Sve je počelo jednog, činilo se, sasvim običnog aprila. Mada su mnogi upozoravali, rijetko ko je povjerovao da će donedavne komšije postati neprijatelji: po život i sigurnost.
Iz Hayatove arhive smo, iz ratnih ladica emisija, pronašli sjećanja nekih od prvih boraca koji su se organizovali i bili spremni i život dati za svoju Bosnu i Hercegovinu.
Da nismo bili spremni – ne bi nas bilo
Emin Švrakić, utemeljitelj Zelenih beretki upravo je bio jedan od njih, a prisjetio se kako je upozoravao još 1991. godine da će doći do rata, ali su ljudi govorili da neće. Nažalost, bio je u pravu.
- Pozvao sam ljude i govorio šta će se desiti nama, mnogi nisu vjerovali, dok nisam 10. juna izišao javno i rekao šta će se desiti Sarajevu. Predosjećao sam jer sam dobio od naših ljudi koji su bili obavještajci, donosili su sa Pala iz tadašnje komande vijesti iz prve ruke, … – ispričao je Švrakić.
Kako kaže, znao je da će se desiti što je kasnije bilo u Srebrenici, te se prisjetio:
- Danas je 4. april, prvi dan Bajrama, a uoči Lejletul-Kadr, tri dana prije toga, desila se Bijeljina, prvi genocid u BiH.
U početku, bilo je oko 420 organizovanih momaka za odbranu, ali su mnogi imali sumnju.
- Ja sam na skupu gdje je bilo mnogo Bošnjaka, prezentirao i čudnim akcentom su me gledali. Tražili smo naoružanje i rekao sam isključivo za odbranu, ne želimo ići na Beograd, Zagreb, već da branimo grad od onoga što dolazi. Bila je vrlo mala vlada, Alija Izetbegović i tri, četiri čovjeka, nismo imali armiju ni logistiku… – dodao je Švrakić.
A onda je otkrio šta se tada trebalo desiti.
- Spremao se tzv. krvavi Bajram na Baščaršiji, tu su trebali ovi momci i ostali koji su radili na odbrani Sarajeva, visiti, biti obješeni, a naše sestre i majke trebali su dovesti nasred Baščaršije, silovati i učiniti genocid – naveo je on.
Vrlo jasno, kaže da je odbrana bili spremna 4. aprila:
- A da nismo, ne bi nas bilo!
Niko se nije spremao za rat, već za odbranu
Nijaz Sabljica Zenga naveo je, da sve što je bilo urađeno tog aprila, bilo u svrhu spriječavanja genocida.
- Ovdje se niko nije spremao za rat, već da se brane. 4. aprila, da nije bilo ljudi koji ovdje sjede, ali i onih koji ne sjede, Sarajevo bi doživjelo što je doživjela Bijeljina prije toga, poslije toga Podrinje… – dodao je on.
Mesud Jusufović, prvi komadant odbrane Vratnika prisjetio se da je njihov teren bilo rubno područje, što je bilo teško jer su bili okrenuti prema Palama.
- Imali smo nesreću da je između nas i četnika bio Gazin han, a ti stanovnici su imali dogovor sa četinicima o nenapadanju… Most iznad Vratničke kapije bio je uvijek miniran pa ako krenu… – dodao je Jusufović.
Muhamed Švrakić, predsjednik Zelenih beretki, sjeća se da ga je zvao rahmetli Dino koji mu je rekao da su četnici ušli u dva tunela od Pala prema Sarajevu.
Stavili su nekoliko automata na krov, te su zaista i zatekli četnike.
- Počelo su pucati i oni su se povukli… Četvrtog aprila su bili sišli skoro do same Baščaršije! – dodaje on.
Faik Višić je tada imao naredbu da se sačuva petlja, te onemogući spoj kasarni Nedžarići-Bojnik-Rajlovac na bilo koji način.
- U tome smo i uspjeli. Dosta je ljudi koji su tada priletili meni u pomoć dole, prema Ildži. Došao je Ramiz Delalić, Ismet Bajramović, Juka Prazina…- naveo je on.
Dževad Topić Topa je čuo da se u Starom Gradu organizuju Zelene beretke, a Emin ga je savjetovao da ostane gdje jeste jer u Centru nije bilo nikoga, osim njega.
- Kako je koja dojava stizala, nismo mi baš bili toliko uvezani, nego smo nasumice išli i zato su ljudi izginuli, nismo imali profesionalnce – sjeća se Topić, koji kaže da su svi komadanti grupa sve radili individualno, te su sami odlučivali šta napraviti.
Mustafa Hota iskreno kaže da nosi samo ružne uspomene iz tog perioda: brat mu je poginuo, a on je ostao invalid.
- Toliko smo imali domaćih izdajnika unutar naše Armije i kada sve sagleda, zahvalan sam Allahu što hodam po ovom asfaltu- poručio je on.
Video pogledajte i OVDJE.
