Roditelji su tog 3. maja ispratili svoju djecu u školu, pozdravili se, a možda neki od njih, zbog obaveza, nisu ni stigli da se pozdrave. Nisu znali da je to posljednji put da vide svoje dijete. Nakon toga, deset porodica je ostalo bez svojih najbližih – roditelji djece koja su pohađala OŠ “Vladislav Ribnikar” više nikada neće vidjeti svoje kćerke i sinove. Djeca koja idu u školu sa Vračara više nikada neće ugledati svoje vršnjake, kao ni njihovog čuvara i heroja – čika Dragana. Srbija od tada više nije ista, teško se diše, a tuga se osjeća i u vazduhu.
Učenik sedmog razreda (13) to jutro je uoči prvog zvona za kraj časa ušetao u školu sa očevim pištoljima. Sa vrata je upucao čuvara škole Dragana V., koji je bio poznat i kao “čika Dragan” – omiljen među djecom, koji je vodio računa o mališanima.
Dječak ga je hladnokrvno upucao, a zatim se ustremio i na dežurne učenice. Svoj krvavi pohod je nastavio ka kabinetu za historiju, kada je na hodniku ubio još jednu djevojčicu, a zatim je ispalio hice u samoj učionici. Ubio je petoro djece, a ranio šestoro i nastavnicu. Nakon borbe za život, jedna ranjena djevojčica je preminula u bolnici nakon dvije sedmice od masakra. Broj žrtava je porastao na devet vršnjaka i njihovog čuvara.
Kako i zbog čega – pitanja su koja su se prolamala kroz izbezumljene misli svih građana koji ni danas ne mogu da razumiju, niti da prihvate šta se zapravo dogodilo. Nakon mjesec, izdvajamo šta se sve dogodilo u okviru istrage, ali i u školi, koja danas naizgled neometano radi, dok dvorište okružuje cvijeće, slike, crteži i svijeće – u znak sjećanja na prerano izgubljene vršnjake i njihovog heroja čika Dragana.
Dječak je sam pozvao policiju. On ih je mirno dočekao, a tako je i izveden.
On je sakrivenog lica sproveden u policijski auto i odvezen. Istovremeno, roditelji su u suzama u gužvi tragali za svojom djecom, unezvijereno su zvali policiju i išli u stanicu kako bi saznali odgovor na pitanje – “Da li je moje dijete živo?”
Dječak nije odavao znake kajanja, niti uznemirenosti, on je potpuno smiren sačekao nadležne organe i išetao iz škole.
Ubrzo je sazvana vanredna konferencija MUP-a, u kojoj su objelodanjeni jezivi detalji slučaja.
– On je duži period planirao ovo. On je izabrao današnji datum zato što je učionica historije bila blizu izlaza iz škole. U torbi je imao četiri Molotovljeva koktela, iz ranca je odmah po dolasku u školu upucao čuvara. Sa vrata učionice je pucao u učiteljicu, a potom i u učenike. Nakon masakra, izlazi napolje i puca u ostale. Sam je priznao da je planirao ovo, a imamo i spisak djece koju je planirao da likvidira. Sam je radio plan ulaza u školu, izlaza i odredio je prioritetne mete. Planirao je tačno kako će koje dijete da likvidira – rekao je tada načelnik beogradske policije Veselin Milić.
Dok su ispred škole bila uplakana djeca, roditelji, brojni domaći i svjetski mediji, nekoliko ulica dalje, policija je hapsila oca dječaka-ubice.
HAPŠENJE OCA – UČIO DJEČAKA DA PUCA?
Jedno od brojnih pitanja jeste i to kako je moguće da je trinaestogodišnjak tako dobro baratao oružjem, a zatim je ubrzo uslijedio i odgovor. Istog dana, dok su se ispred Ribnikara odvijale potresne scene, u toku je bilo hapšenje oca djeteta ubice.
Kako je naknadno saopćeno, ocu se na teret stavlja krivično djelo protiv opće sigurnosti, a sumnja se da je on učio dijete da barata oružjem, kao i da ga je vodio u streljanu da puca! Takođe, on se sumnjiči da oružje nije držao u skladu sa propisima zakona o čuvanju oružja.
Otac je saslušan u prostorijama tužilaštva, nakon čega je njegova advokatica Irina Borović saopćila da je on tek tada saznao razmjere tragedije.
Informacija da je otac dječaka vodio u streljanu je dodatno uznemirila već potresenu javnost. Otac istaknuti radiolog, škola koja slovi za “elitnu” i nudi niz mogućnosti djeci, dijete koje je bilo odličan đak, pohađalo i muzičku školu, prema priči komšija, porodica je bila gotovo “savršena”.
