Najvažnije je kroz život prolaziti uspravno. Svoje sitne niti kojima je protkan njegov život ispričao je general Fikret Muslimović u emisiji ‘Svakodnevnica’ Hayat TV.
Od rođenja su mu se događale neke stvari, kako kaže, koje su ostavile dubok trag. Kada je imao godinu njegovi roditelji su se razveli.
- Otac je ostavio majku. Majka je kada sam imao godinu uzela mene u naručje i odvela svom ocu. To je bila mnogočlana porodica. Nije prošlo ni godinu, moja mama se udala u blizini. Bio sam i sa djedom i nanom. Bio sam pun njihove ljubavi. Toga mi nije nedostajalo. Mama je bila u tom ambijentu koji je bio pozitivan. Bili su naklonjeni islamu. Otac je bio komunista. Nikada nisam razmišljao o tome, o tim razlozima zbog čega su se razveli. Znam da je bio dobar čovjek. Sve vrijeme je nastojao da dođe do mene, da ja budem kod njega. To je bila izuzetna upornost. On je došao i tražio me. Uzeo je mene da me ponese, ali moja nana me nije dala. Neka vrsta otimanja za mene – počinje priču Muslimović.
Išao je na Vojnu akademiju u Beogradu. Govori da je teško podnio prvo polugodište te da se nije mogao adaptirati.
- Noćima sam razmišljao kako da napustim Vojnu akademiju. Bila je tu velika prepreka. Ako se ja vratim u svoje selo gdje su me svi ispratili, svima je bilo drago, svi će reći nije izdržao, nije mogao. Odlučio sam da ne razmišljam više o tome. Počeo sam da učim. Nije bilo nikoga ko je više učio od mene. Radio sam više od svih ostalih. Imao sam zapažen rezultat. Veliki broj njih je napustio. Bilo je onih koji su padali. Bila je stroga nastava – kazao je Muslimović.
Osvrnuo se i na to šta se dešavalo nakon Vojne akademije. Muslimović govori da je bio na službi u Doboju, te da je tu stekao vrlo važna iskustva u komandovanju. Puno je radio. Kako kaže bilo mu je zanimljivo raditi sa ljudima.
- Strogi su kriteriji bili. Rečeno nam je kada se izvrši izbor da će biti u Titovoj pratnji, a jedan će biti u službi bezbjednosti. Kada sam primljen u službu bezbjednosti postao sam član štaba koji je imao zadaću da problematiku sigurnosti integrira u ostale strane vojne organizacije. Svojim očima sam gledao toliko oneljuđeno ponašanje ljudi u JNA. To je bilo užas. Shvatio sam da ukoliko ostanem tu da nemam šanse da ostanem insan. To je bila bitka sa sobom u želji da ostanem insan. Kada sam napustio akademiju vratio sam se u Sarajevo. Dosta njih je podržavalo moj postupak, ali nisu smjeli sa mnom komunicirati. Smatrali su me izdajnikom. Meni je tada najteže bilo za djecu koja su trpjela tu jednu vrstu izolacije. Znao sam zaplakati – govori Muslimović.
Govorio je i o tome kako iz današnje perspektive posmatra period agresije na Bosnu i Hercegovinu. Smatra da je učinjena velika nepravda prema BiH, pa i drugim narodima u okviru Jugoslavije.
- Učinjena je ogromna greška jer nisu prihvaćeni predsjednikovi prijedlozi. S obzirom na ono što se sve kasnije saznalo to nije ni bilo moguće. Već je bila donesena presuda Jugoslaviji i bošnjačkom narodu. Mislili su da će BiH ćutke pasti, da će se brzo savladati. Njihova procjena bila je loša oko te spremnosti građana BiH da se brzo organiziraju i da ta organizacija bude efikasna. Imali su snažnu želju da unište BiH, nisu uvažavali da će doći do organizacije sistema odbrane. Ponosim se tim što sa bio na najvišem vojnom nivou, gdje sam mogao da utječem na ubrzano organiziranje Armije. Utjecao sam na unutrašnju zaštitu Armije. Imali smo napade na našu Armiju, na naš sistem odbrane iznutra. Osjećam se ponosnim. Predsjednikova harizma, njegov smisao i odgovornost je bila od ogromnog strateškog značaja. Ponosan sam što sam bio uz svoj narod onda kad je bilo najteže – rekao je Muslimović.
Sve propuštene emisije pronađite i u našoj videoteci Hayat PLAY.
Cijeli razgovor pogledajte i na OVOM LINKU.
(A.H.)
