(Patria) – U Institutu za istraživanje genocida Kanada (IGK) zadovoljni su pravosnažnom presudom Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove u Den Haagu, kojom su bivši šefovi Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije Jovica Stanišić i Franko Simatović osuđeni na po 15 godina zatvora.
Također, Stanišić i Simatović proglašeni su krivim za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) i za zločine počinjene u Bijeljini, Zvorniku, Doboju, Trnovu, Bosanskom Šamcu i Sanskom Mostu.
Dvostruka agresija
U razgovoru za Novinsku agenciju Patria, direktor IGK Emir Ramić kaže da današnja presuda konačno utvrđuje karakter rata u Bosni i Hercegovini.
– Sada je presuđen i UZP Srbije, a već ranije smo imali presudu za UZP Republike Hrvatske. Dakle, po našem mišljenju, radi se o dvostrukoj agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu.
Presuda otvara niz mogućnosti na kojima naš Institut radi godinama. A jedna od tih mogućnosti je i tužba protiv Republike Srbije, ali i Republike srpske – kazao je Ramić.
IGK će, dodaje, najprije poduzeti aktivnosti na ubrzavanju procesa dobijanja savjetodavnog mišljenja Međunarodnog suda pravde preko Generalne skupštine UN-a na pitanje: "Da li entitet Rs može postojati poslije današnje presude".
– Mi na tome već radimo dvije godine. Znamo da zbog postojeće daytonske strukture nije moguće da to uradi Bosna i Hercegovina. Ali po Statutu Međunarodnog suda pravde, to može uraditi i država sponzor.
Mi vrlo aktivno radimo na tome da obezbijedimo državu sponzora. Može se desiti da to bude Kanada ili neka druga zemlja, ali i više država. U svakom slučaju, ova presuda sada otvara široke mogućnosti da se to i realizuje – poručuje Ramić.
Očekuje da će savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde biti pozitivno, te da bi ono moglo predstavljati bitnu kariku ka ponovnom pokretanju tužbe protiv Srbije za UZP, odnosno agresiju na Bosnu i Hercegovinu.
Povezani tekst: Stanišić i Simatović osuđeni za UZP, dobili po 15 godina zatvora
Ramić je mišljenja da presuda Stanišiću i Simatoviću predstavlja jedan od najvažnijih trenutaka u kulturi sjećanja Bosne i Hercegovine, te da njena implementacija može biti korak ka tome da istina i pravda pobijede, ali ne u ime mržnje, već u ime bolje zajedničke budućnosti u državi Bosni i Hercegovini.
Naš sagovornik ocjenjuje kako ova presuda otvara mogućnost da međunarodna zajednica konačno konkretnije i efikasnije shvati karakter rata u Bosni i Hercegovini, koji je bio osporavan, ne samo od političkih subjekata u Bosni i Hercegovini, nego i unutar same međunarodne zajednice, prije svega "nevjerovatnim antibosanskim lobističkim aktivnostima iz entiteta Rs, ali i iz Srbije".
Potrebna kritična masa
– Današnja presuda otvara mogućnost osporavanja, ne samo entiteta Rs, već i Daytonskog mirovnog sporazuma. Ovdje se više ne radi o tzv. građanskom ratu ili tzv. nesretnom sukobu – da ga pravilno definišem, kako je to definisao Daytonski mirovni sporazum. Ovdje se sada radi o agresiji na Bosnu i Hercegovinu, što otvara mogućnost promjene Daytonskog sporazuma, odnosno stvaranja drugačije društvene i državne strukture i funkcionisanja Bosne i Hercegovine – navodi Ramić.
Naglašava da nam je u tom pogledu potrebna kritična masa subjekata u međunarodnoj zajednici koja će shvatiti šta se zapravo desilo u Bosni i Hercegovini, a današnja presuda to upravo i omogućava.
– Naš Institut se nikada ne oslanja na politički establišment u Bosni i Hercegovini, naročito ne na onaj koji negira državu Bosnu i Hercegovinu. A naše iskustvo govori da vrlo aktivno lobiranje za istinu i pravdu polučuje rezultat.
Mi sada imamo situaciju da rezolucije kanadskog parlamenta više nisu vezane samo za genocid u Srebrenici. Kanadski parlament vrlo brzo će usvojiti rezoluciju o proglašenju 31. maja svjetskim danom bijelih traka u Kanadi.
Dakle, mi već jednu državu imamo apsolutno na svojoj strani, i to državu koja je članica sedam najrazvijenijih zemalja svijeta. Trebamo to iskoristiti. Politički establišment, prije svega bošnjački, mora to uvidjeti i iskoristiti na efikasniji način, doći u Kanadu ili pozvati ovdašnjeg premijera da dođe u Sarajevo, da Kanadu utvrdimo kao jednu od zemalja koja bi mogla biti osnova za realizaciju najbitnije stvari po mom mišljenju, a to je promjena daytonske strukture Bosne i Hercegovine – potcrtava Ramić.
Međutim, dodaje, tu ostaju problem Sjedinjene Američke Države, s obzirom da već duže vremena bosanskohercegovački glas u Washingtonu i ne postoji.
– Nadajmo se da će novi ambasador, gospodin Sven Alkalaj učiniti više napora. Nisam siguran koliko će on sam moći, njegove mogućnosti jesu velike, ali ono na čemu trebamo dalje raditi – kao što sad na našoj strani imamo Kanadu, trebaju nam i Sjedinjene Američke Države i još nekoliko evropskih država, kako bismo mogli prići proceduri promjene Daytonskog sporazuma.
Bez obzira na negiranje od strane Srbije, pa čak i Hrvatske, ne samo države Bosne i Hercegovine, već i onoga što se desilo od 1992. do 1995. godine – dakle negiranja agresije, lično smatram, kada bismo mi imali nekoliko bitnih država u svijetu na svojoj strani, veoma brzo moglo bi doći do promjene daytonske strukture ili sazivanja međunarodne konferencije koja bi promijenila Daytonski mirovni sporazum.
Ova presuda veoma je važna i iz tog razloga, jer ona konačno otvara oči međunarodnoj zajednici, koja ih je držala čvrsto zatvorenima pred svim onim što se desilo u Bosni i Hercegovini, posebno s aspekta našeg istočnog susjeda.
Dakle, to više definitivno nije građanski rat, to nije nesretni sukob, to je agresija. Međunarodna zajednica mora odgovoriti na to pitanje. Po današnjoj presudi entitet Rs ne može postojati jer je definitivno zasnovan na rezultatima agresije i udruženog zločinačkog poduhvata – zaključio je Ramić u razgovoru za Patriju.
(R. Belko)