Izjava Ane Brnabić da studenti kojima se ne sviđa Srbija mogu da idu u Hrvatsku ponovo je otvorila staru regionalnu polemiku: ko bolje živi — Hrvatska ili Srbija. Index.hr je zato uporedio ključne pokazatelje dvije zemlje, a brojke pokazuju da je Hrvatska ispred po BDP-u po stanovniku, kupovnoj moći, platama, životnom vijeku i mreži autocesta, dok Srbija ima niže cijene dijela osnovnih proizvoda i nižu inflaciju.
Brojke: Hrvatska skuplja od Srbije, ali i dalje znatno bogatija
Nedavna izjava predsjednice Skupštine Srbije Ane Brnabić ponovo je otvorila polemiku između Beograda i Zagreba — ovoga puta kroz brojke o ekonomiji, platama, cijenama i kvalitetu života.
Brnabić je, komentarišući studentske proteste protiv vlasti u Srbiji, poručila da “blokaderi” najveću podršku iz inostranstva imaju iz Zagreba, tvrdeći da je strateški interes Hrvatske da predsjednik Aleksandar Vučić ne bude na čelu Srbije. U istom nastupu poručila je studentima: “Ne sviđa vam se Srbija? Idite, evo, Hrvatska ima otvorena vrata.”
Hrvatski portal Index.hr je, kao nastavak te polemike, objavio uporednu analizu Hrvatske i Srbije kroz niz pokazatelja — od ukupnog BDP-a i plata, do cijena hrane, goriva, životnog vijeka i izgrađenih auto-puteva.
NASTAVAK TEKSTA ISPOD FACEBOOK OBJAVE
Prema podacima navedenim u ilustraciji, ukupni BDP Hrvatske u 2025. iznosio je 92,97 milijardi eura, dok je Srbija bila na 88,67 milijardi eura. Razlika nije velika kada se gleda ukupna ekonomska masa, ali postaje znatno izraženija kada se pređe na pokazatelje koji bolje mjere standard građana.
BDP po stanovniku u Hrvatskoj, prema istoj uporedbi, iznosi 23.986 eura, dok je u Srbiji 13.355 eura. Još jasnija razlika vidi se kod kupovne moći: Hrvatska je prikazana sa 51.590 dolara, a Srbija sa 32.720 dolara. Drugim riječima, iako je Srbija brojčano veća zemlja, hrvatski građanin u prosjeku raspolaže znatno većom ekonomskom vrijednošću po glavi stanovnika.
Slična razlika vidi se i kod zarada. Prosječna neto plata u Hrvatskoj prikazana je na nivou od 1.555 eura, naspram 1.040 eura u Srbiji. Medijalna plata — često realniji pokazatelj jer pokazuje sredinu raspodjele zarada — u Hrvatskoj je 1.317 eura, a u Srbiji 790 eura.
Srbija, međutim, u dijelu potrošačkih cijena stoji povoljnije. Prema Indexovoj ilustraciji, litar benzina u Srbiji košta 1,62 eura, a u Hrvatskoj 1,69 eura. Večera za dvoje u restoranu procijenjena je na 50 eura u Srbiji i 60 eura u Hrvatskoj, hljeb na 0,90 eura u Srbiji i 1,50 eura u Hrvatskoj, pileći file na 6,3 eura u Srbiji i 10,2 eura u Hrvatskoj, dok 12 jaja u Srbiji košta 2,41 euro, a u Hrvatskoj 3,57 eura.
To potvrđuje ono što se često vidi i u drugim regionalnim poređenjima: Hrvatska je skuplja ekonomija, ali sa osjetno većim platama i višim nivoom razvijenosti. Srbija je jeftinija za dio osnovnih troškova, ali niže cijene ne poništavaju razliku u prihodima.
Jedan od indikatora u kojem Srbija stoji bolje u ovoj uporedbi je inflacija — 3,3 odsto, naspram 5,8 odsto u Hrvatskoj. Ipak, inflacija je samo trenutni pokazatelj kretanja cijena, dok plate, BDP po stanovniku i kupovna moć bolje pokazuju dugoročniji nivo ekonomskog standarda.
Index je posebnu pažnju posvetio i tvrdnjama da je Srbija prestigla Hrvatsku po infrastrukturi. U njihovoj uporedbi Hrvatska ima 1.313 kilometara izgrađenih autocesta, dok Srbija ima oko 950 kilometara. U ranijem tekstu Index navodi da je Hrvatska glavni investicioni ciklus u autoceste završila ranije, dok je Srbija sada u fazi intenzivnije gradnje novih koridora.
Za crnogorsku javnost ova polemika je zanimljiva iz još jednog razloga: pokazuje koliko je opasno koristiti samo ukupni BDP kao dokaz ekonomskog uspjeha. Ukupna veličina ekonomije jeste važna, ali za život građana mnogo više znače BDP po stanovniku, realne plate, cijene, javna infrastruktura, kvalitet usluga i perspektiva rasta.
U tom smislu, poređenje Hrvatske i Srbije nije samo politička prepirka dvije regionalne metropole – to je i podsjetnik za sve ekonomije Zapadnog Balkana, uključujući Crnu Goru, da se pravi standard ne mjeri samo izjavama, milijardama i kilometrima, već time koliko građanima ostaje za život nakon osnovnih troškova — i koliko država može da im obezbijedi stabilan, uređen i predvidljiv ekonomski ambijent.
.fb-background-color {
background: #ffffff !important;
}
.fb_iframe_widget_fluid_desktop iframe {
width: 100% !important;
}