Zločinac Dario Kordić opet širi mržnju na mrežama

Nacional je protekle sedmice istražio profil Darija Kordića, osuđenika Haškog suda zbog masakra bošnjačkih civila u selu Ahmići, koji se na Facebooku predstavlja kao ‘političar’ i ‘general’, veliča propalu Herceg-Bosnu te širi mržnju prema migrantima i LGBT zajednici.

– Kad čovjek čuje ime Dario Kordić, riječ nestane jer je Djelo jače! Pridruži se stranici hercegbosanskog heroja, svoji u “uvodu” naslovnice profila koju krase dvije Kordićeve fotografije: veća, ratna, iz vremena najžešćih okršaja HVO-a i Armije BiH kada je počinjen masakr zbog kojeg je osuđen.

I manja, snimljena nakon što je 2014. prijevremeno pušten s odsluženja kazne na 25 godina zatvora na koju ga je osudio Haški sud, na toj fotografiji Kordić s trijumfalno uzdignutim rukama pozira pred hrvatskom zastavom. “15.000 fanova na službenoj Facebook stranici – Dario Kordić – hvala, prijatelji”, natpis je u zaglavlju pored Kordićeve ratne fotografije, stiliziran sjajnim zlatnim slovima.

Kordićeve objave na Facebooku mogu se grupirati u četiri najčešće tematske skupine: veličanje Herceg-Bosne, mržnja prema LGBT zajednici, strah od migranata i napadi na antifašističko nasljeđe u Hrvatskoj. Tako je Kordić 8. maja 2022. prenio tekst desničarskog portala Sloboda.hr s naslovom “Kako su antifašisti ‘oslobađali’ Zagreb i Zagrepčane od života i imovine”, uz komentar: “Živim ljudima vadili srce, jetre i maternice te ubijali siročad. Dijelite dalje‼

Nekoliko mjeseci kasnije, 4. februara 2023., Kordić je prenio objavu predsjednika zagrebačke podružnice Hrvatskih suverenista Frane Čirka, koji je LGBT aktiviste grafički i izrijekom usporedio s Orcima, nasilnim čudovištima iz filmske trilogije Petera Jacksona “Gospodar prstenova”, snimljene po znamenitom romanu britanskog pisca J. R. R. Tolkiena.

Kordić je, naime, prenio Čirkovu objavu u kojoj je taj političar radikalno desne parlamentarne stranke pored fotografije pankerice snimljene na Zagreb Prideu postavio fotografiju Orka i napisao ovu mrzilačku objavu: “Danas mi se učinilo da Netflix u centru Zagreba snima novu epizodu ‘Gospodara prstenova’, u kojoj LGBT orkovi prosvjeduju za svoja reproduktivna prava. No, čini se kako se ipak nije radilo o snimanju. U svakom slučaju, razliku između snimanja orkova i prosvjeda LGBT aktivista bilo je teško uočiti, pa su se mnogi poput mene zbunili. Uvjerite se i sami u to, pokušajte pronaći pet razlika između ove dvije fotografije.”

U maju prošle godine Kordić je prenio objavu Frane Čirka, koji je, pak, prenio jedan drugi post u kojemu se anonimna žena “zahvaljuje dečku koji je jučer oko 15 sati bio u autobusu 176 i priskočio u pomoć mojoj kćeri koju je” – tvrdi ne navodeći dokaze – “napao Nepalac”. Čirko je komentirao, a Kordić prenio: “Glavno da je nama Vlada RH omogućila neograničeni uvoz ovakvih dostavljača hrane, kako nam se wok i cheeseburger ne bi ohladili. Ovo su ionako nuspojave koje su sasvim normalne na civiliziranom Zapadu… Zabrana uvoza niskoobrazovane radne snage iz Afrike i Azije – odmah!”

Naročito je neugodno sugestivna Čirkova objava od 20. juna prošle godine, u kojoj je taj političar hrvatske parlamentarne stranke prenio kratki video, snimljen kamerom iznad vrata i vrlo vjerojatno namješten, u kojemu čovjek crne boje kože pokušava oteti bijelu djevojčicu. “Suživot sa stranim radnicima – uskoro i u vašoj ulici, a ne samo u Bordeauxu”, komentirao je Čirko ispod videa. “Vlada RH”, nastavio je, “vrijedi li uvoz stranih radnika (su)života u gradovima u kojima bi naša djeca trebala sa strahom izlaziti na ulicu, gledajući nalazi li se u blizini neki od ‘stranih radnika’, kao što je slučaj u ovome videu?”

zločinac dario kordić opet širi mržnju na mrežama

Kordić je prenio još nekoliko Čirkovih objava u kojima se ovaj ruga stranim radnicima u Hrvatskoj i pokušava ih prikazati kao opasne nasilnike. Posljednju je objavio 2. januara, prenoseći Čirkov video snimljen u novogodišnjoj noći na Trgu bana Jelačića. “Katastrofa”, čuje se kako kaže snimatelj dok kamerom registrira ljude tamnopute boje kože koji se vesele Novoj godini. U Čirkovu komentaru koji je prenio Kordić stoji ovako: “Prizori s dočeka Nove godine u Zagrebu najavili su što nas čeka u budućnosti. Dočeci novih godina, kao i čitava naša svakodnevica, ubrzo će početi izgledati poput onih u Njemačkoj i Francuskoj. To je neizbježno ako Hrvatska nastavi s ovom sumanutom politikom masovnog uvoza migranata, koji je nažalost puno brži i nekontroliraniji nego u državama zapadne Europe.”

