandom sistematski i u masovnim obimima likvidirale civile i zarobljenike. To uključuje masovne egzekucije u logorima, na stratištima oko Srebrenice, te u brojnim bh. općinama gdje su tijela žrtava potom primarno i sekundarno zakopavana u masovne grobnice kako bi se prikrili tragovi zločina.
– Tačka 5: Ubistvo kao zločin protiv čovječnosti (Osuđen)
Tiče se planiranih i namjernih ubistava civila i lica koja nisu direktno učestvovala u neprijateljstvima tokom cjelokupnog trajanja sukoba. Sudsko vijeće je utvrdilo odgovornost Mladića za stotine pojedinačnih i grupnih ubistava počinjenih tokom napada na sela i gradove, u zatvoreničkim objektima te tokom prisilnog premještanja stanovništva, pri čemu su žrtve ubijane isključivo zbog svoje etničke ili vjerske pripadnosti.
– Tačka 6: Ubistvo kao kršenje zakona i običaja ratovanja (Osuđen)
Pravna kvalifikacija koja obuhvata kršenje Ženevskih konvencija i međunarodnog humanitarnog prava. Mladić je osuđen za likvidacije zarobljenih boraca Armije RBiH i HVO-a, kao i nenaoružanih civila koji su se nalazili pod zaštitom međunarodnih konvencija. Sud je potvrdio da su vojne snage pod njegovim zapovjedništvom rutinski kršile pravila ratovanja pogubljujući zarobljenike umjesto da im obezbijede status ratnih zarobljenika.
– Tačka 7: Deportacija kao zločin protiv čovječnosti (Osuđen)
Mladić je proglašen krivim za prisilno i protupravno premještanje desetina hiljada nesrba preko državnih granica Bosne i Hercegovine ili linija fronta. Cilj ove kampanje bio je trajno izmještanje Bošnjaka i Hrvata s teritorija koje je srpsko rukovodstvo smatralo svojima. Stanovništvo je pod prijetnjom smrću, granatiranjem i ucjenama bilo primorano potpisivati dokumente o odricanju od imovine prije nego što bi bilo deportovano.
– Tačka 8: Nečovječna djela / Prisilno premještanje (Osuđen)
Ova tačka pokriva protupravno preseljenje stanovništva unutar granica BiH te stvaranje izuzetno teških i nepodnošljivih uslova za život civilima. Mladićeve snage su namjerno uskraćivale hranu, vodu, lijekove i osnovne uslove za život civilnim enklavama i opkoljenim područjima, čime su stanovništvo prisiljavali na bijeg i napuštanje svojih domova u stanju teške psihičke i fizičke iscrpljenosti.
– Tačka 9: Protupravno terorisanje civila (Osuđen)
Proglašen je krivim za kršenje zakona i običaja ratovanja provođenjem trogodišnje kampanje terora nad stanovništvom Sarajeva. Pod Mladićevom direktnom komandom, Sarajevsko-romanijski korpus VRS-a držao je grad u potpunoj blokadi 1.425 dana, izvodeći svakodnevne neselektivne snajperske i artiljerijske napade. Sud je utvrdio da je primarni cilj ovih napada bio utjerivanje straha među građanima Sarajeva koji su živjeli u neprekidnoj strepnji za vlastite živote.
– Tačka 10: Protupravni napadi na civile (Osuđen)
Osuđen je za namjerno i neselektivno gađanje civilnih ciljeva i infrastrukture u Sarajevu, gdje su artiljerijske i snajperske jedinice ciljale objekte bez ikakvog vojnog značaja. Presudom su obuhvaćeni neki od najtežih masakara u gradu, poput granatiranja pijace Markale, redova za hljeb u ulici Vase Miskina, redova za vodu, te dječijih igrališta i bolnica, što je rezultiralo smrću više od 11.000 civila, od kojih 1.601 dijete.
– Tačka 11: Uzimanje talaca (Osuđen)
Mladić je osuđen za kršenje zakona i običaja ratovanja zbog zarobljavanja više od 200 pripadnika mirovnih snaga UN-a (UNPROFOR) i vojnih posmatrača u maju i junu 1995. godine. Po njegovom naređenju, vojnici VRS-a su pripadnike UN-a vezivali za objekte od vojnog značaja — poput skladišta municije, komunikacijskih tornjeva i mostova — koristeći ih kao živi štit kako bi spriječili zračne napade NATO saveza na vojne položaje VRS-a.
Ratko Mladić je izbjegavao pravdu punih 16 godina nakon podizanja prve optužnice 1995. godine. Uhapšen je u maju 2011. godine u selu Lazarevo kod Zrenjanina u Srbiji, gdje se skrivao pod lažnim identitetom “Milorad Komadić”. Njegovo izručenje Hagu označilo je početak jednog od najvažnijih i najobimnijih suđenja u historiji međunarodnog krivičnog prava.
Tokom dugogodišnjeg procesa saslušano je više stotina svjedoka i priloženo na desetine hiljada materijalnih dokaza, uključujući snimke, presretnute razgovore i vojne dnevnike koji su jednoznačno potvrdili njegovu zapovjednu ulogu. Iako je odbrana tokom godina pokušavala izbjeći presudu pozivajući se na njegovo narušeno zdravstveno stanje, Haški tribunal i njegov nasljednik, Mehanizam u Hagu, izrekli su konačnu riječ koja Mladića svrstava među najveće ratne zločince u novijoj historiji.
(24sata.info)
The post Za šta je sve osuđen Ratko Mladić: 10 tačaka presude za najteže zločine u Evropi nakon Drugog svjetskog rata appeared first on 24sata.info.