To ipak nije bio dokaz njegove nevinosti, već dokaz toga da je zločin dobro isplanirao i organizovao i da je do prijave supruginog nestanka ostavio dovoljno vremena da se riješi tragova, smatra Sud, piše Blic.
Odbrana Zorana Marjanovića se, kao na najjači dokaz njegove nevinosti, pozivala upravo na to što na odjeći osuđenog nije bilo žrtvine krvi, koje bi, s obzirom na to kakav je način ubistvo izvršeno, moralo biti. Međutim, iskazi svjedoka i to što je Marjanović obukao uveče drugu jaknu postali su jedan od dokaza na osnovu kojih je proglašen krivim za ubistvo supruge.
Svjedoci su naveli da su u vrijeme ubistva na nasipu vidjeli muškarca i ženu, opisali su kako su bili obučeni i ti opisi se poklapaju sa onim što su Zoran Marjanović i Jelena tog dana imali na sebi. Međutim, dvije stvari nikada nisu pronađene – dukserica koju je Zoran tog dana nosio, kao ni jakna do koljena koju je, kako se tvrdi, Marjanović tog dana nosio.
- Svjedok je opisao da je muškarac imao maskirne pantalone sa zelenim i crnim šarama i crnu jaknu, dužine ispod struka i iznad kolena – pročitala je sudija Jelena Šklić obrazloženje presude Marjanoviću na 40 godina zatvora za teško ubistvo i objasnila:
Kada je Marjanović te noći prijavio nestanak svoje supruge Jelene, na nasip u Crvenki kad i policija stigli su i novinari. Fototoreporter Blica fotografisao je tada zabrinutog Marjanovića koji je na sebi, kako se vidi na fotografijama, imao maskirne pantalone, crnu majicu i kratku crnu jaknu.
Ovu jaknu policija je kasnije odnijela iz njegove kuće kako bi provjerila ima li na njoj nekih tragova krvi ili drugih koji bi ukazali na izvršenje zločina, međutim i sam Marjanović rekao je je to jakna koju mu je na nasip, kada je počela potraga, donio otac.
- Rekao je da mu je tu jaknu otac donio kada je krenuo u policijski stanicu – piše u obrazloženju presude.
Kako su prenijeli mediji, to je potvrdilo i svjedočenje Janine dadilje, Jelenine i Zoranove kćerke.
- Ona je navela da je Jelenin svekar nekoliko puta odlazio i dolazio s nasipa, gdje je nestanak prijavljen. Rekla je da zna da je poslije jednog povratka Vladimir rekao da je veoma hladno i da je uzeo jakne za Zorana, unuka Uroša i drugog sina Miloša – navodno je tokom suđenja ispričala dadilja Lenka.
Pitanje gdje je nestala jakna u kojoj je Marjanović bio kada je došao s Jelenom i ćerkicom na nasip do danas je ostalo bez odgovora. Kako je policija pretresala kuću Marjanovića i stvari odnela iz nje tek 12 dana kasnije, pretpostavlja se da je to bilo dovoljno vremena da se kontaminirani odjevne premet ukolni, ukoliko se to nije desilo ranije.
Sudija je na izricanju presude rekla da čvrsto uvjerenje o Zoranovoj krivici donijeto na osnovu dokaza.
- Zoran je ubio Jelenu. Izvršio je teško ubistvo, a ne savršen zločin – rekla je sudija u petak kada je saopštila presudu koju je Srbija čekala punih 6 godina.
Podsetimo, pjevačica Jelena Marjanović Krsmanović je brutalno ubijena 2. aprila 2016. godine na nasipu u naselju Crvenka u Borči, gde je sa suprugom Zoranom i kćerkom Janom došla kako bi trčala.
Policija je sutradan pronašla njen mobilni telefon, a onda i gumicu za kosu… Nedaleko odatle i od mesta gde ju je, kako je rekao, poslednji put suprug video dok je trčala, u kanalu je pronađeno i njeno telo zatrpano lišće. Utvrđeno je da je pretučena nasmrt, tako što ju je ubica udarao u potiljak metalnim predmetom.
Za ubicom se tragalo godinu i po dana, a onda je Zoran uhapšen u septembru 2017. godine i od tada je bio jedini osumnjičen za ovaj zločin. Tužilaštvo je prikupilo dokaze i podiglo je optužnicu protiv njega, a on je sve vrijeme negirao da je ubio suprugu.
Viši sud u Beogradu ga je proglasio krivim i petak 22. jula i osudio na 40 godina zatvora.
Sudija je navela da je utvrđeno da je Marjanović svoj mobilni telefon isključio prije nego što ju je ubio, a onda ga ponovo uključio u 17.04 kako bi prijavio njen nestanak. To je učinio kako mobilni operater ne bi mogao da locira signal njegovog telefona.
- Ubio je, pa je zvao, a telefon je namjerno isključio – rekla je sudija Škulić.
Mjesto na kom je po uključenju signal ponovo lociran, navela je sudija, nalazi se u blizini mjesta gdje je pronađeno Jelenino tijelo, a do kog Marjanović nije mogao da dođe brzinom i na način na koji je opisao, vodeći sa sobom dijete. Šta više, kako je sudsko veće procijenila, da bi za dato vrijeme došao do tamo, od mjesta gde su se on i Jelena rastali da bi ona trčala, bilo je potrebno da “leti”.
Da je ubio suprugu, sudsko veće je presudilo i na osnovu blata na njegovim pantalonama, kojeg nije bilo na odeći drugih koji su učestvovali u potrazi za pjevačicom toga dana, a koje je istog hemijsko-mineralnog sastava kao blato na mjestu u kanalu gde je telo pronađeno. Marjanović je u odbrani tvrdio da tog dana nije silazio u kanal, već da je to učinio tek sutradan. Sa druge strane, iste večeri su ga “Blicovi” reporteri usklikali sa blatnjavim nogavicama pantalone koje su kasnije vještačene.
Krv u kolima
U njegovom automobilu je, na naslonu zadnjeg sjedišta, pronađen i trag Jelenine. Odbrana je tvrdila da je krv tu dospjela kada se jelena nekoliko sedmica ranije povrijedila dok je menjala gumu na automobilu. Vještaci su, međutim, rekli da je rana na njenoj ruci bila oguljotila i da od takve rane nije mogao da nastane navedeni trag, već da se tu krv mogla prenijeti prskanjem sa rane ili prenosom sa oružja.
Janin opis nasipa
Jedan dio iskaza njihove kćerke Jane, također, je bio važan deo za sklapanje mozaika ovog zločina.
Djevojčica je rekla da mamu nije mogla da vidi kako trči, jer su joj pogled zaklanjali drveće i šuma. To se nije poklapalo sa onim što je Zoran tvrdio, jer se sa mjesta gdje je on navodio da su stajali ne vide šuma i drveće, ali je bilo u skladu sa tvrdnjom svjedoka, koji je naveo da je u kritično vrijeme na napisu video muškarca i ženu bez djeteta, i to na mjestu koje izgleda kao ono koje je djevojčica opisala.