Plesom se bavi 25 godina i zbog toga se suočio sa mnogim predrasudama. Ali, dokazao je da je jači od toga, pa je dobra i loša životna iskustva predočio kroz književnost. Ali, da ga pitate koji je njegov najveći uspjeh, on sigurno neće reći 60.000 pratioca koje ima samo na Instagramu.
Vjerovatno bi vam rekao da je što je podrška ove zajednice spasila život jedne bebe. Zvuči nemoguće, ali, čudni su putevi kuda nas život odvede kada volimo ono što radimo. A ljudi uvijek prepoznaju iskrenost.
Emocija je jedna od glavnih obilježja definitivno kada čitamo vašu knjigu. Koje su emocije ‘natjerale’ vas na pisanje knjige, pa smo dobili takve stihove koje mnoge ljude podsjete na neke trenutke koji su se činili i zapakovani negdje duboko u njima?
Sve je počelo s emocijom ljubavi – jer nekako s njom zapravo sve u životu počinje i na kraju završava. Pa se onda kroz redove koje sam ostavljao na stranicama knjige Gromoglasni šapat provlačila emocija tuge, zahvalnosti, radosti, ponosa, sreće, boli.
Ima tu svega i zahvalan sam Bogu na tome, jer me svaka od tih emocija koju sam osjećao dok sam pisao tekstove i emocija koju sam poklonio čitateljima nečemu naučila. Svaka od tih emocija bila je (ili je još uvijek) dio mene, moga postojanja, odrastanja, učenja, shvaćanja i prihvaćanja života. I sve dok ih imam, znak je da živim, dišem i postojim.
Na promociji u Sarajevu ste ispričali dirljivu priču o tome kako ste, uz pomoć pratioca na društvenim mrežama, spasili jedan život. Možemo li je ponoviti sada u ovoj formi?
Već godinu dana na svojoj Instagram stranici barem jednom mjesečno imam rubriku Tajne gdje uvijek više od 200 ljudi sa mnom dijeli svoje tajne. Uvijek volim reći ljudima da otkrivanje tajni neće riješiti njihov problem, izazov s kojim se suočavaju, ali da im kao prijatelj mogu dati savjet, saslušati ih i sl.
I među mnogobrojnim tajnama na koje sam odgovarao preko svog profila, jedna tajna mi je posebno zapela za oko. Djevojka mi je otkrila da ima dogovoren termin za abortus, da joj je teško zbog toga, ali zbog pritiska roditelja i sredine u kojoj živi ona ne može roditi dijete. U tom trenutku nisam znao što odgovoriti, nego sam njenu tajnu, anonimno naravno, podijelio sa svojim pratiteljima i zamolio sve ljude koji će vidjeti tu tajnu da se tu noć pomole za nju i njenu bebu.
Bezbroj poruka ohrabrenja, podrške, roditelja koji su htjeli usvojiti to dijete, majki koje su pozvale tu djevojku da rodi dijete i preseli se kod njih, do onih ljudi koji su bili spremni uplatiti bilo koji novčani iznos samo da se dijete rodi i da mu se osigura dostajan život.
Cijeli noć sam razmišljao o toj majci, ujutro joj se javio sa svim tim porukama podrške koju je dobila od nepoznatih ljudi i vidim da je malo popustila u svojoj odluci. Nakon razgovora s njom kaže da je otkazala termin za abortus, a ja kako bih bio siguran da stvarno to neće napraviti, zamolim je da mi svaki put šalje snimke i slike s ultrazvuka. I tako, devet mjeseci kasnije, nakon što je javila svojim roditeljima i mužu da je postala majka, ja sam bio treća osoba kojoj je poslala poruku.
„Hvala ti što si spasio život malenog Davida, dječaka s plavim očima. Hvala ti što si spasio moj brak i što si naše roditelje zajedno sa svojim pratiteljima učinio najsretnijim bakom i djedom“- glasila je njena poruka uz fotografije prekrasnog dječaka.
Velika je ovo stvar i sretan sam što sam baš svoj utjecaj na društvenim mrežama iskoristio na ovaj način, jer tko spasi jedan život, spasio je cijeli svijet, kažu svete knjige. I zaista je tako. Zajednica koja mene prati zajedno sa mnom spasila je cijeli svijet.
Mahir Rakovac je bio vaša bolna inspiracija za početak bavljenja pisanjem, a posebno jer ste i sami bili žrtva vršnjačkog nasilja. Ne smijemo zaboraviti da, nažalost, možda upravo sada jedan Mahir čita ovo i razmišlja kako se izvući iz te situacije. Koji bi bio vaš savjet?
Iako sam sve vrijeme mislio kako se ja super nosim sa svim komentarima i etiketama koje su mi prišivene uz ime i prezime samo zato što se plesom bavim više od 25 godina, situacija s Mahirom Rakovcem pokazala mi je da i nisam baš dobro i baš tada sam i napisao svoj prvi tekst. Od tada, pa sve do danas pisao sam o mnogim društveno odgovornim temama, ljubavima, nedostajanju, smrti i sl.