Kordić ne prenosi samo statuse drugih autora, ponajviše one Hrvatskih suverenista. U junu prošle godine objavio je na Facebooku i autorski status, ilustriran svojom fotografijom sklopljenih ruku s krunicom, kako zaneseno i smjerno gleda u daljinu, prema nebu. “Kordića brani istina”, piše uz fotografiju, uz tekst izvjesnog fra Marija Knezovića, koji pokušava opravdati Kordićevu, kako je zove, “takozvanu izjavu” objavljenu deset dana ranije, 10. juna 2023., u kojoj je Kordić ustvrdio kako bi ponovio sve što je činio u ratu. Kordić je, podsjetimo, na nekom druženju izjavio ovako, a snimku je objavila televizija N1: “Pitao me prijatelj sa sjevera Hrvatske, naše, integralne, je li vrijedilo, je li vrijedilo zatvora, je li vrijedilo rata… Ja sam mu rekao: ‘Sve bih ponovio, ni sekunde ne bih zamijenio. Svaka je sekunda vrijedila!’”

Valja, dakle, ukratko podsjetiti što bi to Kordić ponovio i što je o Kordićevu djelovanju u ratu ustanovio Haški sud, koji je u više presuda, minuciozno i do preciznih detalja, istražio i rekonstruirao rat HVO-a i Armije BiH 1993. i 1994. u srednjoj Bosni. “Pretresno vijeće smatra da je Kordić, onda kad je učestvovao u napadima HVO-a, namjeravao počiniti zločine koji se s njima povezuju i da ih je i počinio. Njegova uloga političkog vođe i njegova odgovornost bila je da planira, potiče i naređuje zločine. (…) Stoga Pretresno vijeće smatra optuženog Darija Kordića krivim.” To je navod iz prvostupanjske presude koju je Raspravno vijeće Haškog suda izreklo 28. februara 2001. Tri godine kasnije Žalbeno vijeće potvrdit će presudu i Kordić će biti u zatvoru do 2014., kada je pušten na prijevremenu slobodu. “Za svoj udio u užasnim događanjima Kordić zaslužuje da bude odgovarajuće kažnjen”, naveli su suci u prvostupanjskoj presudi. “Činjenica da je bio političar nije bitna: njegova uloga je jednako neupitna kao i uloga onoga koji je povlačio obarač. Štoviše, činjenica da je bio vođa samo otežava njegova krivična djela”, naveli su, dodajući kako “Kordić nije iznio da postoje olakšavajuće okolnosti za ta krivična djela”, a “one doista i ne postoje.”

Kordić je bio optužen s Mariom Čerkezom, zapovjednikom Viteške brigade HVO-a koji je nepravomoćno osuđen na petnaest godina zatvora, ali mu je kazna u žalbenom postupku skraćena na šest godina. Iz zatvora je pušten 2004. Protiv Kordića i Čerkeza tužiteljstvo Haškog suda podnijelo je optužnicu 10. novembra 1995., istodobno kada i protiv Tihomira Blaškića, Zlatka Aleksovskog, Ivana Šantića i Pere Skopljaka. Optužnice protiv Šantića i Skopljaka su povučene, a Blaškiću i Aleksovskom suđenja su izdvojena. Kordić i Čerkez dobrovoljno su se predali 6. listopada 1997. Suđenje u Haagu počelo im je 12. aprila 1999., a završeno 15. decembra 2000: svjedočio je ukupno 241 svjedok i predano je 4665 dokaznih predmeta; transkript postupka sadrži više od 28 tisuća stranica, a prvostupanjska presuda duža je od tristo stranica.

Suci su zaključili kako je Kordić, “uz političku vlast u Srednjoj Bosni (kao vođa bosanskih Hrvata u Lašvanskoj dolini) imao i vojnu vlast”, koja se “nije zasnivala na formalnom činu nego na položaju koji je stekao zahvaljujući svojoj energiji, karakteru i odanosti hrvatskoj stvari”. Premda nije imao jasno mjesto u zapovjednom lancu HVO-a, Kordić se “sa žarom uključio u kampanju progona i bio od ključne važnosti, naročito u ofenzivama u Lašvanskoj dolini 1993, naređujući napad na Ahmiće i druga sela u travnju 1993.”

Presuda navodi primjere Kordićeva tog ratnog “žara”, koji je ispoljio vrlo rano: već dan nakon međunarodnog priznanja Hrvatske, 16. siječnja 1992., u zgradi općine u Busovači održana je proslava tog događaja na kojoj je Kordić izjavio kako je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna – osnovana 18. novembra 1991., na dan okupacije Vukovara – “hrvatsko tle i tako će da bude”.

