Eaton ih nije poznavao, a sve što je mogao vidjeti jeste to da su dvojica nosila kefije, crno-bijele šalove koji su neizbrisivo povezani s palestinskom borbom za slobodu više od pola stoljeća.
Ozračje rastuće islamofobije nakon 7. oktobra dovelo je do niza zločina iz mržnje protiv muslimana posljednjih sedmica, često protiv ljudi koji nose kefiju. Žena u Brooklynu uhapšena je nakon incidenta u kojem je bacila plastičnu čašu s kahvom na muškarca koji je nosio tradicionalni crno-bijeli šal, a zaštitar je skinuo šal s vrata sudionika u tradicionalnom paljenju božićnog drvca u Rockefeller centru u New Yorku.
Međutim, kako je historija šala – koji su usvojili mnogi u arapskim zemljama i diljem svijeta, s likovima od Nelsona Mandele preko Madonne do Fidela Castra – postala tako snažno povezana s palestinskom borbom?
Kefija često se naziva neslužbenom palestinskom zastavom, a to je posebno bilo izraženo u razdoblju između 1967. i 1993. godine, kada je službena zastava Palestine bila zabranjena. Keffiyeh ili kufiyeh doslovno se prevodi kao “povezano s Kufom”, gradom u Iraku iz kojeg ovaj komad tkanine navodno vodi porijeklo. U Palestini je to u početku bila obična bijela tkanina koju su stoljećima nosili poljoprivrednici i beduini kao praktično pokrivalo za glavu koje je služilo za pomoć u zaštiti od opeklina od sunca, hladnoće, prašine i pijeska. Nasuprot tome, urbani Palestinci često su nosili turski crveni tarbuš ili fes.
Kefija je postala simbol političkog otpora 1930-ih, kada su se Palestinci svih pozadina ujedinili protiv britanske kolonijalne vlasti. Kada su borci za slobodu sela, poznati kao fedajini, počeli napadati britanske snage u svojim mjestima, bilo ih je lahko identificirati zbog marame.
- Seljaci i buržoazija udružili su se da se odupru okupaciji; osjećaj pripadnosti naciji potaknut je kada su obje grupe usvojile kefiju kao zajednički simbol – kaže Jane Tynan, kulturolog na Vrije Universiteit Amsterdam.
Prema etnografu Josephu Massadu, autoru “Colonial Effects: The Making of National Identity in Jordan”, popularnost posebne crno-bijele karirane kefije kao simbola palestinske nacionalnosti datira od sredine 20. stoljeća kada je Glubb Pasha, britanski časnik, učinio kefiju dijelom uniforme za svoje paravojne pustinjske snage.
- Crveno-bijela kefija trebala je djelovati kao simobol razlikovanja ‘pravih’ Transjordanaca od palestinskih Jordanaca, koji su prihvatili crno-bijelu kefiju kao svoj simbol u nacionalnom kontekstu Jordana – piše u knjizi. “Proizvoljni izbor koji je napravio Glubb definirao je jedan od najvidljivijih i najprovokativnijih simbola jordanskog i palestinskog naroda.”
Crvene i bijele kefije bile su izrađene od debljeg pamuka i, začudo, često su se u to vrijeme proizvodile u britanskim fabrikama pamuka. Postat će standardna pokrivala za britansku kolonijalnu policiju u Palestini, Sudanske odbrambene snage i Libijske arapske snage. S vremenom su postale toliko popularne da su ih nosili i Palestinci.
- Premještanje stanovništva, preseljenje, rezultat masivnog ‘izvlaštenja’ zemljišta i s njim opadanja poljoprivredne aktivnosti, naveli su Palestince da traže simbole koji se suprotstavljaju materijalističkoj stvarnosti doseljeničkog kolonijalizma – objašnjava Tynan. “Kefije su intenzivirale vezu s palestinskim tlom, sa Sredozemnim morem, što naglašava štetu koju okupacija nanosi kolektivnom identitetu palestinskog naroda. To ima odjeka za razne grupe koje traže socijalnu pravdu, od antikapitalista do klimatskih aktivista.”
Ova simbolika postala je izraženija 1960-ih zajedno s rastućim palestinskim pokretom otpora i usvajanjem kefije od revolucionarnih ličnosti, uključujući Yassera Arafata, predsjednika Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO). Arafat je stekao međunarodnu važnost zahvaljujući suosnivanju Fataha, grupe posvećene oslobađanju Palestine kroz borbu protiv Izraela. Fotografija aktivistice Leile Khaled – prve žene koja je otela avion i koja nosi kefiju te drži pušku AK-47 – katapultirala je kefiju u zapadnu svijest kao simbol terorizma.
U početku su jedini zapadnjaci koji su nosili kefije željeli pokazati solidarnost s palestinskim pokretom otpora, uglavnom antiratni aktivisti kasnih 1960-ih. Ipak, kefija će ubrzo postati označitelj antiimperijalizma i ljevičarske politike, koju su nosili revolucionarni likovi, uključujući Fidela Castra i Nelsona Mandelu, koji su se protivili izraelskom apartheidu protiv palestinskog naroda.
