Tog dana ubica je bio rješen da presudi nekome, a sudbina je htjela da to bude mladić koga nikada u životu nije vidio već slučajno sreo rano ujutru.
Đurović je osuđen na 35 godina robije.
- Za ubicu mog sina smrtna kazna bi bila nagrada! Ovako neka 35 godina živi u četiri zida i nek gleda gdje mu dani i život prolazi. Mog Miloša ništa ne može vratiti. Život nam je stao prije četiri godine. Znate kako to sad izgleda. Ulicom ide čovjek bez srca i duše. Svaki dan odem na Milošev grob, zapalim svijeću, počistim ga, malo posjedim i vratim se kući – počinje svoju ispovijest za Telegraf Goran Mileusnić, otac ubijenog Miloša.
Nesretni otac ni nakon četiri godine ne zna zbog čega je njegov sin ubijen.
- Gledao sam tog Neđeljka na sudu. Nikakvu emociju nije pokazao ni trunku empatije. Uvijek sam se pitao šta taj mladić ima u grudima. Ni nakon ovih godina ne znam zašto mi je ubio dijete. Moj Miloš je bio mladić za primjer. Taj mrava ne bi zgazio….- nastavlja Goran.
Kako sam kaže život mora da ide dalje. U isti mah za njega je stao na dan kada je vidio mrtvog sina. Vrijeme prolazi, a kao da se sve jučer izdešavalo.
Tog 27. januara 2019. godine bio je kod kuće kada ga je prijatelj pozvao i rekao: “Jesi li čuo, Miloš ti je ubijen?!”
- Taj dan nikada neću zaboraviti. Poslije toga kreće borba na sudu koja pojačava sve te rane i produbljuje ih. Dvije i po godine trajalo je suđenje. Svaki odlazak na ročište bio je kao da mi ponovo ubijaju dijete – tvrdi Mileusnić.
- Na prvom ročištu sam prvi put vidio ubicu mog sina. Unio mi se u lice i rekao: “Šta je bilo!?” U tom momentu osjećao sam se kao da sam i ja bio mrtav. Nisam mogao da se pomjerim. Ljudi pomisle ubit ću ga, da imam nož isjekao bih ga… Ali to vam je takav gubitak snage, takva depresija da vam ne mogu opisati. A Neđeljko je bio bezosjećajan i ponašao se kao da se ništa nije dogodilo – dodaje Mileusnić.