Ništa drugačije informacije nisu rekli ni učenici OŠ “Vladislav Ribnikar”, koji su od samog početka tvrdili da dječak nije bio maltretiran, kao i da su se sa njim družili. Na kraju, stigle su i zvanične informacije – utvrđeno je da dječak nije trpio vršnjačko nasilje.
ŠKOLA POČELA SA RADOM
Samo 19 dana nakon masakra, školska zvona u OŠ “Vladislav Ribnikar” su se ponovo čula i djeca su se u klupe vratila 22. maja. Sa druge strane, grupa roditelja dala je podršku inicijativi da odmah bude obustavljeno izvođenje nastave u postojećoj zgradi te škole i da se radna školska godina okonča sa 3. majem.
Ipak, škola je nastavila sa radom, a učenicima su ponudili više mogućnosti, i za onu djecu koja ne žele da se vrate u školu.
Đaci iz OŠ “Vladislav Ribnikar”, koji ne idu u školu su na vannastavnim aktivnostima u ustanovama kulture. Jedna od lokacija je pozorište “Dadov”, gdje će se pružati psihosocijalna pomoć djeci, roditeljima, nastavnicima koji su pogođeni tragedijama koje su se dogodile početkom maja.
Mišljenja u samoj školi su bila podijeljena, a na samom kraju, odlučeno je da ova škola, koja je pretrpjela tragediju neviđenih razmjera, nastavi sa radom do kraja školske godine.
– Najnovije izjašnjavanje Savjeta roditelja, našeg reprezentativnog tijela koje predstavlja djecu i roditelje, u ponedjeljak veče rezultiralo je tome da je 95 odsto roditelja glasalo za to da se školska godina ne skraćuje, da djeca do kraja školske godine idu redovno na nastavu i to jeste nešto što je želja djece. U ovom trenutku više od 85 odsto djece pohađa redovnu nastavu u školi – rekao je za Tanjug Dejan Ristić, član Savjeta roditelja.
SMJENA DIREKTORICE RIBNIKARA?
Branko Ružić je dao ostavku na mjestu ministra prosvjete, nakon tragedije koja je se dogodila u beogradskoj osnovnoj školi. Kako je obrazložio, to je bio lični, ali i politički čin. Sa druge strane, direktorica škole se nije oglašavala od trenutka tragedije, pa do danas.
Iako se ona nije oglašavala, Ministarstvo prosvjete jeste, nakon završenog inspekcijskog nadzora škole. Rezultat nadzora je prijedlog za razrješenje direktorice Snežane Knežević i formiranje privremenog organa upravljanja ovom školom.
Zapisnikom se dodatno nalaže sprovođenje disciplinskog postupka prema pedagogu i psihologu škole, koji će biti suspendovani do okončanja pomenutog postupka.
DEČAK UBICA SE PITA: “KADA ĆU NA SLOBODU?”
I dok građani Srbije oplakuju prerano izgubljene živote, dok je istraga masakra u punom jeku, dječak je u Klinici za neurologiju i psihijatriju za djecu i omladinu. Doktori ga opserviraju, a dosadašnje ponašanje ovog trinaestogodišnjaka dodatno unosi jezu i uznemirenost.
Dijete nije zahtijevalo da vidi roditelje, niti ikoga drugog, već samo postavlja pitanja – “Kada izlazim?”, kao i “Kakve su reakcije napolju?”
Baš kao i nakon sprovođenja, dječak nastavlja sa hladnokrvnim ponašanjem, bez pokazivanja trunke savjesti i kajanja. Sudbina ovog dječaka, koji se upisao u historiji najokrutnije djece ubica, još nije poznata. On ne može da ide u maloljetnički zatvor, niti da snosi ikakvu krivičnu odgovornost. Bilo je riječi o izmjenaama Krivičnog zakona, kao i o pomjeranju starosne granice za krivičnu odgovornost, ali odgovore na ta pitanja još nema.
ULOGA MAJKE DJEČAKA-UBICE
Dok je otac dečaka od samog početka u žiži pažnje javnosti, o majci nije bilo toliko rIJeči. Sve do 22. maja, kada je tužilaštvo formiralo predmet kako bi se utvrdilo da li se kod majke dječaka stiču elementi krivičnog djela zanemarivanje i zlostavljanje maloljetnog lica.
Kako je “Blic” objavio, prilikom saslušanja, majka je otkrila nove detalje o ponašanju dječaka uoči masakra u školi. Ona je do detalja ispričala šta je dijete radilo u danima prije tragedije, ali i tog kobnog jutra.
Majka je ispričala da je kobnog 3. maja ustala prva kako bi napravila doručak za dječaka i njegovu sestru. Njen muž je otišao na posao, poslije čega je probudila djecu. Tvrdi da čak ni tada nije primijetila nešto čudno u ponašanju sina, osim što je tokom doručka i spremanja bio usporen.
