NIZAMA, AMRA – NE SMIJE BITI NITI JEDNA VIŠE! SVAKA ŽRTVA IMA IME, LICE I PRIČU, DRUŠTVO MORA USTATI

nizama, amra – ne smije biti niti jedna više! svaka žrtva ima ime, lice i priču, društvo mora ustati

Nizama, Amra… i brojni drugi nevini životi su ugašeni na brutalan način, ostavljajući za sobom trag tuge i nepravde. Nasilje koje je odnijelo njihove živote nije samo fizički prekinulo njihov put, već je i duboko ranilo srca onih koji su ih voljeli. Oduzeti su im osnovna ljudska prava, a društvo je ostalo nijemo pred njihovim preranim odlaskom.

Javnost je bila svjedok ovih tragičnih događaja, a eksperti su se pojavljivali na TV ekranima i portalima, dijeleći savjete i upozoravajući na ozbiljnost problema. Međutim, uprkos buci medijskih naslova i riječima stručnjaka, malo toga se stvarno uradilo kako bi se spriječilo daljnje gubljenje nevinih života.

SKRATILI ŽIVOTE NEVINIH LJUDI

Uplakani su ostali oni koji su voljeli Nizamu, Amru i sve druge žrtve nasilja. Njihova bol je neopisiva, a pitanje “Zašto?” lebdi u zraku, tražeći odgovore koji nikada neće biti dovoljni. Nasilnici su uzeli zakon u svoje ruke, zloupotrijebili snagu koja im nije pripadala, i time skratili živote nevinih ljudi.

Oni koji podižu ruke na žene nisu pojedinačni slučajevi; tragaju za “inspiracijom” među onima prije njih, stvarajući začarani krug nasilja koji se ne zaustavlja. Njihovo nehumano djelovanje ne može se pravdati ničim, ali ostavlja nas pitajući se kako je moguće da društvo nije uspjelo zaustaviti ovu spiralu nasilja prije nego što postane nepodnošljiva.

Tragični događaji koji se dešavaju pred našim očima ne bi smjeli biti samo statistika ili vijesti. Oni bi trebali biti alarm koji nas potiče da se zajedno borimo protiv svakog oblika nasilja, posebno nasilja nad ženama. Pitanje koje nam svima lebdi nad glavama jest: “Koja je sljedeća?” I odgovor na to pitanje ne smije biti još jedna žrtva.

Društvo mora ustati zajedno, osuditi nasilje i aktivno raditi na stvaranju sigurnog okruženja za sve. Svaka žrtva ima ime, lice i priču, a njihov gubitak ne smije biti zaboravljen. Samo zajedničkim naporima možemo stvoriti društvo u kojem će svi živjeti s poštovanjem i ljubavlju, bez straha od nasilja koje odnosi nevine živote.

SVAKA DRUGA ŽENA DOŽIVJELA NASILJE

nizama, amra – ne smije biti niti jedna više! svaka žrtva ima ime, lice i priču, društvo mora ustati
NIZAMA, AMRA – NE SMIJE BITI NITI JEDNA VIŠE! SVAKA ŽRTVA IMA IME, LICE I PRIČU, DRUŠTVO MORA USTATI

Prema istraživanju OSCE-a, U Bosni i Hercegovini svaka druga žena starija od 14 godina doživjela je neki oblik nasilja koji ima karakter fizičkog, psihičkog, seksualnog i/ili ekonomskog nasilja, odnosno prijetnje tom vrstom nasilja.

Društvo često okrivljuje žrtve zbog pasivnosti, loših izbora partnera, čak se ide toliko daleko da se ponašanje žrtve smatra uzrokom nasilja i ubistava žena. Na ovo svakako uveliko utiču pojedini mediji koji prilikom izvještavanja, ubistvo žene predstavljaju kao porodičnu tragediju, a počinitelja zločina kao mirnog, uzornog i brižnog muškarca.

U 2019. godini u Bosni i Hercegovini ubijeno je 12 žena, a od 2015. godine 56 žena. Uglavnom su ih ubili muževi ili vanbračni pratneri. Međutim, djela se ne kvalificiraju kao femicid, odnosno ubistvo žene od muškarca motivisano mržnjom i osjećajem nadmoći, jer ovaj termin nije pravno definisan u pravosuđu BiH.

Ne možemo zaboraviti kada je Nermin i to uživo u prijenosu na Instagramu ubio Nizamu, baš kao ni brojne druge tragične sudbine drugih žena. Među njima je i žena koju je u Laktašima kod Banje Luke ubio nevjenčani suprug. Sramotno je da je pravosuđe taj slučaj tretiralo kao krivično djelo nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici, za šta je predviđena maksimalna kazna zatvora do deset godina.

Iako se radi o ubistvu, koje je izvršeno na način da je počinilac svoju nevjenčanu suprugu polio benzinom i zapalio u prisustvu njene maloljetne kćerke, pravosuđe je djelo tretiralo kao krivično djelo nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici.

