Doktorica je navela primjer svoje porodice, rekla je da se članovi njene porodice okupljaju petkom uveče i da tada naručuju hranu pa je te razgovore slikovito opisla kao “razgovore za ponijeti”.
Porodice su timovi koji upravljaju domaćinstvom. Roditelji odnosno odrasli upravljaju tim timovima i potrebna im je strategija kako bi se u kući razvila kultura saradnje i doprinosa porodice. Uporedila je to sa planom za što bolji poslovni uspjeh, indirektno, naravno.
Njeni savjeti su:
– sastanci treba da se organizuju u kontinuiteu, makar jednom nedjeljno
– treba skloniti sve uređaje koji mogu ometati tok razgovora – odrediti mjesto i vrijeme razgovora, dobro je čak da to bude i vremenski ograničeno, kako bi se reklo sve što se želi taj put, smatra Debora Trengov
– svako treba da iskaže mišljenje, a da ga drugi ne kritikuju
– potrebno je odrediti dnevni red sastanka
– treba razgovarati o svemu, ne samo o problemima
– komplikovana pitanja ne moraju se odmah riješiti, mogu se ostaviti i za naredni razgovor
– razmišljate o rješenjima i težite rješenju koje svima odgovara
– predložene opcije ne moraju se odmah primijeniti u praksi, mogu se postepeno probati
– tinejdžeri mogu odbiti da prisustvuju tom sastanku, ne forsirajte ih, ostavite poziv otvorenim i recite im da se njihovo mišljenje uvažava
