ZABORAVLJENI RATOVI Sijamić: Jemen – sukob u kome nema pobjednika, ali u kome ima poraženih!

Piše: Armin Sijamić


Prema dostupnim podacima trenutno se u svijetu vodi preko stotinu oružanih konflikata. Neki od njih su manjeg obima i inteziteta, a neki se vode sa ogromnom žestinom, na ogromnom prostoru i gdje se broj ubijenih ljudi mjeri u stotinama hiljada. Neki traju svega nekoliko mjeseci, a neki decenijama i još uvijek nisu blizu svome kraju. Međutim, samo neki ratovi dobiju pažnju međunarodne javnosti. Ovi drugi, koji se najčešće vode u Africi i Aziji, često nisu ni vijest u najvećem broju medija. Zato su neki od njih, od strane različitih autora, opisani kao „zaboravljeni ratovi“. Na ovome mjestu, petkom, bavićemo se nekim od tih oružanih sukoba i u kratkim crtama predstaviti šta žele zaraćene strane i u kojoj mjeri velike svjetske sile stoje iza njih. Danas ćemo se osvrnuti na rat u Jemenu.

Jemenski rat ulazi u svoju devetu godinu, proizvodeći jednu od najvećih humanitarnih katastrofa u novijoj historiji svijeta. Podatak da je u toj zemlji preko 85 hiljada djece umrlo od gladi govori o razmjerama sukoba, ali i o odnosu svijeta prema njemu. Ta najsiromašnija država arapskog svijeta mjesto je sukoba domaćih jemenskih snaga, ali i regionalnih sila koje protiv naroda te zemlje koriste najsavremenije oružje kupljeno na Zapadu. Upravo to oružje, koje Zapad isporučuje Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, gotovo su jedini razlog zašto se rat u Jemenu spominje na Zapadu. Vlade koje isporučuju to oružje rijetki kritičari podsjete gdje se koristi i s kojom svrhom.

U svim drugim, često površnim, interpretacijama to je rat domaćih snaga iza kojih stoje Iran i Saudijska Arabija. Međutim, stvari su komplikovanije nego li se to čini na prvi pogled. Pored te dvije regionalne sile u Jemenu svoje favorite ima i UAE, a na terenu djeluje i ISIL i Al-Qaida protiv koji se bore Sjedinjene Američke Države, koristeći dronove za likvidacije njihovih istaknutih članova. ISIL i Al-Qaida, iako su manje aktivni od drugih aktera u sukobu, za suštinske neprijatelje imaju sve ostale zaraćene strane.

Da stvar bude još komplikovanija, Saudijska Arabija je okupila koaliciju država koje bi se trebale boriti protiv jemenskih Husa iza kojih stoji Iran. Član te koalicije je i Egipat koji u Siriji, ako već mora birati stranu, bira centralnu vlast u Damasku koju podržava Iran. Pored svih pomenutih država i pokreta, na jugu zemlje djelovale su i plaćeničke grupe sastavljene od boraca iz čitavog svijeta, koje su se također borile protiv Husa, ali ne i za Saudijsku Arabiju. Pripadnici tih grupa bliži su pozicijama UAE koji nastupa u Jemenu kao rival Saudijskoj Arabiji.

Kako je sve počelo?

Sukobi u ovoj zemlji traju decenijama, pa su neko vrijeme postojale dvije države (Arapska Republika Jemen i Demokratska Narodna Republika Jemen) na prostoru današnjeg Jemena koji kao takav postoji od 1990. godine. Kolokvijalno nazivane kao Južni i Sjeverni Jemen te države su bili ideološki neprijatelji na osnovama hladnoratovske podjele svijeta. Nestanak komunističkog bloka bio je bitan razlog ujedinjena dvije države, ali su podjele u državi ostale. Te podjele nisu samo ekonomske i kulturne prirode, već i religijske, odnosno postoji podjela na šiite i sunite. To je jedan od uzroka početka novog kruga nasilja 2014. godine, ali ne i jedini. Šiitskim snagama naroda Husi, poznati i pod imenom pokret Ansar Allah, pridružile su se i neke frakcije vojske sastavljene od onih koji nisu pripadnici tog ogranka islama, a suniti se također međusobno sukobljavaju.

Ako se vratimo u godine početka „Arapskog proljeća“, Jemenom već dvanaest godina upravlja bivši predsjednik Sjevernog Jemena Ali Abdulah Saleh, koji odstupa sa vlasti pod pritiskom javnosti koja je tražila bolje životne uslove i imala slične zahtjeve kao demonstranti u ostalim državama gdje je pomenuta pobuna trajala. Njegovim odlaskom sa vlasti početkom 2012. godine na predsjedničku poziciju, nakon izbora koje su bojkotovali Husi, dolazi njegov potpredsjednik Abdrabbuh Mansur Hadi, koji će na koncu pobjeći u Saudijsku Arabiju, prethodno boraveći u jemenskom gradu Adenu.

Husi su 2014. godine zauzeli glavni grad Sanu, što je de facto značilo da je Jemen opet prepolovljen na dva dijela. Huse je podržao i bivši predsjednik Saleh i neke jemenske vojne i plemenske strukture koje im u religijskom smislu ne pripadaju. Ipak, Hadi je taj koji je zadržao međunarodno priznanje kao legalni predsjednik, a Huse se, uglavnom, definiše kao pobunjenike.

