
Ukoliko se pitate zašto nikada ne biste trebali žvakati ili gutati košpicu trešnje, odgovor je jednostavan: ona sadrži enzim koji naše tijelo pretvara u cijanid.
Istini za volju, tu osobinu ima sve voće čije je sjeme prekriveno košticom.
“Tajni” sastojak je amigdalin koji se, nakon što se stjenke jezgre razbiju, sintetizira u našem tijelu kao cijanid.

U stvarnosti, čak i kada je plod jako zreo, može se dogoditi da koštica popuca i, u tom slučaju, drugi enzimi u samom plodu mogu pretvoriti amigdalin u cijanotičnu kiselinu.
Da bi se osiguralo trovanje cijanidom, mora se uzeti količina u rasponu od 0,5-3,5 mg po kg tjelesne težine. To znači da će osoba teška 68-70 kilograma morati unijeti najmanje 90 miligrama cijanida.
U košpici trešnje nalazimo u prosjeku 3,9 miligrama amigdalina. Crne trešnje pak sadrže nešto manje, odnosno 2,7 mg.
Tačna količina amigdalina sadržana u košpicama može varirati od voća do voća, kako između različitih vrsta tako i između različitih stabala.
Pod pretpostavkom da svaka košpica koju unesete ima 3,9 miligrama, uzimanje njih 23 moglo bi dovesti do smrtonosne doze.
Trovanje cijanidom može uzrokovati:
- mučninu
- povraćanje
- migrenu
- lupanje srca
Kod predoziranja, budući da cijanid ometa prijenos kisika u tijelu, može doći do zastoja srca, kome i smrti.
Ostalo voće čija košpica sadrži cijanid su:
- breskve
- marelice
- šljive
- mango
Od danas ćete vjerovatno biti mnogo oprezniji kada jedete trešnje da ne žvačete ili progutate jednu od njenih košpica.
S druge strane, najukusniji dio je pulpa!