U jednom intervjuu dva mjeseca kasnije, nekoliko mjeseci prije početka rata HVO-a i Armije BiH, Kordić je izjavio kako je “hrvatski narod dužan zaštititi minimalne prostore koji mu povijesno pripadaju u banovinskim granicama”. “Hrvatska zajednica obuhvata 30 općina povezanih prirodnim pravcem na području gdje je hrvatsko pučanstvo činilo i čini većinu. Ovo daje za pravo hrvatskom narodu da, štujući pravo muslimanskog, srpskog i pripadnika drugih naroda koji žive na ovom prostoru, uređuje odnose na zadovoljstvo svih”, kazao je Kordić.

U sljedećih nekoliko mjeseci HVO je preuzeo vlast u općinama srednje Bosne, i, prema presudi Haškog suda, “započeo progon” koji je “u svakoj od općina slijedio isti obrazac”, što dokazuje “da je HVO pokrenuo kampanju protiv bosanskih Muslimana u tim općinama”. Ali kada je ta kampanja 16. aprila1993. rezultirala masakrom 116 bošnjačkih civila i razaranjem sela Ahmići nedaleko od Viteza, Kordić je, kako se navodi u presudi Haškog suda, istražitelju Centra Ujedinjenih naroda za ljudska prava Payamu Akhavanu izjavio ovako: “HVO nema udjela u masakru u Ahmićima. Za pokolj su krivi ili bosanski Srbi ili sami Muslimani, pa nema potrebe za bilo kakvom istragom. Moji ljudi, kao dobri kršćani, nikada ne bi počinili takva djela.”

Dario Kordić, koji je pušten iz zatvora 2014., na pitanje je li vrijedilo biti osuđen zbog ratnog zločina na 25 godina, odgovorio je: ‘Sve bih ponovio, ni sekunde ne bih zamijenio. Svaka je sekunda vrijedila!’

Žalbeno vijeće Haškog suda, koje je presudu Kordiću učinilo pravomoćnom, ovako je argumentiralo svoje zaključke: “Žalbeno vijeće smatra da je nakon sastanka političara na kojem je Kordić bio prisutan, 15. travnja 1993., postojao opći plan da se protjeraju civili Muslimani i unište kuće civila. Kordić je kao visoki regionalni političar sudjelovao u planiranju vojne operacije i napada na Ahmiće, čiji je cilj bio ‘čišćenje’ ovih područja od Muslimana. Žalbeno vijeće smatra da je taj opći plan obuhvaćao cijelu Lašvansku dolinu i da su zločini o kojima se izričito raspravljalo bili ubojstva vojno sposobnih muškaraca, protjerivanje civila i razaranje kuća. Za ta krivična djela Kordić je imao direktnu namjeru.

Kordić je odobrio opći plan a pri tome je znao da će krivična djela biti počinjena i bio svjestan velike vjerojatnosti da bi i druga krivična djela kao što su pljačka i protupravno zatvaranje civila mogla biti počinjena u izvršenju ovog općeg plana. Planiranje uz ovakvu spoznaju mora se smatrati prihvaćanjem ovih zločina.”

Dario Kordić pušten je iz zatvora 6. juna 2014., nakon što je odslužio dvije trećine zatvorske kazne. “Ovo je pobjeda cijelog hrvatskog naroda iz Hrvatske, BiH, Herceg Bosne i iseljeništva. Svi smo danas jedno srce, srce hrvatsko”, izjavio je sletjevši u zagrebačku zračnu luku pred nekoliko stotina okupljenih obožavatelja koji su mu skandirali, a među njima i sisački biskup Vlado Košić. Koji dan kasnije, u Busovači u srednjoj Bosni, gdje su u ratu počinjeni zločini nad Bošnjacima za koje je, među ostalim, osuđen i Kordić, slavljena je misa zahvalnica u čast Kordićeva povratka.

Prema izvještajima medija, “crkva svetog Ante bila je pretijesna za sve koji su željeli slaviti s Kordićem i njegovom obitelji”, a u prvim redovima sjedili su čelnici HDZ-a BiH Dragan Čović i Borjana Krišto, današnja predsjedateljica Vijeća ministara BiH. Od trenutka kad je sletio u Zagreb, Kordića je prigrlila Katolička Crkva, a s godinama je magistrirao teologiju i više puta skandalizirao demokratsku javnost održavajući javna predavanja u organizaciji Crkve.

U aprilu 2021. godine, primjerice, studentski pastoral Katoličke Crkve u Hrvatskoj Kordiću je organizirao predavanje u Studentskom domu Stjepana Radića u Zagrebu, u kojemu je ratni zločinac i neokajani obraćenik studentima pripovijedao kako je “susreo boga koji ga je promijenio”. A kako ga je to promijenio, najbolje se razabire iz objava na Facebooku koje smo opisali na početku ovoga teksta, piše Nacional.hr.

 

 

(24sata.info)

24sata.info

drugi upravo čitaju