To je bio okidač za masovan rat u koji se uključila Saudijska Arabija 2015. godine s ciljem da Hadija vrati na vlast i da ne dozvoli snagama koje podržava Iran da ovladaju susjednom zemljom. Nakon toga osnovana je i pomenuta koalicija država, a u Jemen su došli i pripadnici ISIL-a koji su tamo zatekli Al-Qaidu s kojom su se sukobili u Siriji i kasnije Afganistanu. Al-Qaida i danas kontroliše veliku teritoriju u Jemenu.

Porazan rezultat

Nakon godina ratovanja stvari na terenu nisu se puno mijenjale. Husi su bili uspješniji u bitkama na kopnu, ali Hadijeve snage su imale podršku arapskih država i držale su određene pozicije širom zemlje. Saudijska Arabija je udarila na Huse svim raspoloživim sredstvima, najmodernijom opremom sa Zapada, ali nije uspjela da ih pokori i privede pregovarčkom stolu na kome će oni diktirati pravila. Nakon početnog šoka zbog napada iz Rijada, Husi počinju gađati i saudijske gradove, pogađajući aerodrome, naftnu infrastrukturu i vojne baze raketama za koje se vjeruje da su napravljenje uz pomoć Irana. Udari svih snaga na kopnu, zajedno sa onim iz zraka, Jemen su dodatno uništili, ali ne i Huse koji kao gerila u manjim grupama napadaju protivnike, čak i na teritoriji Saudijske Arabije. 

Razmjere uništenja te zemlja opisuju i podaci Ujedinjenih nacija koji kažu da je ubijeno oko 370 hiljada ljudi, 80 posto populacije zavisi od humanitarne pomoći, 16 miliona ljudi trpi glad, oko 2,3 miliona djece pati od gladi i neuhranjenosti, zemljom se šire kolera, denga groznica i koronavirus, a četiri miliona ljudi je raseljeno. Povrh toga, odluka bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa da Ansar Allah proglasi za terorističku organizaciju dovelo je do toga da potrebna humanitarna i medicinska pomoć u najveći dio zemlje nije mogla biti isporučena, jer saradnjom sa Husima svaka organizacija bi došla pod udar američkih sankcija, a pomorska i zračna blokada zemlje od strane koalicije okupljene oko Rijada je zemlju izolovala. Dolaskom Josepha Bidena u Bijelu kuću Trumpova odluka je poništena i stvoreni su uslovi za veću humanitarnu pomoć Jemenu.

Da li ima kraja razaranju?

Protekle godine u Jemenu su u nekoliko navrata uspostavljana primirja, pa je čak proradio i civilni avionski soabraćaj. Kratki periodi mira u toj zemlji, ipak nisu okončali ovaj rat. A razlog zašto je to tako, treba tražiti u geografskom položaju Jemena. Ta zemlja je smještena na jugu Arapskog poluotoka, sa Adenskim zaljevom kao kapijom ka Crvenom moru i Sueckom kanalu te dalje ka Mediteranu. Prolaz Bab al-Mandab Jemen dijeli od Afrike i kroz njegovih tridesetak kilometara širine prolaze brodovi na putu od Mediterana do Indijskog okeana. To ga čini jednim od najprometnijih i najvažnijih plovnih puteva na planeti. Pored toga, Jemen ima nalazišta nafte i gasa. Zato nije iznenađenje da regionalne sile žele kontrolu nad Jemenom i da niko ne želi da prizna poraz.

Dolazak Bidena na vlast probudio je nadu da će se rat okončati. Navodno su saudijskom rukovodstvu američke diplomate predlagale još i ranije da se povuku uz „častan poraz“, jer rat protiv Husa na ovaj način nije moguće dobiti. Međutim, Saudijska Arabija ne može da prihvati da će na njenoj susjednoj granici preovladati snage bliske Iranu.

To bi praktično značilo da se proiranske snage nalaze gotovo svuda okolo Kraljevine, a država bi doživjela poraz na vojnom i političkom planu. Kontrola nad važnim pomorskim putem od strane Irana plaši i mnoge druge, što je dodatni razlog koji otežava uspostavu miru. Sa druge strane, svima je jasno da Husi nemaju snage da čitav Jemen stave pod svoju kontrolu.

Dok do političkog dogovora ne dođe, ako već nije moguće rat okončati porazom jedne od strana, narod Jemena će se suočavati sa ogromnim problemima u zemlji koja bi zbog svog geografskog položaja mogla imati drugačiju historiju.

Činjenica da djeca umiru od gladi nije dovoljna da pokrene međunarodnu zajednicu i Ujedinjene nacije da zaustave ovaj rat, bolni je podsjetnik na stanje u svijetu i na lažnu brigu za neke druge zemlje i druge narode širom svijeta. Uz obale Jemena prolaze hiljade brodova koji prevoze puno više od onoga što tamošnjem narodu treba, ali se u toj zemlji ne zaustavljaju. Šta li o takvom svijetu misle ljudi iz Jemena koji svakodnevno pokušavaju da se prehrane?

 

nap.ba

drugi upravo čitaju