Pjevač Seid Memić Vajta rođen je na današnji dan 1950. godine u Travniku, te postao jedno od najprepoznatljivijih lica muzičke scene bivše Jugoslavije. Njegov umjetnički put bio je prožet jedinstvenom kombinacijom talenta, karizme i posvećenosti, što je kulminiralo 1981. godine kada je s pjesmom “Lejla” predstavljao Jugoslaviju na Euroviziji.
S ovom pjesmom, iako je zauzeo tek 15. mjesto, Vajta je ostavio neizbrisiv trag postavši simbol glazbene scene tog vremena. ‘Lejla’ je i danas prepoznatljiva i voljena pjesma među publikom koja pamti zlatne godine jugoslovenske muzike.
Vajta je također autor brojnih hitova kao što su “Prevari me srce moje”, “Azra”, “Zlatna ribica”, koji su obilježili njegov bogat muzički opus.
Ipak, u posljednjih nekoliko godina, Vajta je prestao snimati nove pjesme i nije održavao nastupe. Razlozi za to su višestruki – od osobnih, do sociopolitičkih okolnosti koje su ga, kako je sam izjavio, obeshrabrile u njegovoj daljnjoj karijeri.
Njegov glazbeni put započeo je ranih sedamdesetih godina, kada je bio frontmen grupe Teška industrija tijekom 1975. i 1976. godine. Grupa je, iako kratkog vijeka u ovoj postavi, postala jedan od stubova jugoslavenske rock scene, a Vajta je, zahvaljujući svom unikatnom glasu i neobičnoj scenskoj pojavi, slovio za jednog od najzanimljivijih i najkarizmatičnijih likova na sceni. Njegov stil pjevanja, karakterističan spoj popa i rocka, i dalje se pamti kao nešto što je bilo drugačije i autentično za to vrijeme.
Unatoč velikim karijernim uspjesima, Vajta se suočio s brojnim izazovima u životu. Kako je ranije otkrio, iako je doprinose uplaćivao više od 40 godina, mirovina koju danas prima iznosi samo 326 maraka, što je oko 172 eura. Ova činjenica oslikava realnost mnogih umjetnika iz bivše Jugoslavije koji su, unatoč popularnosti, ostali zaboravljeni ili nisu adekvatno nagrađeni za svoj rad.
Njegova mladost bila je obilježena teškim uvjetima. Vajta je rano ostao bez oca, te je već s petnaest godina morao početi zarađivati za život i raditi razne poslove – od soboslikara, koji je jednom prilikom ispričao da je bogatašima krečio kuće kako bi zaradio džeparac, pa sve do posla krojača, zidara i ljevača u Austriji.
Po povratku iz inozemstva 1971. godine, Vajta se okušao i u dizajniranju hippie nakita, koji je sam pravio i prodavao, dok je istodobno pjevao u grupi Veziri. Zanimljivo je da je u ovoj grupi zamijenio Josipa Pejakovića, koji je kasnije postao poznat kao glumac.
Ostavljen bez želje da snima nove pjesme u današnjem vremenu, Vajta je jednom prilikom izjavio:
-Zamisli da snimam pjesmice u državi koja je treća po siromaštvu u svijetu. Ne mogu i nemam volje. Kad vidim da sve biramo po nacionalnosti, gadi mi se. Ova rečenica oslikava njegovu frustraciju zbog tadašnjih političkih i društvenih okolnosti, ali i njegovu vjeru u umjetnost koja nije opterećena nacionalnim podjelama.
Osim muzičke karijere, Vajta se okušao i u svijetu filma. Igrao je u filmu “Nečista krv” Stojana Stojčića, gdje je pokazao još jednu dimenziju svog talenta. Tijekom početka rata u Bosni i Hercegovini, Vajta je napustio rodnu zemlju i preselio se u Hamburg, gdje i danas živi. Iako više nije prisutan na muzičkoj sceni kao nekada, Vajta se i dalje bavi muzikom i ostaje aktivan, prvenstveno u krugu ljudi koji cijene njegov rad.
Vajtin život i karijera simboliziraju uspjeh umjetnika koji su uspjeli ostati vjerni sebi i svojoj umjetnosti, unatoč svim životnim i društvenim izazovima s kojima su se suočavali.
S.M
Krečio zidove bogatašima, a onda postao pjevač kakvog Jugoslavija ne pamti: Sad preživljava s mirovinom od 172 eura Express.