Na današnji dan, 11. maja 1953. godine, rođen je Đorđe Balašević, kantautor, pjesnik i neprežaljeni bard s ovih prostora. Samog sebe volio je opisivati kao velikog sanjara, a iako je u djetinjstvu sanjao karijeru nogometaša, sudbina mu je odredila drugačiji put — onaj kroz muziku, poeziju i srca miliona ljudi.
Njegove pjesme nisu bile samo note i stihovi – bile su to priče iz života, male filmske scene pretočene u melodije, emotivne razglednice koje su znale nasmijati, rasplakati i podsjetiti na ono najvažnije – ljubav, prijateljstvo i iskrenost.
U središtu mnogih Balaševićevih pjesama bila je jedna žena – Olivera, njegova supruga, prijateljica, muza i životna saputnica. Njihova ljubavna priča nadahnjivala je stihove koji su postajali bezvremenske himne emocija.
Jedna od najdirljivijih pjesama koje je napisao je “D-mol”, oda čežnji i nijemoj tuzi koja ne traži razlog. “Danas sam u nekom molu, ali ne u G, već u tamnoplavom D-molu”, rekao je Balašević opisujući stanje koje ga je nadahnulo. Po njegovim riječima, ta čežnja ne traži fizičku udaljenost — dovoljno je da voljena osoba nakratko ode na pijacu ili jednostavno – zaspe.
Jedinstven spoj humora, tuge, životne mudrosti i sentimentalnosti obilježava Balaševićev opus. Na albumu “Dnevnik starog momka” iz 2001. godine, Balašević je još jednom pokazao koliko je bio posvećen Oliveri – 12 pjesama nosi ženska imena, a prva slova tih imena čine skriveni natpis: “OLJA JE NAJBOLJA”
To nije bio trik za publiku, već intimna poruka utkane ljubavi i kreativnosti, što Đoleta čini jednim od najposebnijih umjetnika regionalne scene.
Balašević i Olivera zajedno su prošli gotovo četiri decenije braka, a iz njihove ljubavi rođene su kćerke Jelena i Jovana, te sin Aleksa. Upravo je Aleksa u jednom intervjuu rekao kako je ljubav njegovih roditelja bila potpuno jedinstvena, gotovo kao bajka koju je otac pretvarao u pjesmu.
Đorđe Balašević nas je napustio 19. februara 2021. godine, ali iza njega su ostali tragovi koji neće izblijedjeti. Pokopan je u Novom Sadu, uz tamburaše i pjesmu “Olivera” – jer ništa manje simbolično nije dolikovalo čovjeku koji je cijeli život pjevao srcem.
I danas, na dan njegova rođenja, sjećamo se Đoleta ne kao zvijezde, već kao našeg čovjeka — onog koji je znao sve o običnom životu, čežnji, ljubavi, prijateljima i sitnim trenucima koji čine smisao.
Kome je posvećena najljepša balada Đorđa Balaševića: Tajna “velikog sanjara” Azra Magazin.