U Memorijalnom centru Srebrenica će 11. jula biti izloženi radovi 13 umjetnika iz Bosne i Hercegovine, koji su nakon posjete mezarjima i stratištima stvarali djela inspirisana temom sjećanja, dostojanstva i umjetni�ke refleksije na genocid.
Biće to djela iz prve Umjetni�ke kolonije Srebrenica-Poto�ari koja je trajala sedam dana i �iji će svi radovi biti izloženi u velikoj sali za komemoracije 11. jula. To će biti prva službena izložba ove kolonije.
Djela će ostati u muzejskoj postavci Memorijalnog centra Srebrenica, a planirano je i da iduće godine bude priređena eventualna kolonija za studente, �ak i za goste iz republika bivše Jugoslavije.
Planirano je da izložba najesen bude u Galeriji Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, prenosi BIRN BiH.
U jednoj od prostorija najpoznatije hale u kompleksu Memorijalnog centra Srebrenica, u pripremama za obilježavanje 30. godišnjice genocida, sve je spremno za otvaranje prve Umjetni�ke kolonije Srebrenica-Poto�ari. Od 13 umjetnika, neki su došli sa već gotovim slikama.
Jedan od njih je i akademski slikar Džeko Hodžić. On kaže da je tokom dugogodišnje karijere vodio umjetni�ke kolonije poput Međunarodne umjetni�ke kolonije u Po�itelju, ali da je njegovo u�ešće u ovoj u Srebrenici nešto posebno jer se radi o “ozra�enom mjestu neuspjeha �ovje�anstva�.
– Ovo je mjesto koje opominje. Ovo je mjesto na koje mi treba da dolazimo s posebnim pijetetom i s posebnom energijom boli. To je neÅ¡to drugo od energije koja uzdiže. Ova treba da nas sažvaÄ�e, da nas usisa u sebeâ€�, kaže on u razgovoru za Detektor i izražava nadu da će se na ovom mjestu profilirati vrsta kreativne umjetnosti koja će estetski opominjati Ä�ovjeÄ�anstvo.
– To su mjesta na kojima Ä�ovjek mora da se naježi kad doÄ‘e tamo. Ovdje se stisne neÅ¡to u grlu, srce Å¡umi, treperi, udara kao bubanj… Ovdje se desila jedna nesreća. Ovdje se desio genocid. Ovdje se desilo neÅ¡to Å¡to se nije smjelo desiti poslije Drugog svjetskog rata – dodaje on.
Ideja za pokretanje kolonije, kako pojašnjava akademski grafi�ar i profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu Admir Mujkić, potekla je od bibliotekara Filozofskog fakulteta u Sarajevu Vahida Piralića. Akademija likovnih umjetnosti u Sarajevu je s Memorijalnim centrom nakon toga oformila i prvi saziv Umjetni�ke kolonije u Srebrenici.
– Opirao sam se da reagujem u svom likovnom radu na ovu memoriju, ali kada je doÅ¡la ova ideja, shvatio sam da se to može napraviti na jedan fin i dostojanstven naÄ�in, da se ne iskoriÅ¡tava niÄ�ija patnja i bol nego da doÄ‘emo da se poklonimo na ovaj neki umjetniÄ�ki naÄ�in i da uradimo Å¡to kvalitetnije radove koji će ostati u ovom muzeju – kaže Mujkić.
Kustos Memorijalnog centra Azir Osmanović naglašava da je bitno na razne na�ine govoriti o genocidu u Srebrenici te da se dogovarao s profesorom Mujkićem o tome kako bi to moglo biti u�injeno umjetnošću.
– Dogovorili smo se da to u poÄ�etku bude izmeÄ‘u deset do 12 umjetnika iz BiH, da vidimo kako će to ići. Planiramo da to bude tradicija, da se svake godine u junu ovdje održava umjetniÄ�ka kolonija, a da možda sljedeće godine pokuÅ¡amo to proÅ¡iriti na region, a poslije toga na evropske i svjetske umjetnike koji budu zainteresovani za uÄ�ešće – pojaÅ¡njava Osmanović.
Umjetnici su posjetili Memorijalni centar, mezarje, kao i neka od stratišta gdje su Srebreni�ani ubijani u julu 1995. godine.
– Želio sam prvi dan, kada doÄ‘u ovdje, da puno ne rade na svojim radovima nego da ih provedemo kroz Memorijalni centar, a onda odemo i obiÄ‘emo neke historijske lokacije, kako bi možda oni dobili neke ideje Å¡ta taÄ�no staviti na platno – kaže Osmanović.
Akademik Hodžić pojašnjava na koji na�in likovna umjetnost doprinosi kulturi sjećanja.
– Likovni govor je nemuÅ¡ti jezik, ali on je jezik koji najduže pamti. Ova platna traju godinama i godinama svjedoÄ�e… Slika stalno opominje. Slika je stalno taj jedan svjedok dogaÄ‘aja i ona najduže pamti i to pamćenje je obavijeno tiÅ¡inom – kaže Hodžić i pojaÅ¡njava da ulazak u neku galeriju ili muzej “isto je kao kad vjernik ulazi skruÅ¡eno da se moli Boguâ€�.
On dodaje da slike formatom, dokumentarnošću i estetskim kvalitetom opominju �ovjeka, kao i svim što je simbioza jednog umjetni�kog djela.
Mujkić smatra da je moć umjetnosti ogromna ako se koristi “u razumnim okvirima�.
– Kada sam pozvao kolege da uÄ�estvuju ovdje, niko nije pristao ‘na prvu’, svi su tražili neko vrijeme da razmisle, da u sebi izaberu da li su oni sposobni i da li su u stanju da odgovore takvoj jednoj tematici – kaže on i dodaje da se na poÄ�etku kolonije osjeti odgovornost i da je svako doÅ¡ao da dâ sve od sebe.
Negiranje genocida i zlo�ina, prema njegovom mišljenju, postojat će dok god ima retrogradne politike te će svima biti lakše jednog dana kad svi priznaju.
– Predugo traje, ali mislim da će doći vrijeme za to – kaže i kao primjer navodi denacifikaciju u NjemaÄ�koj nakon Drugog svjetskog rata i naÄ�in kako je ona prebrodila “te prve bolestiâ€�.
– Oni su danas ljudi koji znaju ko su, imaju tu proÅ¡lost. Bilo bi najbolje kada bi se i na prostoru Balkana to isto desilo da bismo mogli da idemo dalje jer ovako stagniramo. A ove ljudi i koje savjest nekad posjeti, nadam se da će savjest biti uporna i da će ih posjećivati svaku noć i da će se to jednom desiti – da se kaže istina, Å¡ta se desilo – dodaje on.
Osim Hodžića i Mujkića koji je voditelj umjetni�ke kolonije, u�esnici su još umjetnici iz Bihaća, Jajca, Mostara, Tešnja, Tuzle i Sarajeva.
Hodžić smatra da su umjetnici misionari, ali ne oni koji mijenjaju svijet.
– Umjetnici ne mogu da mijenjaju svijet. Umjetnici mogu da opominju, da skreću pažnju. Kriva Drina se ne može ispraviti, ali se može kuckati pomalo, pa eto tako, koliko mi zakaÄ�imo, koliko ko zakaÄ�i svojom kreativnošću, ozbiljnošću i pristupom, kaže on.