Osvajanje tog grada značilo bi daljnje napredovanje ruskih snaga – recimo prema Kramatorsku.
- Oni bi tad kontrolirali važne ceste, odsjekli ukrajinske snage i jako im otežali odbranu – naglašava.
Osim toga, to bi oslabilo borbeni moral ukrajinskih trupa, a i kod zapadnih saveznika bi izazvalo sumnje u sposobnosti ukrajinske vojske, piše Deutsche Welle.
Na to ukazuje njemački penzionisani pukovnik Ralph Thiele, bivši saradnik u Private Officeu glavnog zapovjednika NATO-a.
- I ukrajinsku stranu se tu u biti prisiljava da pokaže uspjehe, čine to i zapadni partneri. Na neki način i u javnosti stalno mora biti objašnjavano zašto se daje ta velika podrška Ukrajini – naglašava ovaj vojni stručnjak.
Thiele objašnjava i psihološki čimbenik, koji je povezan s odbranom Bahmuta.
- Ljudi na neki način moraju biti motivirani da izdrže. To onda kao signal ide kroz cijelu Ukrajinu – i civilnom stanovništvu, ali i vojnicima na drugim mjestima – kaže Thiele i dodaje da se ne može opravdati velike napore koje obje strane čine, jedna da osvoji, druga da odbrani taj grad.
Mike Martin, naučnik s King’s Collegea u Londonu, kaže da Rusija tako odlučno nastoji zauzeti Bahmut jer to odgovara ratnom cilju koji je proglasio Putin “da oslobodi Donbas”.
- Ako se pogleda kako idu ceste i željezničke pruge, vidi se da zapadno od Bahmuta postoje još dva veća grada koji su još u Donbasu, to su Slovjansk i Kramatorsk. Da bi ih zauzeo, što je potrebno za ostvarenje njegovog strateškog cilja, on mora najprije zauzeti Bahmut – kaže ovaj stručnjak.
Ralph Thiele smatra da Ukrajinci imaju slabije šanse u borbi za Bahmut. Po njegovim navodima, ruska vojska je taj grad gotovo okružila.
- Postoji malo, četiri kilometra široko područje kojim se može proći za bijeg, pojačanje ili opskrbu. Ali četiri kilometra su ništa, a okolo su svuda Rusi, poput potkove oko grada, i pokušavaju spojiti ta dva kraja potkove – kaže Thiele.
Osim toga, Rusi imaju jače snage od Ukrajinaca oko Bahmuta.
- Ako se pogleda ukupno stanje, vidi se da ruska strana ima višestruko više svega, bilo oklopnih vozila, bilo tenkova, topova ili aviona – kaže ovaj stručnjak.
A Ukrajinci još moraju čekati na dopremu zapadne pomoći.
Što se tiče te pomoći, Thiele nije previše optimističan.
- Ako se pogleda da cijela Evropa u mjesec dana proizvede manje municije za Ukrajinu nego što Rusi ispale u jednom danu, onda se vidi kako teško će biti djelotvorno pružiti tu pomoć. I tema tenkova je izuzetno teška. U javnoj raspravi se uvijek govori: tenkovi da, ali ti tenkovi nekako moraju biti tamo dopremljeni. Oni moraju biti prevezeni, ali brojni mostovi ih ne bi izdržali. Teško je, dakle, dopremiti ih tamo. A ako se jedan tenk pokvari ili ga treba održavati, to se ne može obaviti na licu mjesta, nego ga se mora prevesti možda 900 kilometara nazad, u Poljsku ili Slovačku.
Markus Reisner, pukovnik austrijske savezne vojske, o daljnjem toku rata kaže:
- Uspjehom kod Bahmuta Rusima bi, istina, uspjelo na neki način osvojiti još jedan komad terena, ali to ne bi bio proboj u dubinu teritorija jer tamo slijedi sljedeća linija odbrane. Nakon uspjeha kod Harkiva i kod Hersona Ukrajina je odlučila relativno brzo pokrenuti treću ofanzivu – od Zaporižje u smjeru Melitopolja. Zbog pritiska kojem su izložene ukrajinske snage kod Bahmuta, Kijev je prisiljen tamo slati dodatne snage – kaže ovaj analitičar.
Po njegovim navodima, ukrajinska vojska sad priprema osam brigada koje traže prikladno mjesto za ofanzivu. To bi moglo biti područje sjeverno od Melitopolja. U slučaju uspjeha, ruske bi snage s Krima ili s područja Zaporižje i kod Hersona mogle biti odsječene od dostave pomoći preko Krimskog mosta.
- Tada bi Rusi imali sasvim druge brige, naime, opskrbu dijelova svojih trupa na tom području, a ne nastavak napada u Donbasu – smatra Reisner.
No još nije došlo vrijeme za ukrajinsku protuofanzivu, smatra Gustav Gressel, stručnjak za Rusiju i odbrambeni stručnjak u European Council on Foreign Relationsu.
- Ako se želi pokrenuti protuofanzivu, mora se dalje od prve linije i borbi okupiti i organizirati resurse za proboj. To bi u ovoj situaciji bilo rizično. I ako bi Ukrajina probila ruske linije i proširila područje pod svojom kontrolom, Rusi bi još uvijek imali jaku rezervu i velik broj trupa koje bi mogli ubaciti u bitku – objašnjava Gressel.
Rusi bi mogli Ukrajince napasti istovremeno s raznih strana.
- Ako pričekamo nekoliko mjeseci, dok ruski potencijal za ofanzive ne bude iscrpljen i Rusija počne trošiti svoje zalihe kako bi hranila aktualnu ofanzivu, onda bi ukrajinska vojska imala više manevarskog prostora da proširi svoju kontrolu čim probije rusku frontu. S istom količinom gubitaka i istim brojem upotrijebljenih vozila tako će se moći osloboditi više teritorija – kaže Gressel.
- Svi su zainteresirani da ovaj rat sad završi, i sve strane, naravno, sad stvaraju pritisak, prije svega na ukrajinsku stranu, a možda i na rusku preko Indije i Kine – kaže Ralph Thiele.
Izraz “pobijediti Rusiju” on smatra samo “jezičnom floskulom”. Naime, Rusija još raspolaže velikim potencijalom eskalacije – ne samo atomskim oružjem.
- U to pripada nadzvučno oružje, koje mi ne registriramo, ali koje Putinu omogućuje da stavi bombu na svaki radni stol na ovome svijetu, a protiv toga se ne možemo braniti – upozorava Thiele.
Po njegovom mišljenju, sad je zadaća Zapada spriječiti eskalaciju.
- Mi sad moramo vidjeti kako ga (Putina, op. ur.) možemo uvjeriti da se povuče, a to mogu učiniti oni koji ga podržavaju. To bi bila Kina ili Indija, Saudijska Arabija, Brazil i Južnoafrička Republika. To je velika kohorta i ona bi stvarno mogla napraviti pritisak na Rusiju.
A za Ukrajinu bi, kaže Thiele, svaki vojni uspjeh pomogao da ojača poziciju prije primirja.
Mike Martin o daljnjem toku rata kaže da bi nedostatak vojnika za Ukrajinu vjerovatno bio razlog da prestane pružati otpor.
- Mislim da će kraj ovog rata za Ukrajince biti ili kad pobijede ili kad ih Zapad prestane opskrbljivati oružjem.