Nakon što je na prvom suđenju nepravosnažno osuđen na osam godina maloljetničkog zatvora, u ponovljenom postupku dobio je sedam godina, a ovu kaznu je nedavno potvrdio i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske. U kaznu mu se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. decembra 2018. do 19. februara 2020. godine, a ujedno mu je određen i obavezni psihosocijalni tretman koji može trajati do isteka kazne.
- Viši kazneni sud Republike Hrvatske prihvatio je zaključak prvostepenog suda kojim je na osnovu sudsko-medicinskog vještačenja utvrđeno da je žrtva zbog svih zadobijenih povreda, kojih je bilo mnogo, trpjela posebno jake i dugotrajne fizički bolovi i patnje koje su prevazišle granice uobičajenih muka i patnji koje prate usmrćenje. Time je utvrđen objektivni element krivičnog djela teško ubistvo učinjeno na svirep način, kao i subjektivni element na osnovu obavljenog psihijatrijsko-psihološkog ispitivanja, prema kojem je maloljetnik bio svjestan da žrtvi nanosi bol ubadajući ga u glavu, vrat i ruke, a poslije većeg broja uboda mogao je da zna da bolovi traju već duže vrijeme i da oštećeni pati zbog toga – navodi sud u obrazloženju.
Viši sud daje za pravo i velikogoričkom sudu da je pravilno utvrđeno sprovedenim psihijatrijskim i psihološkim vještačenjem da je „maloljetnik, uprkos stanju u kome je bio u smanjenoj samokontroli prilikom izbijanja bijesa i tokom pražnjenja akumuliranog naboja, mogao je biti svjestan da se radi o postupcima koji kod žrtve izazivaju bol, a zaključak o trajanju bola potkrepljuje i broj uboda, ali to maloljetniku nije bilo važno zbog nedostatka empatije“.
U navedenom slučaju, s obzirom da je izvršilac teškog ubistva bio maloljetan, bila je moguća kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od šest mjeseci do 10 godina.
- Maloljetnik koji ranije nije pokazivao probleme u ponašanju ili se nedolično ponašao, u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio smanjeno uračunljiv zbog strukture ličnosti i kumulativnog emocionalnog stanja. Odrastao je u izuzetno rizičnim i nepovoljnim porodičnim okolnostima u kojima je postojao emocionalni, psihički, fizički i pedagoški oblik zanemarivanja i zlostavljanja od strane roditelja i vršnjaka. Istovremeno, maloljetnik je bio izložen ekstremnoj fokusiranosti oštećenog na njega, koji je tražio njihov zajednički sastanak, a inkriminisano ponašanje je usljed pražnjenja nagomilanog emotivnog naboja – navode i iz VKS.
Kao otežavajuće okolnosti sud je uzeo u obzir činjenicu da je mladi ubica žrtvi na svirep način nanio izuzetno veliki broj povreda koje prevazilaze uobičajeno ubistvo na okrutan način, pa se radi o krajnjoj bešćutnosti jer je žrtva bila nevažna i beznačajna, a žrtva je bio invalid, što je maloljetniku bilo poznato.
Za roditelje ubijenog srednjoškolca iz okoline Varaždina, koji je pohađao Edukativni centar „Vinko Bek” zbog oštećenja vida izazvanog tumorom na očnom nervu, nikakva kazna ne može biti utješna jer ništa ne može da vrati njihovo dijete. Roditelji preminulog su znali da njihov sin poznaje još jednog tinejdžera i da su „prijatelji“ na Facebooku, ali nisu znali da je tog kobnog dana otišao da ga posjeti sa ruksakom i laptopom, već im je rekao da je išao na kafu sa prijateljicomm i da neće biti dugo odsutan. Kada ga je otac tog dana odveo na stanicu autobusom, nije ni slutio da ga je posljednji put zagrlio.
- Ne znam šta da kažem, osim da sam bez riječi. Treba promijeniti zakone i pooštriti kazne, ali izgleda da nema volje za to. Sina nema već godinama, a bol je i dalje isti, vjerujte mi. Kažu da vremenom postaje sve bolje. Ovo nije tačno, ali ljudi se navikavaju na surova saznanja, a tuga utopljena u praznini samo raste. Imao je samo 17 godina… Imao je snove. Upisao je solo pjevanje, sanjao je da bude pjevač i da putuje po svijetu. On je sijao. Bio je osoba sa kojom punite baterije, osoba koja vas ispunjava radošću. Ništa nije isto bez njega – rekla je za “Jutarnji list” skrhana majka ubijenog 17-godišnjaka nakon prve nepravosnažne presude, u čiju je sobu, netaknutu od dana kada je posljednji put bio u njoj, ušla sa radošću.
Jer sin, iako sahranjen na groblju, živi sa njom u duši 24 sata punim plućima. Pritom ne prestaje da se pita zašto je uopšte morala da se desi takva tragedija.
- Prošao je hemoterapije u Klaićevoj. Nagledala sam se smrti na svakom uglu te bolnice. Djeca umiru, a on se skoro izvukao jer mu se tumor smanjio. Bili smo puni nade jer se zdravlje popravljalo i da će život krenuti svojim tokom. I onda umre od noža. Šest mjeseci nakon toga nisam oka sklopila. Ne mogu da vjerujem da neko nekoga može tako ubiti. Još uvijek čekamo da nam vrate djetetov laptop i mobilni telefon koji su izuzeti sa mjesta događaja – rekla je još tad majka ubijenog tinejdžera.
Strašni zločin, podsjetimo, dogodio se u selu u okolini Zagreba. O krvavom događaju dan nakon policijskog uviđaja selo je brujalo. Mještani su tada ispričali kako je prvi na poprište događaja stigao susjed, a izgled tijela ubijenog ni iskusnu policijsku ekipu za uviđaj i pristigli medicinski tim nije ostavilo ravnodušnima.