U pograničnom pojasu građani po ulje, šećer i hljeb odlaze u Srbiju, gdje su cijene znatno niže.
Dok su do prije svega nekoliko mjeseci parkinzi tržnih centara u Bijeljini bili puni automobila sa registarskim oznakama iz susjedne Srbije jer su građani dolazili ovdje da kupuju osnovne životne namirnice, situacija je sada potpuno suprotna. Veliki broj građana naše zemlje iz pograničnih područja odlazi u Srbiju kako bi nabavio osnovne životne namirnice.
Zbog razlike u cijeni koja za neke proizvode iznosi i više od dvije konvertibilne marke, kupovina preko Drine sve je zastupljenijа. То је posebno izraženo u Zvorniku, gdje su najbliže prodavnice u Srbiji udaljene svega nekoliko stotina metara.
Brane Mihajlović, predsjednik Udruženja penzionera u Zvorniku priča:
- Dvjesto metara prekorače most i gotovo, odmah su marketi preko mosta i to je to, to je masovno, prehrambeni, mliječni proizvodi, ulje, šećer i tako.
U Bijeljini je situacija nešto drugačija. Iako su namirnice jeftinije u Srbiji, velike planske nabavke nisu toliko zastupljene.
Jovan Vasilić, predsjednik Udruženja potrošača “Zvono” iz Bijeljine kaže da ima kupovina, ali ljudi to kupuju usput, ako se nađete tamo, pa da nešto i pazarite.
- Šećer je osamdeset dinara, marka i po, malo manje. Što se tiče ulja, tamo se može kupiti dvije litre, cijena je prevedeno u marke oko tri i po, tri i šezdeset – kaže za BHRT.
Ipak, s obzirom na kontinuirana poskupljenja, građani pronalaze različite metode uštede novca.
Helena Stojić, ekološki aktivista, kaže da se ne isplati takva kupovina.
- Ako uzmemo cijenu goriva, ne isplati se ići radi manjih količina hrane u Srbiju kupovati, nego jednostavno ako ste u prilici, zašto ne. Te nabavke bi trebalo svesti na, ne minimum, nego da se svakodnevno vrši nabavka osnovnih stvari i u manjim količinama.
U Ministarstvu poljoprivrede Srbije istakli su da je tržište u toj zemlji slobodno, da ograničenja u kupovini nema, ali apeluju na građane da u kupovini budu umjereni.