Siguran sam da oko nas – u našoj kući, razredu, na poslu, u društvu sada, u ovome trenutku ima netko tko nije dobro. Netko tko možda razmišlja o najgorem scenariju, netko tko misli kako nitko ne razumije njegov križ na leđima i kako nitko nema dovoljno jaka ramena da mu pomogne taj isti križ nositi.
Tebi koji čitaš ovo sada želim reći da nisi sam.
Važno je potražiti pomoć, jer ne možeš i ne trebaš se boriti sam.
Previše je ljudi oko nas koji ti žele i znaju kako pomoći. Važan si, ovome svijetu potreban i baš ti ovaj svijet činiš boljim i ljepšim mjestom za život, ne zaboravi to, molim te. Ima dovoljno mjesta ispod ovog Neba za svakoga od nas – za naše snove, vjerovanja, želje, ideje, strahove, bez obzira što drugi govorili ili u što te drugi uvjeravali. Ti si razlog nečije radosti, nečijeg ustajanja i nemoj to nikada zaboraviti.
Dobro je da budeš dobro.
I sve će biti dobro, tek onda kada ti budeš dobro.
S obzirom da su svi prisutni na promociji u Sarajevu vaše knjige, mogli čuti stihove o bivšoj ljubavi, nekako ne možemo da ne pitamo: preboli li ikada čovjek takve ljubavi?
Siguran sam da svatko od nas pamti i sa sobom nosi uspomenu na jednu posebnu ljubav. Neki na njihovu sreću uspiju preboljeti bivšu ljubav, neki u svakoj novoj, pokušavaju pronaći onu staru, a neki, poput mene, nikada ne probole bivše ljubavi.
Ne znam što je razlog kod drugih, ali kada je riječ o meni, ja mislim kako ja još uvijek u srcu, glavi nisam donio odluku da na našu priču stavim točku. A, možda se i bojim ostaviti uspomenu na takvu ljubav, jer mi je upravo ona najveća inspiracija. Jer, upravo iz svoje najveće boli pišem najljepše tekstove.
Iskreno se nadam, a kako sam rekao i na promociji u Sarajevu, vjerujem da i zaslužujem imati kraj sebe nekoga koga ću voljeti bezuvjetno, nekoga s kime ću otkrivati koliko je ovaj svijet čaroban. I radujem se tom susretu, radujem se takvoj ljubavi. Pa, kad god dođe, ako dođe- dobrodošla.
Influenser ste, imate utjecaj na ljude, samo na nešto drugačiji način negoli smo navikli, vi motivišete riječima, podsjećate nas na neke uspomene i nedorečene stvari, ali i inspirišete na borbu za bolje sutra. Kako mi to sami za sebe i druge možemo uraditi?
Svatko od nas je Influenser, bez obzira na broj pratitelja na društvenim mrežama koje imamo. I svatko od nas treba živjeti takav život da druge podsjeća koliko vrijede, ovaj svijet čine boljim. Ali, cijeli taj put započinje od nas samih.
Tek kad zavolimo i prihvatimo sebe u potpunosti, siguran sam da će drugi biti vidjeti koliko ljubav sa sobom nosimo i nesebično s drugima dijelimo. Oprostiti sebi, zagrliti sebe, prigrliti svoje ožiljke, pobjede i poraze je prevažno i s tom ljubavi i nježnosti moramo započinjati svaki dan. Za laku noć moramo sebi čestitati na svim naučenim lekcijama tog dana, bile one dobre ili manje dobre. Čestitati sebi na malenim koracima koje će u budućnosti sigurno napraviti velike promjene.
I možda već danas reći ljudima koje sretnemo na ulici, u trgovini, tramvaju, u uredu koliko su sjajni, kako im je lijepa frizura, kako im osmijeh prelijepo stoji i kako se trebaju stalno smijati. Možda baš danas reći ljudima da ono što rade je sjajno i vjerujem da ćemo se svi šokirati promjenama na njihovim licima. Kad bismo znali da baš naša lijepa riječ, naš iskren zagrljaj može spasiti nečiji život, popraviti nečiji dan, mjesec, godinu, vjerujem da bismo samo takvu ljubav i zahvalnost jedni drugima poklanjali.
I zato ne trebamo sve ovo početi od sutra, ili od ponedjeljka, nego sada, odmah, jer tko nam garantira da ćemo sutra imati priliku?
(I. Sandžaktarević)
The post PISAC KOJI JE SPASIO ŽIVOT JEDNE BEBE: BIO SAM TREĆA OSOBA KOJOJ JE MAJKA JAVILA DA JE RODILA first appeared on Hayat.ba.