– Dječak je majci navodno rekao da ne brine, jer nastavnica umije da zakasni. Majka tvrdi da je zatim otišla da odveze kćerku u školu, a dječak je ostao kod kuće i sam se spremao – kaže izvor upoznat sa slučajem.
Kako “Blic” saznaje, dječakova majka je kroz suze opisala kao bolešljivog i pametnog, te istakla da joj ništa nije ukazivalo na to da bi mogao da postane masovni ubica. Sada je na tužilaštvu da u nastavku istrage otkrije koliko ima istine u njenim riječima.
SASLUŠANJA PORODICE DJEČAKA-UBICE
U toku istrage masovne pucnjave u Ribnikaru, prema nezvaničnim informacijama očekuje se da bude ispitana cijela porodica dječaka. Do sada, osim roditelja, ispitani su psiholog i pedagog škole, kao i dadilja koja je vodila računa o dječaku.
Između ostalog, očekuje se da bude saslušana i mlađa sestra (10) dječaka, koja bi mogla da otkrije neke od ključnih detalja koji bi objasnili dječakovo ponašanje, ali i motiv za ovaj krvavi pir.
Desetogodišnja djevojčica dijelila je sobu sa bratom, dok je on pravio spisak i “mete za odstrel”, ona je bila u istom domu. Djevojčica bi mogla da otkrije kako se dječak ponašao, šta je pričao, gledao, čitao, kao i radio uoči samog masakra.
POLICAJCI U ŠKOLAMA, AKCIJA PREDAJE ORUŽJA
Nakon mjesec od tragedije, dvije akcije su odmah započete – angažovani su policajci u svim školama, a pokrenuta je i akcija predaje nelegalnog oružja.
U svakoj školi je prisutan policajac, koji vodi računa o sigurnosti djece. Istovremeno, MUP je pokrenuo akciju dobrovoljne predaje oružja. Od 8. maja, pa sve do 8. juna svi građani koji posjeduju neregistrovano oružje treba da ga predaju u bilo kojoj policijskoj stanici u Srbiji. Građani mogu da predaju oružje i bez davanja ličnih podataka. Samo do polovine maja je predato više od 17.000 komada oružja.
POTRESNE RIJEČI RODITELJA STRADALE DJECE
I dok Srbija plače za deset tragično izgubljenih života, nameću se brojna pitanja,poput onog – “Šta dalje?”
Bol koju roditelji proživljavaju ne možemo ni da zamislimo, a riječi nekih od njih ostale su urezane u misli svih građana. Nina Kobiljski, majka jedne od djevojčica koja je ubijena, se obratila javnosti i postavila niz pitanja, pod naslovom “Poruka roditeljima neliječenog dječaka”.
– Misli koje će nas doživotno moriti su: Zašto mu niste pomogli?! Zašto ste ga obučavali u streljani i kod njega razvijali i gajili tako jezive vještine pucanja i ubijanja, dok smo mi našu djecu vodili na časove umjetnosti i sporta?! Ako niste bili svjesni svoje uloge u nezapamćenoj tragediji od 3. maja 2023. godine, onda biste se morali osvijestiti i shvatiti da se nažalost ovdje suočavamo sa tragedijom nakon tragedije koja poprima svjetske razmjere. Jasno nam je da javno mnijenje traži neki smisao – razlog sa ciljem da se ovakav zločin na neki način obrazloži i shvati kako je do njega došlo – navela je majka u svojoj objavi.
Ona je otkrila i neke od detalja o ponašanju dječaka, koje javnosti nisu bile poznate, a koje su ukazivale da je tom trinaestogodišnjaku bila potrebna pomoć.
Nakon toga, Slobodan Negić, otac djevojčice koja je ubijena, je gostovao u emisiji “Utisak nedelje”, a njegove rieči su slomile sve.
– Danas sam u očima ljudi vidio iskren strah za sve nas. Kada sam bio na sahrani svoje kćerke prilazilo mi je puno ljudi, za mnoge od njih uopšte nisam znao ko su. Njima je bilo teško da mi izjave saučešće, a i meni da ga primim sve dok u jednom trenutku nisam počeo da gledam u oči te ljude. Svakog gledajući u oči se zahvalim i blago naklonim. I onda su i ti ljudi počeli da se osjećaju nekako prihvaćenim, kao da se znamo od ranije – rekao je Negić i pozvao sve prisutne u studiju da se pogledaju jer su svima išle suze.
– Ovdje treba da naučimo veliku lekciju o tome da se radi o nama, o nama ljudima, o našim sudbinama. Moja sudbina je teška, ali ja ću je nositi i to baš onako kako me je Sofija, kako joj i ime kaže, mudro naučila tome – rekao je Negić.