Javnos je bila šokirana informacijom da je Nermin Sulejmanović u Gradačcu ubio svoju suprugu Nizamu Hećimović te još dvije osobe i ranio još tri. Brutalnost ovog zločina ogledala se što je Sulejmanović krvavi pohod uživo prenosio na Instagramu dok ga je pratilo oko 15.000 korisnika te društvene mreže.
Prema informacijama Ministarstva unutrašnjih poslova i Tužilaštva Tuzlanskog kantona monstrum je to jutro stigao u poštu u Gradačcu da podigne rješenje sa suda ali kako je pošta bila zatvorena. Nakon što mu je poštar donio rješenje on je otvorio ga pred njim i saznao da se u rješenju odbacuje zahtjev za privremenu mjeru zabrane prilaska.
Uslikao je rješenje i poslao prijatelji a zatim odlučio na korak koji će za kratko vrijeme stvoriti opći strah u Gradačcu.
S pištoljem je stigao u kuću porodice Pamuković gdje se Nizama skrivala, ranjava Nedima Pamukovića sina Nizamine tetke, a Nizamu odvodi s djetetom na vikendicu gdje je snimio i objavio video dok je lišava života.
Napustio je i tu lokaciju a zatim se uputio u gradsku jezgru gdje je ranio policajca a zatim progonio i ubio Đengiza Ondera i Denisa Ondera, te ranio jednu žensku osobu.
Automobilom se odvezao u napuštenu farmu u Ledincima gdje je konačno lociran od strane policijskih organa, shvativši da je u zamci izvršio je suicid u 13:45 sati.
TRAŽENJE KRIVCA POD PRITISKOM JAVNOSTI I NEUSPJELA VJEŠTAČENJA
Kako bi u nekoj ozbiljnoj državi trebalo da ovom slučaju pristupe stručnjaci iz raznih oblasti ma gdje se govorilo o ovoj temi u Bosni i Hercegovini takvi su ostali u sjeni pored armije Facebook, Twitter i Instagram stručnjaka koji su znali sve a nisu znali ništa.
Iako nije nova informacija da medijska pismenost, ne da je na niskoj grani, “uopće nije na grani” niti se može izmjeriti taj niski nivo u ovom slučaju se to dokazalo. Izbor informacija bile su društvene mreže i lupao je ko je šta stigao i davao svoje mišljenje. Od onih malo mudrijih statusi su se dijelili i slikali po storyjima sve dok se sa lažne Facebook stranice nije pojavila vijest da je Nermin uskrsnuo u mrtvačnici ili da je tijelo ukradeno i u tajnosti ukopano na tajnoj lokaciji. Svi drugi medijski izvještaji bili su kritizirani od većine bh. javnosti jer su mediji pisali da tijelo još niko ne preuzima a komentatori su smatrali da mediji su dio teorije zavjere i da se od njih nešto krije.
Cijeli ovaj “bosanski lonac” komentara na slučaj i teorija zavjere poslužio je obavezno da se donese sud, nema veze što to nije Sud BiH ili neki kantonalni, svaki pojedinac je dao sebi za pravo da sudi onako kako želi.
Nadležne službe koje su bile uključene u ovaj slučaj, posebno policijske i sudske strukture, bile su pod ogromnim pritiskom javnosti a time teži ako se uzme u obzir o kakvoj strukturi javnosti se radi, što je opisano u prethodnim rečenicama. Možda javnost nije bila objektivna ali i nadležni su zakazali, iako nisu priznali, u brojnim tačkama ovog slučaja. Od prevencije do istrage i sankcija onima koji su učinili propuste.
Iz Tužilaštva su saopćili da nisu mogli nisu, čak niti u inozemstvu, otključati Sulejmanovićem telefon koji vjerovatno krije neke od drugih detalja ovog zločina. Ministarstvo unutrašnjih poslova je najavilo da će objaviti rezultate interne istrage unutar policije te da će pojedini policijski službenici vjerovatno biti sankcionirani. Pod lupom javnosti našla se i policijska službenica Dženana Selimović za koju se pisalo da je na neki način bila povezana sa Sulejmanovićem ali je za medije rečeno da je još uvijek pod suspenzijom.