- Previše dobro znamo da je naša sloboda nepotpuna bez slobode Palestinaca – izjavio je Mandela 1997. godine, tri godine nakon što je apartheid službeno okončan u Južnoj Africi.
Kako je kefija stekla popularnost na zapadu tokom kasnih 1970-ih i 1980-ih, prešla je iz simbola palestinske solidarnosti u opći označitelj liberalizma i pobune protiv režima, a korištena je i za provokaciju od strane umjetnika poput Madonne, koja je fotografirana noseći jednu oko njezina vrata na snimanju iz 1982. Do kasnih 1980-ih prošla je put bezbrojnih kontrakulturnih stilova, a na kraju je kefiju preuzela popularna moda i pretvorila je u moderni stilski dodatak. Melanie Mayron nosila je jednu na TV seriji “Thirtysomething” iz 1988. godine, kao i Sandra Bullock u “Hangmenu” iz 1987. godine.
Kefija kao modni dodatak nastavila je biti prisutna i u 1990-im: Carrie Bradshaw se mogla vidjeti kako nosi kefiju u četvrtoj sezoni serije “Seks i grad”, a modni dizajner Raf Simons je ovu vrstu šala učinio dijelom njegove kolekcije “Riot Riot Riot”. Do sredine 2000-ih i uspona hipstera, postala je sveprisutan modni detalj, nosili su je svi od Kirsten Dunst do Davida Beckhama, i potpuno se odvojila od svojih revolucionarnih korijena. Čak je i Meghan McCain viđena kako nosi jednu kefiju.
U to vrijeme kefija je bila neizbježna, tj. mogli ste kupiti brendirane šalove u specijaliziranim radnjama ili jeftine inačice raznih boja na uličnim marketima. Dok je kefija uživala status atraktivnog modnog dodatka na zapadu, odvijala se druga intifada, veliki ustanak Palestinaca protiv izraelske okupacije koji je započeo 2000. godine i koji će dovesti do smrti više od 3.000 Palestinaca i 1.000 Izraelaca. Iako ti isti hipsteri koji nose šal i nisu bili svjesni njegove historije u palestinskom kontekstu, oni su nošenje kefije ipak smatrali angažmanom.
- Ne smije se zaboraviti da je postojao snažan anti-Bushov osjećaj koji je prevladavao čak i među najapolitičnijim hipsterima kao odgovor na invaziju na Irak – stoji u opisu jedne objave na Instagram računu Indie Sleaze, koji bilježi ovo razdoblje u historiji mode.
Rasprava o političkim korijenima šalova u to vrijeme nije posve izostala. New York Times je 2007. objavio članak pod naslovom “Gdje jedni vide modu, drugi vide politiku”, koji je ocrtao tadašnju raspravu, iako je većina fokusa bila na židovskom modnom blogeru koji je mislio da je to simbol terorizma i agresije.
- Nisam previše upućen u ono što se događa na Bliskom istoku – rekao je drugi, koji je nedavno kupio kefiju od prodavača na St Mark’s Placeu u New Yorku. “To je estetska stvar.”
Mnogi su kefiju pokušali predstaviti kao simbol mržnje i terorizma. Godine 2008., na vrhuncu svoje popularnosti, pritužbe na Rachael Ray koja je nosila šal u reklami za Dunkin’ Donuts dovele su do povlačenja reklame, potez koji je pohvalila konzervativna politička komentatorica Michelle Malkin kao “osvježavajuću pobjedu za Amerikance protivnike islamskog džihada i njegovih apologeta”. Ta se retorika posljednjih mjesec dana pojačala. U Berlinu je školarcima zabranjeno nošenje šalova jer vlasti kažu da se “to može shvatiti kao zagovaranje ili odobravanje napada na Izrael ili potporu terorističkim organizacijama koje ih izvode”. Prošlog mjeseca, palestinsko-američka studentica na Univerzitetu Columbia, koja je izgubila 14 članova porodice u izraelskim napadima na crkve u Gazi, izvijestila je da ju je u kampusu zaustavio kolega student dok je nosila kefiju i upitao da li je pristaša Hamasa.
- Pozivi na zabranu šala sugeriraju da je kefija provokativan i subverzivan simbol, ali to je reduktivno – objašnjava Tynan, referirajući se na nedavne pokušaje francuske i njemačke vlade da zabrane šal u školama i tokom protesta, navodeći da povećavaju rizik od “javnog nemira”.
- Kefija svjedoči o okupaciji palestinskih teritorija. Priče o palestinskom narodu ugrađene su u kefiju, koja je sada značajan i prikladan simbol borbe za društvenu pravdu.
Možda paradoksalno, što je kefija postajala popularnija na zapadu, to je manje koristila palestinskoj privredi. Danas je preostala samo jedna autentična palestinska tkalnica.
