Historija svjedoči, i islamska i neislamska, da su muslimani vladali najpravednijom vladavinom na svijetu, koja se više nikada nije ponovila. Iako su bili manjina na svijetu, zavidjele su im i velike imperije, jer upravo one nisu uspjele ostvariti ono što su oni. Dolaskom islama na ove prostore počinje novi način života.
- Kao profesor historije uvijek sam govorio da se historija uči ne zbog prošlosti, nego zbog budućnosti. Mnoge stvari koje su bile vrlo interesantne u bližoj i daljoj prošlosti itekako koriste za sadašnjost. Nažalost, mnogi, pogotovo u politici, malo to znaju i malo se oko toga interesuju. Jedna od stvari koja je karakteristična za Bosnu, a vezana je ramazan jeste komšiluk. Mi o komšiluku vrlo malo znamo iz bliže i dalje prošlosti, a negdje do zadnje decenije prošlog stoljeća ljudi su se mnogo više pazili i uvažavali i to ljudi svih konfesija, o tome ima dosta toga zabilježeno. U osmanskom periodu kada nastupa mjesec ramazan, poslovni ljudi, zanatlije i trgovci obično su cijene svojih proizvoda i usluga snižavali za 10-20% da ta roba može biti dostupna i onima koji je do tada nisu mogli kupiti. To je jedan vrlo fin običaj i mislim da bi bilo korisno za naše poslovne ljude da taj običaj vrate. Također, u toku ramazana naši sugrađani katoličke i pravoslavne vjere poštovali su vrijeme ramazana i post i nisu pred svojim prijateljima i komšijama islamske vjere jeli, javno pušili, pili u znak poštovanja. Ja sam jedan od onih, ako ne i jedan od posljednjih koji je doživio nešto slično. 20 godina sam bio u istoj kancelariji s jednim mojim dragim, nažalost, pokojnim prijateljem dr. Borisom Mirovićem, koji je, kada nastupa vrijeme ramazana, od devet sati prestajao doručkovati iako sam ja govorio da ne treba. Jedino bez čega nije mogao jesu cigarete, ali se izvinjavao. To je znak poštovanja, ne nekog straha, dodvoravanja, jer cijeneći mene, cijenio je i druge. Mislim da bi se te stvari trebale aktualizirati i o njima što više govoriti, ističe prof. dr. Pelidija.
Historija govori o činjenicama, a te činjenice uz književnost daju još jednu cjelinu kao u mozaiku, kad se upotpunjavaju pojedini dijelovi, pa je Bosna bila upravo po tome poznata, po svojoj toleranciji, razumijevanju, koje je bilo daleko na većem nivou i društvenom i humanom i u svakom pogledu nego danas.
- Ljudi koji sebe poštuju, poštuju i druge, a koji ne poštuju sebe, neće ni druge. Ramazan je mjesec kada se pomaže drugima, onima kojima je potrebna pomoć. To je naročito prisutno u manjim sredinama. Nama je Sarajevo u početku poznato kao šeher, u kome sve počinje i kome se sve vraća. Ali vrlo interesantno i vrlo lijepo je bilo, ovo koristim da prozovem one koji se bave time ili bi željeli da se bave da malo više izučavaju o ramazanu u brojnim drugim bh. mjestima, sandžačkim ili drugim brojnim mjestima gdje žive pripadnici islama, kakvo je stanje u ramazanu i mimo ramazana. Npr. statistički podaci, što je jako dobro, govore kako opada nivo korištenja alkohola u toku ramazana. To znači da se i oni koji ne poste ipak odreknu ili u manjoj količini koriste to znajući da je grijeh. To je važna i snažna poruka i za zdravlje i za narod, ali isto tako za svijet da se treba poštovati i cijeniti ono što je vrlo važno i cijenjeno. U Sandžaku je to posebno izraženo. Može čovjek raditi šta god, ali kada je u pitanju ramazan, on to dolje neće raditi ili barem neće na javnom mjestu. Ovdje u Bosni ima toga, ali ne na tom nivou i u tolikoj mjeri i količini kao što je to izraženo tamo, kaže prof. dr. Pelidija.
Sve što piše u časnoj Knjizi jeste opis ponašanja i svih civilizacijskih normi ovog života i ovog svijeta. Mjesec ramazan je prilika kada se iznova možemo susretati s opisom života koji je stoljećima aktivan i koji uvijek ima svoju vrijednost. Mlade generacije svoje uporište trebaju tražiti u časnoj Knjizi.
- Kur’an počinje s Ikre – uči, čitaj. Mi čitav život učimo i educiramo se, ne samo iz prošlosti, nego i sadašnjosti. Meni je drago da mogu reći da gledajući starije generacije, koje izuzetno cijenim, puno toga su napisali, dali su temelj i korijen za poznavanje bliže i dalje prošlosti ne samo Bošnjaka nego i Bosne i Hercegovine, da su ove mlađe generacije dosta produktivnije. Kada pogledamo koliko se objavi knjiga, časopisa ili članaka o raznim temama, svaki put, barem ja tako doživljavam, donekle se educiram s novim bilo većim ili manjim podatkom. Mi smo u Bosni učili više o drugima nego o sebi, što je dobro da smo učili, ali je loše što nismo znali o sebi, ali nadoknađujemo sada u zadnjih 30-40-50 godina. Mnoge stvari nisu bile poznate široj javnosti, jer se nije smjelo govoriti o tome. Hvala Bogu, sada se može i pisati o tome. Pisalo se kako je u prošlosti bilo predivno, naprotiv. Mi smo sada i svjesniji i educiraniji nego sve ove prethodne generacije. Suština života jeste biti dobar, plemenit, obrazovan, svoje znanje i iskustva prenositi na druge, dobro širiti u svijetu, a mržnju izbjegavati, a na prvom mjestu je vjerovanje u Allaha, dž. š., ističe Pelidija.
Riječi nas obavezuju na ono što izgovorimo. Svaka naša riječ ima težinu i svoju upotrebu, a riječi u današnjem vremenu, nažalost, gube težinu, svoju dimenziju i svoje iskonsko značenje, poručio je prof. dr. Enes Pelidija u emisiji „Stil života u islamu”.
Pogledajte video OVDJE.
(T. Z.)
