Test: DS4 1.2 PureTech Trocadero

Naziv DS (kratica za Different Spirit) ima svoje korijene i u Citroenovoj historiji: bila je to 1960-ih ekstravagantna limuzina, poznata i kao „Žaba“. I Charles de Gaulle se obožavao njome voziti. DS je tako 2014. zaslužio dobiti vlastiti logo i status zasebnog premium brenda unutar tadašnjeg koncerna PSA, današnjeg Stellantis.

Novi DS 4 stvarno jest poseban. Sprijeda je dozirana agresivnost nametnuta prvenstveno kljovastim dvoredom velikih dnevnih LED svjetala, ali i glavnim LED Matrix Vision svjetlima, sve skupa sa 158 dioda te šiljastim branikom gotovo ništa na ovom autu nema prizvuk konfekcije, a među ekstra detaljima ističu se elegantne kromirane kvake, koje kada nisu u funkciji spavaju u kućištima unutar vrata, kao u pojedinim modelima visoke klase.

Može se i tako reći. Dužina od 4,4 metra savršeno se uklapa u okvire premium kompaktne klase: DS je od A-klase kraći 5 centimetara, od A3 je duži 6 centimetara. Povuče li se paralela s klasičnim modelima koncerna Stellantis (C4, 308, Astra…), s kojima dijeli modularnu platformu EMP2, od svih je za par centimetara duži, što donosi benefite prvenstveno u najvećem prtljažniku, zapremine 430 litara.

Čitav interijer na prvu djeluje kao luksuzni bunker, u kojemu je digitalni hi-tech aspekt značajno prisutan, ali nije napadan. Kombinirani digitalni instrumenti izvor su svih primarnih i sekundarnih informacija, iako se treba naviknuti da je ekran veličine 7” manji od standarda na koje smo navikli, pa u nekim temama ponekad ima malo gužve. Period navikavanja traži i minijaturna digitalna skala okretomjera, a u nekim segmentima prilagodbu traži i logika tema u sklopu centralnog info i multimedijskog zaslona, veličine solidnih 10”.

Touchpad na središnjem grebenu je zgodan gadget za vidjeti, ali funkcionalno gledano zapravo je suvišan. Materijali, naročito kožni, vrlo su ugodni, ostavljaju dojam finoće i skupocjenosti, a završna izrada s precizno izvedenim spojevima i primarne plastične površine prikladni premium ambicijama.

Maštovit dizajn pojedinih detalja potvrđuje francuski smisao za posebnost: motor se pali tipkom u obliku dijamanta nasred središnje konzole, slični su i usmjerivači puhanja zraka, prekidači na vratima i izbornik profila rada pogonskog sustava. Pažnju plijeni i krokodilska struktura kožnih obloga sjedala, a elegantno je izveden i širok središnji greben koji prednja sjedala dijeli u dva udobna separea, s ručicom automatskog mjenjača u formi kromiranog mini klizača.

Dizanje prednje haube podržane dvama hidrauličkim podizačima otkriva, 1.2 PureTech benzinski agregat od 130 KS, povezan s Aisinovim automatskim mjenjačem s osam brzina.

Uglađen rad automatike dobra je karika u izvlačenju potencijala motora, a prebačajem iz suzdržanog Eco ili standardnih Normal ili Comfort u sportski profil rada s umjetno stvaranim oštrijim zvukom auta, ili ručnim promjenama brzina, energičnost pogonskog sistema dobiva na intenzitetu.

Najbolja stvar u cijeloj priči je omjer mase, performansi i niske potrošnje. Manje od 4 litre na otvorenoj cesti, oko 5,5 na autocesti i manje od 6 u gradu, ne pritišće li se gas nervozno i agresivno, prizor je na putnom računalu koji svakako godi vidjeti. Dinamika vožnje je vrlo solidna.

Dobro izbalansiran i tih aktivni ovjes (doplata) i pristojno kalibrirana progresivna tvrdoća volana s finim osjećajem za kontrolu auta oslonac su sigurnom ležanju i na brzim ravnicama i u oštrijim prolazima vezanih zavoja, a ključ svega je povezanost s kamerom u vjetrobranu. Skenira konfiguraciju ceste i kompjuterskim izračunom utječe na optimalan rad svakog kotača. Benefiti u vidu dodatne stabilnosti i sigurnosti su očiti, isto kao na lošim cestama, na kojima adaptivan hod ovjesa djelomice filtrira grubosti.

auto.ba

drugi upravo čitaju