- Nakon druge intifade, priliv masovno proizvedenih kefija [iz Kine] značajno je potkopao tržište za autentične, lokalno proizvedene kefije. Postalo je sve teže voditi borbu s niskim cijenama uvezenih krivotvorina uprkos tome što su naše kefije bile mnogo bolje kvalitete i imale duboko kulturno značenje – objašnjava Nael Alqassis, izvršni direktor Hirbawi, posljednje preostale fabrike kefija u Palestini.
- Ova je situacija zaprijetila samom opstanku tradicionalne palestinske kefija tkalačke industrije, svodeći je na jednu operativnu fabriku – našu. Otpornost i upornost Hirbawija u suočavanju s ovim izazovima bili su ključni u održavanju ovog važnog aspekta palestinskog naslijeđa na životu.
Iako se kefija ponovno našla u centru pažnje, sada je potpuno drugačija kulturna klima od one iz sredine 2000-ih. Tokom proteklog desetljeća, društvene mreže pomogle su unijeti političku svijest i aktivizam u mainstream kulturu mladih. Također je došlo do porasta društvene svijesti o kulturnom prisvajanju kao problematičnom ili kontroverznom pitanju.
- Vratila se kao simbol palestinske solidarnosti, a mnogi sada ponovno otkrivaju povijest i značenje kefije – dodaje Tynan.
- Vidimo ljude na društvenim mrežama kako dijele priče o njenoj simbolici, stvarajući slike koje objašnjavaju historiju i značenje kefije: uzorak maslinovog lišća označava uzgoj maslina, mrežasti uzorak označava Sredozemno more i hrabre linije koje prolaze kroz dizajn tekstila predstavljaju trgovačke puteve koji prolaze kroz povijesnu Palestinu. Sada se shvata kao simbol koji zagovara palestinsku stvar, ali kefije također utjelovljuju i veće težnje oko socijalne pravde i dekolonizacije.
Povratak kefija kao eksplicitnog političkog simbola palestinskog prava na samoodređenje može signalizirati kraj gluhim pokušajima robnih marki da prisvoje njen dizajn ignorirajući njegovu prošlost. Topshopovo “festivalsko odijelo” iz 2017. godine, koje je uključivalo dizajn kefije, povučeno je nakon negodovanja javnosti, iako je Boohooova “plamena haljina” iz 2019. godine, koja je učinila isto, nekako uspjela proći ispod radara. Američki modni dizajner Virgil Abloh objavio je još jednu luksuznu verziju šala za LVMH 2021. godine i to u plavo-bijeloj boji.
Kontroverzno, neki izraelski dizajneri također insistiraju na svom pravu na korištenje dizajna kefije, poput brenda Dodo Bar Or iz Tel Aviva.
- Bojim se ući u politiku, ali odrastao sam uz tkaninu kefiju – viđao sam je svaki dan. Izrael je zbirka kultura, imamo sve ovdje – rekla je dizajnerica novinaru Timesa 2018. o svojoj odluci da upotrijebi palestinsku tkaninu. Ova naizgled korektna izjava prokazana je kao neiskrena nakon islamofobnih objava Bar Ora na društvenim mrežama u kojima su ezan izjednačavale s terorizmom nakon napada Hamasa 7. oktobra.
Izraelska okupacija znači da se jedini preostali autentični proizvođač kefije, sa sjedištem u Hebronu na Zapadnoj obali, suočava s brojnim logističkim izazovima kada je u pitanju nastavak njegovog obrta. Bez palestinske kontrole nad vlastitim granicama, Hirbawijeva sposobnost uvoza sirovina i izvoza kefija uveliko ovisi o izraelskim kontrolnim punktovima i graničnim kontrolama koje često dovode do kašnjenja i povećanih troškova.
Za Alqassisa, čiji porodični posao doživljava “neviđeni porast potražnje” od kupaca koji se nalaze posvuda od Irske do Meksika i Japana, čin nošenja kefije u trenutnoj klimi nadilazi kulturnu aproprijaciju.
- Vjerujemo da je nošenje autentične kefije proizvedene u Palestini najbolji oblik međunarodne solidarnosti. Ova situacija, iako izazovna u smislu ispunjavanja potražnje, snažan je dokaz značaja kefije i međunarodne javne podrške Palestini. Nadamo se da će, kako raste potražnja za autentičnim kefijama proizvedenim u Palestini, to dovesti do otvaranja više fabrika u Palestini. Ovo ne samo da bi oživjelo industriju kefija u svojoj domovini, već bi također ojačalo ekonomske temelje naše zajednice, održavajući ovaj značajan dio naše baštine živim i uspješnim.
(A.H./Stav.ba)
The post OD YASSERA ARAFATA DO MADONNE: KAKO JE PALESTINSKA KEFIJA POSTALA GLOBALNI SIMBOL first appeared on Hayat.ba.