Lana Jajčević pravnica u savjetovalištu za žene i djecu žrtve nasilja u Fondaciji Udružene žene Duga iz Banje Luke, svojevremeno je kazala da femicid kao takav nije pravno definisan u pravosuđu Bosne i Hercegovine ni na jednom nivou, pa se počiniocima ovakvih zločina izriču blaže kazne.

nizama, amra – ne smije biti niti jedna više! svaka žrtva ima ime, lice i priču, društvo mora ustati
NIZAMA, AMRA – NE SMIJE BITI NITI JEDNA VIŠE! SVAKA ŽRTVA IMA IME, LICE I PRIČU, DRUŠTVO MORA USTATI

-Kada je u pitanju teško ubistvo, odnosno femicid-ubistvo supruge, koje je nastalo u najvećem broju slučajeva kao rezultat dugotrajnog trpljenja nasilja, tu imamo situacije da sudovi to kvalificiraju kao nasilje u porodici jer je blaža kazna, a ne kao teško ubistvo, za šta je moguća kazna zatvora i do 45 godina. Konvencija Savjeta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, takozvana Istanbulska konvencija, čiji je potpisnik i BiH, Femicid definiše kao teži oblik ubistva koji se uzima kao dodatna otežavajuća okolnost prilikom izricanje kazne za počinioca – smatra Jajčević.

KAZNE SU PREBLAGE

Zbog toga bi, ističe Jajčević, trebalo pooštriti kaznenu politiku kako bi se smanjio broj slučajeva nasilja nad ženama, ali i smtrnih ishoda kada su u pitanju žene žrtve nasilja.

-Adekvatnim kaznama sigurno bismo doveli do smanjenja, ali se nasilje ne bi iskorijenilo. Definitivno kod nas se zakoni ne primjenjuju, kazne su preblage, a mi stalno ‘usavršavamo’ pravni okvir dok primjena zakona i propisa stvara probleme – ističe Jajčević

ZAKONI BEZ PROVEDBE

Elmir Ibralić, psihoterapeut u Centru za terapiju i rehabilitaciju Vive Žene iz Tuzle, govorio je da je femicid zadnji stadijum zlostavljanja, kada počinilac ima osjećaj da gubi kontrolu nad žrtvom što daje posebnu težinu ovom djelu.

-Žrtva nasilja je u najvećem riziku onda kada zaista odluči da prekine nasilje i napusti nasilnika ili kada nasilnik misli da će ga ona zaista napustiti. U tom momentu se kod nasilnika javlja strah i on ne može da prihvati napuštanje, i kada misli da je iscrpio sve svoje metode kontrole koje je do tada imao nad žrtvom odlučuje se da je jedini način da je zadrži, odnosno spriječi da ona ode da je ubije. U tim momentima zaista žrtve bi trebale imati najveći mogući stepen zaštite i posebnu protekciju – smatra Ibralić

Meliha Sendić, predsjednica Centra ženskih prava iz Zenice, kaže da zakoni u BiH na papiru nude dobre mjere zaštite ženama žrtvama nasilja, ali se oni ne sprovode u praksi.

-Kada bi se procedure i procesi zaštite ženama koje prijave nasilje sprovodili onako kako je napisano ne bi bilo problema. Međutim, nasilnici nasilje ponavljaju, žene ostaju u nasilnoj zajednici iz raznih razloga, i onda tu imamo jedan začarani krug gdje država pokazuje svoj stav da je nasilje nad ženama neki marginalizovani problem – navodi Sendić.

ZATVORENI SA ZLOSTAVLJAČEM

-Na žalost, nasilja nad ženama ima posvuda. U Bosni i Hercegovini je, međutim, široko prihvaćeno: prema istraživanju OESC-a iz 2019. godine, procjenjuje se da je 640.000 od oko 1,6 miliona žena doživjelo nasilje, dakle više od svake treće žene. Prema istraživanju, 74 posto ljudi u zemlji se slaže sa ovim stavom: “Važno je da muškarac pokaže svojoj partnerici ko je šef.” A 72 posto vjeruje da je “nasilje u obitelji privatna stvar i da se s njim treba pozabaviti unutar obitelji” – piše ZDF.

ZDF piše da je međutim ubistvo, koje je prošle godine prenošeno na Instagramu, izvazvalo uzbunu i izvelo na ulice prvenstveno žene:

-Mogli ste svake minute vidjeti kako raste popularnost ubice, kako se povećavaju hiljade pratitelja – kaže Medina Mujić na marginama prosvjeda i pita: “Što nam to govori o našem društvu?”.

VAŽNOST EDUKACIJE

Važnost edukacije djece i mladih kako bi prepoznali prve znakove nasilja, kako pojašnjava Jovanović, je način kako se mogu zaštititi od nasilja, naučiti o štetnostima rodnih stereotipa i nametnutih rodnih uloga u društvu.

Studente također treba edukovati o rodnoj ravnopravnosti i rodno zasnovanom nasilju, smatraju stručnjaci, kako bismo imali adekvatne profesionalce u sistemu zaštite žrtava“, istakla je Jovanović.

Javlja se i potreba za stručnim edukacijama i obukama u vezi s uvođenjem međunarodnih standarda i zakona koji bi trebali biti nužni za sve stručnjake u sistemu lanca zaštite.

,Provođenje obavezne obuke svih profesionalaca/ki koji rade sa žrtvama i počiniocima nasilja i pooštravanje kaznene politike za djela rodno zasnovanog nasilja moraju biti prioritet institucija širom Bosne i Hercegovine, što sada nažalost nije slučaj. Bar u tome su istog mišljenja stručnjaci.

(A.Saletović)

The post NIZAMA, AMRA – NE SMIJE BITI NITI JEDNA VIŠE! SVAKA ŽRTVA IMA IME, LICE I PRIČU, DRUŠTVO MORA USTATI first appeared on Hayat.ba.

hayat.ba

drugi upravo čitaju