Do danas javnosti nije jasno predočeno šta je poduzeto i šta je rezultiralo poduzetim akcijama.
VJEČNOST U MRTVAČNICI
Kada se činilo sve završenim i javnost očekivala rezultate policijske istrage uslijedila je tema o tijelu monstruma Nermina Sulejmanovića što je kao nebitna tema provlačila se u javnosti iz dana u dan.
Vrući augustovski dani vapili su za novim klikovima a teška godina izazvana agresijom Rusije nad Ukrajinom primorala je na dodatne klikove pa smo o tijelu u mrtvačnici čitali svakog dana po minimalno jedan tekst.
Naime, nakon samoubistva tijelo krvnika Nermina Sulejmanovića stojalo je četiri mjeseca u hladnjači JKP Komemorativni centar Tuzla. Kako ga se otac odrekao i rekao da ne želi preuzeti tijelo sredinom decembra potvrđeno je da je firma iz Gradačca došla s amidžom krvnika, gdje su platili su troškove i odnijeli tijelo.
Pojavila se informacija da je ukopan na teritoriji Gradačca ali to je ubrzo demantovao dradonačelnik Edis Dervišagić kazavši da Grad Gradačac nije izdao nikakvo odobrenje, niti je snosio troškove ukopa, a niti je ukopan na području Grada Gradačca.
MIRIS KOJI PODSJEĆA NA SMRT
Četiri mjeseca u hladnjači ležalo je tijelo, što je za one koji su čuvali ali i prevozili tijelo bilo noćna mora. Hladnjače ne zaustavljaju raspadanje tijela nego samo usporavaju.
Naše tijelo prolazi kroz razne biološke promjene nakon smrti. I ne samo to, već proizvodi i plinove neugodnog mirisa, miris s kojim biste mogli povezati mrtvačnicu. Mehka tkiva mrtvog tijela s vremenom propadaju, a unutrašnji skelet otkriva svoj izgled. Međutim, kostur može preživjeti vijekovima u zavisnosti od različitih uslova.
Čak i pod hlađenjem, leš će pokazivati vrlo jasne znakove raspadanja nakon tri sedmice i ispuštat će neke vrlo neugodne i opasne tekućine. Nije kao komad mesa iz supermarketa kojem su odmah nakon klanja izvađeni unutrašnji organi i tekućina, i to je problem. U crijevima se nalaze probavni enzimi i veliki broj bakterija, a kada osoba umre, svi počinju raditi na onome što imaju: na preminuloj osobi. Same ćelije također oslobađaju enzime nakon smrti, što dodatno potiče proces autolize, odnosno uništavanja.
Mirise koji nastaju nakon dugog zadržavanja leša je teško opisati osim ako ih ne uporedite sa poznatim mirisom. I ne poznajete sigurno nijedan drugi miris koji miriše ovako loše. Odmah se prepoznaje – čak i ako ga nikada prije niste osjetili – znate da je truo, za razliku od drugih trulih mirisa.
Što se duže razgrađuju – to je gore – i prožima se – drži se za vašu odjeću, prodire kroz zgradu.
ŠUTIMO I ČEKAMO SLJEDEĆI SLUČAJ
Uposlenici iz mrtvačnica taj miris opisuju na način da ima snažan, oštar, odvratan miris koji mogu opisati samo kao kantu za smeće ostavljenu da fermentira na visokoj vrućini tokom dužeg vremenskog perioda.
Ne možemo ni zamisliti šta su trpili ljudi koji su imali posla s tim tijelom, a neki će reći u komentarima da zbog (ne)djela koje je učinio je tako i zaslužio.
Ono što je onima koji nastavljaju svoj život važno iz ovog slučaja jeste da još uvijek ništa, iako se mnogo govorilo, nije urađeno po pitanju prevencije i sprečavanja ovakvih slučajeva u budućnosti. Sudeći po obećanjima i totalnom neradu ovakvih slučajeva će biti a mi se osvijestiti nećemo.
(E.F.)
The post KRVNIK KOJI JE NAJVIŠE LEŽAO U MRTVAČNICI first appeared on Hayat.ba.
