WASHINGTON NE MARI ZA BALKAN Daniel Serwer upozorava: Region ima dobar razlog da strahuje od nestabilnosti

(Patria) – Profesor na Univerzitetu "Johns Hopkins" Daniel Serwer govorio je jučer na panelu Alijanse SAD – Evropa o uticaju ruske invazije na Ukrajinu na Zapadni Balkan.

– Ruska vojna agresija u Ukrajini ima pandan na Balkanu. Tamo se agresija odvija kroz hibridni rat usmjeren iz Srbije, uglavnom protiv Kosova, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Makedonije.

Milijarde dolara investicija

Ako Rusija uspije da osvoji teritoriju u Ukrajini, treba očekivati daleko agresivnije napore na Balkanu. Ako Rusija ne uspije u Ukrajini, propast će i na Balkanu – ocjenjuje američki profesor.

Zašto je onda, pita Serwer, State Department bio tako blag prema Srbiji, glavnom agentu Rusije na Balkanu?

– SAD su dozvolile da milijarde dolara investicija razvojne banke odu u Beograd. Pentagon pokušava da oživi vojnu saradnju sa srpskom vojskom.

State Department je podržao neproduktivne i neopravdane odluke visokog predstavnika u BiH koje su favorizovale hrvatske ekstremiste i sankcionisane Srbe.

Američki zvaničnici su se sprijateljili i ohrabrivali prorusku vladu u Crnoj Gori. Oni su insistirali na ranom formiranju Zajednice opština sa srpskom većinom na Kosovu, prijedlogu koji bi mogao da oslabi još mladu kosovsku državu – govori Serwer.

Ove poteze, ocjenjuje, bolje je smatrati dijelom duge historije izlaska na lakši put na Balkanu.

– Koliko god da je bio težak, Dejtonski sporazum se Washingtonu 1995. činio lakšim od poraza Rs. Nakon što je Milošević pao na izborima u Srbiji 2000. godine, Amerikanci su brzo dali nedvosmislenu podršku njegovim nasljednicima.

Oni su prekinuli finansiranje pokreta Otpora koji je namjeravao da budno prati proces demokratizacije. Senator Biden je na saslušanju nekoliko godina kasnije tvrdio da bi bilo bolje da se Srbija uvuče u proces pridruživanja EU, nego da se insistira da dobije kandidaturu po meritumu – kaže Serwer.

Odgovor Srbije

Vlada Srbije iskoristila je tu podršku da odbaci Ahtisaarijev plan za nezavisnost Kosova. Umjesto toga, uspostavila je Srbiju kao vojno "neutralnu" zemlju.

– Beograd se naoružao koliko je mogao, uglavnom uz rusku pomoć. Kada su razočaravajuće, ali relativno liberalne "demokrate" u Srbiji izgubile na izborima 2012. godine, Washington je stao iza njihovih nacionalističkih nasljednika.

Mnogi su mislili da bi mogli da riješe pitanje Kosova potezom "Nixon u Kinu". Predsjednici Nikolić, a potom i Vučić su to odbili.

Podružnici predsjednika Vučića sada otvoreno govore o "srpskom svetu". To je analogno "ruskom svetu" Vladimira Putina i sinonim Velike Srbije. Samo je pitanje vremena kada će Srbija odustati od francusko-njemačkog sporazuma koji je Vučić odbio da potpiše prošlog mjeseca – navodi Serwer.

Prema njegovim riječima, Wašington, međutim, nije reagovao i bio je neefikasan.

– Vučićeva nespremnost da potpiše, demonstracija sile Rs na "dan državnosti", prijetnje Beograda vojnom akcijom na Kosovu, odluka OHR-a da promijeni način brojanja glasova dan poslije izbora, kompromitovanje NATO tajni od strane crnogorskih proruskih vlada, kontrola štampe, uznemiravanje liberalnih demokrata i korupcija u Srbiji – nijedan od ovih događaja nije izazvao efikasan odgovor Washingtona – poručio je Serwer.

Region je previše komplikovan

Objašnjenje je mnogo manje od poučnog. Washington ne mari za Balkan. Region je previše komplikovan, suviše periferan, previše otežavajući.

Dakle, delegira hegemoniju u "ključno stanje". U State Departmentu smatraju da je to Srbija, koja je geografski veća od susjeda, malo bolja ekonomski i daleko konsolidovanija država od ostalih bivših jugoslovenskih republika.

Ako delegirate ključnu državu da kontroliše region, morate da trpite većinu njenog ponašanja, kako u regionu, tako i kod kuće.

Ako centralna država pored toga održava dobre odnose s vašim protivnicima, plašit ćete se naginjanja tom pravcu. Otuda i nevoljnost američke Vlade da prozove Beograd, čak i kada je na strani Moskve i Pekinga u vanjskoj politici i kad neumoljivo klizi ka autokratiji kod kuće.

Ovo je tužan komentar, ne samo o američkoj diplomatiji. To nažalost daje prednost ruskom zastupniku u odnosu na države koje zaista teže da se pridruže Zapadu.

To je ružno. Ali to je također tužno za region, koji ima dobar razlog da strahuje od nestabilnosti. Bosna, Kosovo i Crna Gora suočene su sa prijetnjama po svoj suverenitet i teritorijalni integritet kao rezultat američkog tretmana Srbije kao ključne države na Balkanu.

Ali, tužno je i za Srbiju, koja više ne ispunjava kopenhagenske demokratske kriterijume za članstvo u EU. Vučić može u zemlji da radi šta hoće, bez brige o ograničenjima njegove moći.

I tužno je za Kijev, koji treba da brine da šta god se Amerikanci dogovore na Balkanu mogu da kopiraju u Ukrajini. Šta kažete na Asocijaciju opština sa ruskom većinom u Donbasu? Ukratko: Lakši put vodi u neuspjeh – rekao je Serwer, prenosi Portal Analitika.

nap.ba

drugi upravo čitaju